Dvije životne priče o zapošljavanju demobiliziranih branilaca

U ljeto 1992. godine Vahudin Šačić obreo se u ratu kao osamnestogodišnjak.

Goloruk u patikama i farmerkama, na brdu Žuč iznad sarajevskog naselje Buća Potok, s tek presavijenom diplomom tesara i parketara, ovaj tadašnji bezmalo dječak, umjesto u radionici se našao u rovu, u jednoj od ključnih bitaka za odbranu Sarajeva i BiH u proteklom ratu.

Sada demobilizirani borac Armije BiH, dvadeset osam godina kasnije se ponovno našao na brdu Žuč, ali ovog puta na poslu u firmi “Pčelar Medikomerc” vlasnika Izeta Mujagića, druga s ratišta, pčelara i proizvođača pčelarske opreme.

– Dvadest godina sam bio na evidenciji biroa za zapošljavanje Novi Grad. Iako sam demobililizirani borac Armije BiH i dijete poginulog borca na Žuči, posla za mene nije bilo. Snalazio sam se kako sam znao i umio. I ko zna do kada bih bio nezaposlen da nije bilo programa “Zapošljavanje demobiliziranih branilaca 2020” Federalnog zavoda za zapošljavanje u realizaciji Službe putem kojeg sam zaposlen – kaže Vahudin Šačić.

Dok radi posao za koji se školovao, obrađuje oblutke drveta na mašini, prisjeća se ratnih dana neizmjerno sretan što danas, umjesto granata i metaka, sluša zujanje pčela, slobode i zvuk mašina oko sebe.

Vahudin Šačić otac je troje djece, skroman i radan čovjek. Želja mu je da ovaj program potraje što duže i da na ovom poslu zaradi penziju, pripremajući drvo za košnice i iz košnica izvrca što više meda.

Izet Mujagić, vlasnik “Medikomerc s.o.d.”, Šačićev direktor i nekadašnj ratni saborac, ima pregršt ideja i želja. Po zanimanju ekonomista, još za vrijeme školovanja je znao da činovnički posao nije za njega. Dok je razmišljao šta da radi, našao je košnice, ostale iza oca. Životna profesija pronašla je njega.

– Bio je to veliki izazv za mene. O pčelama i pčelarstvu sam znao malo. Prisjećao sam se šta je radio otac, učio iz nekih starih knjiga… S vremenom, skromni pčelinjak je počeo rasti, a ja vrcati svoj prvi med – priča Izet Mujagić.

Danas firma “Medikomerc” ima stotinjak košnica, a pčele na ispašu vodi u Bratunac, Delijaš, po suncem okupanim poljima Hercegovine. Pod krovom ovog malog porodičnog biznisa puno je priča i poslovnih aktivnosti.

Osim kvalitetnih proizvoda od meda, Mujagić proizvodi pčelarsku opremu, satne osnove, vrši zamjenu starog sača, topi vosak, proizvodi brikete, a odnedavno ima i tokarsku opremu za izradu metala i konstrukcija.

Iako je “Medikomerc” najveći proizvođač pčelarske opreme u našoj zemlji, Izet Mujagić u čijem je vrijednim rukama paleta malih biznisa i koji zapošljava nekolicinu radnika, ne može dobiti brend za svoje proizvode, a ni proširiti asortiman proizvoda.

– Sutra bih mogao uposliti još deset radnika da mi neko priskoći u pomoć. S poslom sam krenuo bukvalno iz šupe i proširivao se, ali prostora više nemam. Dio mašina stoji vani u dvorištu. Kupio sam zemlju u Rajlovcu, konstrukciju za halu, ali nedostaju mi financijska sredstva da završim započeto. Čekat ću neka bolja vremena jer pomoći za sada nema – kazao je on.

Fena