Dvije decenije od genocida: Srebrenica, crna rupa čovječanstva

U regionu i širom svijeta vrše se pripreme za obilježavanje dvije decenije genocida u Srebrenici. Prigodni programi prirediće se u Srbiji, Holandiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, a centralna manifestacija održaće se u Srebrenici 11. Jula, kada će se klanjati kolektivna dženaza za identifikovane žrtve.

U Srebrenici se obavljaju opsežne pripreme na koordinaciji planiranih aktivnosti kako bi se svi sadržaji uvrstili u zvanični program. Planirano je da se komemoracija izcvrši 11. jula i tada će se obaviti ukop svih žrtava koje su identifikovane u proteklih nekoliko mjeseci. Mnoge majke, ipak, nisu dočekale da ukopaju svoje najdraže.

„Žao mi je mog sina jedinca koji je ubijen jedino što je bio ovdje i bio musliman. Ubijen mi je i muž i na hiljade nevine djece. Mnoge majke nisu mogle dočekati dvadesetogodišnjicu, to nije nikakvo čudo. Čudim se da sam i ja još živa. Majke su pomrle od tuge, valjda je tako i suđeno, a ne znam do kada ću živjeti. Nisam vjerovala da ću i do tada izdržati”, kaže Fadila Efendić iz Potočara.

Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja „Srebreničke majke” izgubila je kompletnu porodicu i mnoge članove familije, piše RSE.

„Ubijena su mi oba sina, muž, brat, familija – sestrići, bratići. Nije to samo kod mene, mnoge majke su doživjele istu sudbinu”, kaže.
Samo na putu istine i pravde, može se ići u budućnost, dodaje.

„Prošlost ne možemo vratiti – oni koji su ubijeni, ne mogu oživjeti. Trebali smo izvući jednu poruku za bolju budućnost. Međutim, bolju budućnost možemo graditi samo na istini, na dokazima, na onome što se desilo“, napominje Hatidža Mehmedović.

Zbog otežanog procesa identifikacije, ovog 11. jula biće ukopano znatno manje žrtava nego prilikom ranijih kolektivnih dženaza.

„Razlog tome je što ne možete prisiliti porodice da prihvate ukop jedne ili dvije kosti svog člana porodice. Mi možemo da apelujemo na njih da zbog složenosti procesa identifikacije pristanu na sahranjivanje nekompletnih tijela. Bojim se da nećemo nikad uspjeti naći svaku kost od žrtava. Očekujemo da veći broj porodica prihvate ovu činjenicu“, kaže Ćamil Duraković, predsjednik Organizacionog odbora.

Ove godine, kada se obilježava 20 godina od genocida, najviše interesovanja vlada za Marš mira koji će, kao i ranije, trajati tri dana.
„Pošto se obilježava davadesogodišnjica, smatram da će ovog puta biti od osam do deset hiljada učesnika”, istakao je Hamdija Fejzić, predsjednik pododbora.

Majke insistiraju na istini i pravdi, a, naravno treba se podsjećati na sve ono ružno što se dešavalo u bliskoj prošlosti. S tim se slaže i Valentin

Inzko, visoki predstavnik Međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

“Ja sam sam izbegličko dete. Moja majka je bežala iz komunističke Jugoslavije. Ja mislim da je važno da se sećamo nekih datuma. Naravno, najlepše je kad je rođendan u pitanju, kad je svadba sećamo se kad se rodilo neko dete ili kad se neko venčao. Međutim, treba se sećati ovih ružnih momenata. To je kod moje majke 70 godina progonstva, kada je morala napustiti svoje selo u Sloveniji. Važno je obeležiti i 20 godina srebreničkog genocida i setiti se toga sa pijetetom. Najjači su narodi koji to naprave korektno, dostojanstveno, oni se toga ne stide i gledaju u budućnost“, rekao je Inzko.

Majke Srebrenice osuđuju one koji su mogli, a nisu spriječili ubijanje Bošnjaka u Srebrenici.

„Memorijalni centar je naša tuga, naše hodočašće, naše sveto mjesto, naša druga Mekka. Ovo je sramota čitavog svijeta, a najviše onih koji su počinili genocid. Neki su to podržali, a mogli su spriječiti. Neka ih bude svih sram i stid. Neka dođu ovdje da se gledaju u ovom ružnom ogledalu. Srebrenica je jedna velika mrlja, to je crna rupa čovječanstva“, rekla je Hatidža Mehmedović.