Screenshot 12
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Svijet / Vijesti

Vrijeme poslije pandemije koronavirusa bi moglo biti prilika za vlasti da osmisle nove socijalne politike pristupačne i korisne radnicima. Time bi im se moglo pomoći u ekonomiji koja se suočava s tehnološkim poremećajima, piše britanski list Economist.

U prošloj godini mnogo novca je potrošeno na socijalno zbrinjavanje ljudi. Širom svijeta je pokrenuto najmanje 1.600 novih programa socijalne zaštite. U bogatim državama je 5,8 posto od ukupnog BDP-a iskorišteno za pomoć brojnim radnicima.

Zbog toga se povećava državni dug, ali koji se može jeftino otplaćivati zbog niske kamatne stope.

U međuvremenu je sve više Evropljana koji podržavaju postojanje univerzalnog osnovnog dohotka ili da svaka odrasla osoba ima bezuslovni zagarantovani dohodak. S druge strane, mnogo je onih koji rade u teškim uslovima, kao što su oni koji se brinu o bolesnim osobama. Veliki broj žena je bio primoran da napusti posao i posveti se djeci i starijima. Sve ovo su problemi koji se ne smiju ignorisati.

Socijalni sistem u brojnim bogatim zemljama je imao poteškoće i prije pandemije koronavirusa. Nastao po modelu pruskog lidera Otta von Bismarcka, nije uspijevao odgovoriti na globalizacijske, tehnološke i društvene izazove za radnike. Promjene u tržištu rada su izazvale velike probleme, a rastući troškovi zdravstvene zaštite i penzija smanjili su podršku radnosposobnim ljudima.
Kakva socijalna politika nam je potrebna

Stručnjaci smatraju da socijalna pomoć treba biti usmjerena prema onima kojima je isključivo potrebna i onda kada nije krizno vrijeme. To podrazumijeva da postoj pomoć za nezaposlene, a da se pri tome ne obeshrabruje na rad i ne narušava ekonomska dinamika.

Da bi se postigla učinkovita socijalna politika, u Economistu su dali nekoliko preporuka. Sugerišu da se što više koristi tehnologija u ispunjavanju birokratskih uslova za dobijanje pomoći. To implicira odbacivanje zastarjelih, prevaziđenih sistema. Pozitivan primjer toga su Estonija i Singapur. Pri tome je potrebno osigurati univerzalni pristup internetu i bankovnim računima.

Mnogo teže će biti uravnotežiti socijalnu brigu i ekonomsku dinamiku. Dio rješenja je u pomoći slabo plaćenim radnicima, a koja postoji u anglosaksonskim zemljama.

Dobar primjer postizanja spomenute ravnoteže je Danska. To je postigla fleksibilnošću tržišta i dobrom socijalnom politikom. U 2018. godini je 1,9 posto BDP-a potrošila na prekvalifikaciju i savjetovanje nezaposlenih. Time se znatno pomoglo nezaposlenim osobama.

Economist poziva na aktivnu politiku na tržištu rada, čija će osnova biti tehnologija korisna za svakog člana društva. Vlast ne može otkloniti rizike, ali može pomoći ljudima u nevolji.