Egiptolozi otkrili zašto su egipatskim statuama polomljeni nosevi

Statue iz starog Egipta najčešće nemaju noseve, a pored zuba vremena, sada je otkriveno šta ih je još uništavalo.

Egiptolozi navode da postoji niz kompleksnih razloga zašto su egipatske statue ostajale bez noseva, te da su oni namjerno uništavani i nije ih samo nagrizalo vrijeme, piše portal Antena M.

Istraživanje na temu

Edvard Blejberg (Edward Bleiberg) iz Muzeja egipatske umjetnosti u njujorškom Bruklinu, napravio je istraživanje na tu temu, čiji je rezultat izložba “Ikonoborstvo u starom Egiptu”, gdje su oštećene statue i njihovi djelovi između 25 vijeka prije nove ere i prvog vijeka nove ere upareni sa neoštećenim statuama.

– Način na koji su statue oštećene jasno govori da je to urađeno sa namjerom – rekao je Blejberg američkim medijima.

Stari Egipćani pripisivali su važne moći prikazima ljudskog tijela, vjerujući da duh preminule osobe može da naseli statuu koja prikazuje njen lik.

– Također, one su bile vizuelni prikaz ko je imao moć da ispriča priču o tome šta se događalo i šta treba da bude zapamćeno – kaže Blejberg.

Zbog toga su akti vandalizma imali cilj da unište tu moć, a Blejberg navodi da su statue bile “mjesto spajanja natprirodnog i stvarnog svijeta”.

Namjerni čin ikonoborstva, uništavanja lika u starom Egiptu tako su sprovođeni i po naredbi nasljednika nekih faraona.

– Oštećeni dio tijela više ne može da obavlja svoju funkciju, te tako duh preminulog, koji se uselio u statuu, više ne može da diše kada se statui polomi nos, čime su vandali pokušavali da ubiju taj duh – kaže Blejberg.

Polomljene uši

Kada bi na statui božanstva bile polomljene uši, ono ne bi moglo da čuje molitve koje su mu upućivane. Također, ukoliko je na statui preminulog polomljena ruka kojom daje prilog kako bi umilostivio božanstvo, i taj čin bi bio poništen.

Uništavajući likove statua, pojedini vladari pokušavali su da promijene historiju u svoju korist, pa su zbog toga stari Egipćani pokušavali da zaštite skulpture, stavljajući ih u skrivene i teško dostupne prostorije u grobnicama ili hramovima.

Međutim, to nije uvijek bilo dovoljno.

Blejberg kaže da ikonoborci nisu bili obični vandali.

– Oni nisu nasumično uništavali umjetnička djela. Sudeći prema preciznosti oštećivanja, postojali su vješti i uvježbani pojedinci koji su unajmljivani za taj posao – zaključio je.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE