Elvir Mahmutović: Ratni vojni invalid bez ruke postao ronilac i nagrađivani podvodni fotograf

Elvir Mahmutović tokom agresije na našu zemlju, kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine ostao je bez dijela desne ruke, ali to ga nije spriječilo da postane ronilac i nagrađivani podvodni fotograf.

Ovaj 51-godišnjak iz Lukavca posljednju potvrdu svog umijeća dobio je na hrvatskom otoku Rabu, krajem maja ove godine, kada je osvojio drugo mjesto za fotografiju ribe. Uspjeh ostvario je na Podvodnom maraton kupu (Mares Underwater Photo Marathon Cup) u konkurenciji 120 takmičara iz 12 zemalja svijeta.

Put pod vodu

– Bez ruke sam ostao u aprilu 1993. godine, imao sam 22 godine. Više od pola života živim s invaliditetom, ali ne prihvatam nikakva ograničenja. S ronjenjem sam počeo 2012. godine kroz projekat USAID-a za rehabilataciju i resocijalizaciju osoba s invaliditetom. Postao sam član sam Eko ronilačke grupe invalida Lukavac i sada ljeti gotovo nema dana da nisam na jezeru Kop u Šićkom Borodu i pod vodom – kaže Elvir Mahmutović, koji je zaposlan u Općinskom sudu Lukavac kao portir i domar.

Od početne obuke i hobija Eko ronilačka grupa invalida Lukavac postala je respaktabilna organizacija, dobro opremljena i spremna da pomogne.

– Imali smo nedavno dvije potrage za nestalima u rijeci Bosni u kojima smo učestvovali. Odazivamo se svakoj akciji kada nas pozovu, išli smo u Hrvatsku na akcije čišćenja podmorja… – priča Elvir.

Ekološki biser jezero Kop

Baza za ronjenje im je jezero Kop kod Tuzle, a povezani su s brojnim klubovima i udruženja širom Bosne i Hercegovine i regiona, idu na takmičenja i organiziraju svoje svakog septembra.

– Jezero Kop u Šićkom Brodu je nešto što treba prepoznati, jer ima najčišću vodu u kojoj smo ikada ronili. Voda je pitka jer se jezero napaja s podzemnih izvora i nema dotoka nikakve rijeke. Ronili smo do najveće dubine od 34 metra i tamo je temperatura pet stepeni Celzijusa, bilo ljeto ili zima. Biljni svijet u jezeru imamo do dubine šest-sedam metara, gdje dno pokriva sitna trava poput tepiha i vjerovatno da ta trava najviše prečišćava jezero – priča Elvir.

Za Elvira njegove kolege iz Suda u Lukavcu kažu da nema toga što on nije u stanju popraviti, a on kaže da mu to uvijek predstavlja zadovoljstvo.

– Pored fotogrfije, počeli smo se baviti i podvodnim vještinama i učestvujemo na takmičenjima na kojima se gađa harpunom u metu, roni u paru, ubacuje košarkaška lopta kroz obruč pod vodom… Radili smo i obuke iz ronjenja za djecu. Imam više 300 zarona, a u zadnjih deset godina barem godinu dana sam proveo u vodi ili pored vode. To najbolje govori kako ronjenje može čovjeku promijeniti i uljepšati život – zaključuje Elvir Mahmutović.

Faktor.ba