Ekonomski spin ili živa istina: Da li su veliki sistemi neophodni za privredni razvoj BiH

Proklamovana baza ekonomskog razvoja tranzicijskih država bila je usmjerena na famozni SME sektor ili mala i srednja preduzeća. Ipak, u posljednjih dvadesetak godina teza da su našoj ekonomiji za ozbiljan ekonomski rast neophodni veliki sistemi stalno je prisutna.

Damir Bećirović s Internacionalne poslovno-informacione akademije u Tuzli kaže kako pitanje povezanosti privrednog rasta i strukture preduzeća u smislu njihove veličine polarizira ekonomsku struku i dijeli ih na zagovornike povećanja broja i značaja malih preduzeća i na one koji smatraju da bez velikih ekonomskih sistema nije moguć značajniji privredni rast.

“Ono što je ljepota ekonomije i drugih društvenih nauka jeste činjenica da se na obje strane suprotstavljenih mišljenja može pronaći kvalitetna argumentacija. Argumenti za male biznise uglavnom ističu njihovu prilagodljivost, fleksibilnost i inovativnost, što ih čini spretnijim u iskorištavanju poslovnih prilika i otpornijim na rizike. S druge strane, kao prednost velikih sistema ističe se konkurentnost kroz korištenje ekonomije obima, jačanje malih preduzeća kroz outsourcing dijela svojih funkcija i pozitivan utjecaj na razvoj lokalne zajednice. Istina o najboljoj strukturi privrede s obzirom na veličinu preduzeća je vjerovatno negdje između”, navodi on.

Pitanje da li postoji magični omjer malih i velikih preduzeća postoji naravno i to je upravo onaj omjer koji osigurava najveći privredni rast, kaže on. Kako postići ovaj magični omjer zavisi prije svega od nivoa razvijenosti ekonomije, vlasničke strukture preduzeća, utjecaja politike, te finansijskog i pravnog okruženja.

“Judit Albiol-Sanchez i Andre van Stel s Rovira i Virgili University u Španiji bavili su se ovim pitanjem u kontekstu 27 zemalja EU i došli su do zanimljivih zaključaka. Značajniji udio srednjih preduzeća u privrednoj strukturi pozitivno je utjecao na rast ekonomije, naročito u razvijenijim zemljama EU. S druge strane, povećanje udjela mikro preduzeća i velikih preduzeća negativno je utjecalo na privredni rast, što je bilo posebno izraženo u manje razvijenim zemljama EU. Ovdje bih u kontekstu naše zemlje iznio dvije ideje koje se možda ne uklapaju u dosadašnje ekonomske kalupe”, izjavio je on.

On naglašava da umjesto da se usmjere na otvaranje novih preduzeća, donosioci odluka trebali bi se usredotočiti na pomaganje postojećim malim preduzećima koja su prisutna na tržištu, koja imaju najviše potencijala za rast i koja pripadaju inovativnim tehnološkim sektorima, da prerastu u srednje velika preduzeća, uz konstantno podržavanje njihovog daljnjeg rasta.

“Na kraju krajeva, većina preduzetničkih poduhvata neće uspjeti i nismo svi preduzetnici. Drugo, umjesto baziranja rasta na velikim ekonomskim sistemima koji su u domaćem vlasništvu, državnom ili privatnom, a što je nažalost u našoj zemlji nužno povezano s politizacijom ekonomije koja vodi ka smanjenju produktivnosti i inovativnosti, monopolizaciji tržišta i neefikasnom sistemu upravljanja kompanijama, donosioci odluka mogli bi usmjeriti svoje aktivnosti na otvaranje lokalnih podružnica velikih multinacionalnih kompanija, čime ostvarujemo sve one prednosti velikih ekonomskih sistema, uz transfer svih vrsta znanja, povećanje transparentnosti u tržišnoj utakmici i jačanje imidža cjelokupne zemlje, a time i ekonomije koja se na taj način uključuje na svjetsko globalno tržište”, zaključio je Bećirović.

Ekonomista Draško Aćimović za Klix.ba kaže kako su veliki privredni sistemi kod nas strateški uništeni, a oni koji su ostali nalaze se u rukama partija koje ih koriste za lično i partijsko finansiranje.

“Ako pogledate da visokoprofitabilne firme iz oblasti energetike, šume, cestogradnje i slično, imaju gubitke, onda je jasno da izjave kako ‘ne smijemo prodati domaće resurse’, označavaju jedino nastavak iskorištavanja resursa u sopstvene potrebe, a ne brigu za narod”, smatra on.

Firme u BiH, koje su u vlasništvu stranaca, dodaje, u ovoj zemlji plaćaju sve poreze i doprinose i legalno prikazuju profit.

“Šume, livade i rijeke imaju sve zemlje u Evropi i nije u tome poenta. Poenta je imati tehnologiju za njihovo korištenje i poštena i stručna rukovodstva. Uvjeren sam da je za pokretanje velikih sistema u BiH model javno-privatnog partnerstva, ali u kojem bi uprava bila u rukama većinskih vlasnika i profesionalaca, a država držala manjinske pakete akcija kojima bi mogla kontrolisati rad, ali ne direktno odlučivati, bio najbolji model”, kazao je.

Napominje da, što se tiče malih i srednjih preduzeća, oni trebaju stručnu pomoć privrednih komora u privlačenju stranih investtitora za joint venture projekte, a posebno im je potrebna pomoć u vezi s aplikacijama za sredstva iz raznih fondova EU, kako bi u saradnji sa stranim partnerima došli do neophodnih sredstava i tehnologije.

“Navest ću sopstveni primjer u kojem sam doveo stranog kupca, veliki trgovački lanac s godišnjim prometom od tri milijarde eura, koji je bio spreman da otkupi kompletnu proizvodnju hrane koja je ostala zbog zatvaranja kosovskog i turskog tržišta. Bili su spremni da daju mašine i opremu da se poveća proizvodnja hrane u BiH za njihove potrebe. Nažalost, nakon sastanka, nisu dobili čak ni odgovor na svoju ponudu. Moramo uraditi hrabre i velike promjene ako želimo da pokrenemo privredu koja će biti krajem ove godine u potpunom kolapsu”, zaključio je Aćimović.

Popularnost velikih privrednih sistema kod nas, a posebno u dijelu struke, ima tradicijski aspekt, jer je ekonomija bivše zemlje bila bazirana upravo na takvim “gigantima samoupravljanja”, u vrijeme kad profit nije bio legitiman ekonomski cilj, za razliku od maksimalnog zapošljavanja.

Klix

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE