Dva svijeta različita

Dok političari sebi dižu plaće za 500 maraka bez imalo srama, a onda populistički taj novac budžetskih korisnika doniraju humanitarnim udruženjima i tove se u državnim institucijama BiH, građani jedva sastavljaju kraj s krajem.

Prosječan građanin za solidan ručak u restoranu mora izdvojiti najmanje 20 KM, dok se oni gozbe za 8,5 maraka, što je pokazao i račun iz restorana Parlamenta BiH, gdje inače jedu.

Ne interesira njih ni koliko košta gorivo, ni koliko je brašno, ni koliko je ulje, a najmanje ih zanima kako žive obični građani.

Sjete ih se samo pred izbore, a od izbora do izbora ko živ, ko mrtav.

I dok političari uživaju u luksuzu, ne mareći za svijet oko sebe, u petak je jedan dobročinitelj odlučio pomoći ugroženim porodicama na području općine Bugojno donirajući im stoku koja će im pomoći da prežive.

Tim ljudima je, uprkos svim problemima, malo potrebno za sreću, dovoljna im je samo prilika da žive, da imaju mogućnost da zarade i prehrane sebe i svoje najmilije.

Za razliku od njih, naši političari kao da imaju rupu u novčaniku, pa novca nikad dosta. A sve moguće povlastice su tu – službena vozila, službena odijela, mobiteli i – jeftina hrana.

Nije im dosta ni 7.000 KM, koliko imaju, a da stvar bude žalosnija, živimo u državi u kojoj se za liječenje ljudi novac sakuplja SMS porukama.

I pametnom dosta.

Avaz