Elvir Rahimić: U Moskvi me zovu papa; nisam se promijenio, odgoj se nosi iz kuće

Svojim igrama na zelenom terenu, ali i izvan njega, Elvir Rahimić nikog nije ostavljao ravnodušnim. Teško je naći čovjeka u BiH koji će za njega reći ružnu riječ. 

Omiljen je među bivšim, ali i sadašnjiim reprezentativcima, ali i selektorima. Moralan, iskren, pošten, human, samo su neke od osobina skromnog sportiste iz Živinica. Generalom ga i sada zovu u moskovskom CSKA, u kojem posljednjih godina radi kao trener, a gdje je ikona kluba za koji je nastupao čak 13 godina.

Jedan je od rijetkih fudbalera koji nikada nije bio učesnik ni najmanje afere, a posljednjih dana u Sarajevu bio je zbog trenerskog usavršavanja.

– Lijepo je biti u Bosni. Koliko god mi lijepo bilo u Rusiji, samo je jedna domovina. Zbog koronavirusa nisam bio od marta. Sigurno da je prelijep osjećaj biti sa svojima, vidjeti svoje prijatelje i familiju. Jedan od najljepših osjećaja je doći u svoju zemlju. Nisam, nažalost, uspio otići do Živinica, ali su prijatelji i rodbina bili kod mene u gostima u Sarajevu. Sad me čeka let nazad. Avionski saobraćaj je poremetila korona, tako da se leti samo preko Istanbula. Tamo ću morati i prenoćiti da bih stigao u svoj dom u Moskvi – kaže na početku razgovora za Faktor Elvir Rahimić.

Osvrnuo se na trenutnu situaciju sa koronavirusom u Rusiji, ali i protekli period od nekoliko mjeseci.

– Niko ne zna šta će biti sutra. Tri mjeseca bilo je stvarno opasno u Moskvi. Dnevno je bio veliki broj zaraženih, između 11.000 i 12.000. Sada je, hvala Bogu, oko 600 zaraženih ljudi dnevno. To je gotovo ništa za Moskvu u kojoj živi 15-ak miliona stanovnika. Rusi se i dalje boje virusa. Čekaju da se počne davati vakcina. Daj Bože da ona pomaže. Dosta je i spekulacija. Ako pomaže, ne znam zašto je ne bih primio. Mislim da će se to morati uraditi – smatra Rahimić.

Elvir je rođen 4. aprila 1976. godine u Živinicama. U CSKA ostavio je neizbrisiv trag. Tokom bogate karijere u slavnom moskovskom klubu Rahimić je osvojio gotovo sve trofeje. Četiri puta je bio prvak Rusije, sedam puta je osvajao Kup, pet puta Superkup, a osvojio je i Kup UEFA. Ukupno je dres CSKA oblačio u 240 utakmica, a postigao je pet pogodaka.

– Nekako me prati taj broj 15. Moje Živinice, mislim na grad, imaju 15.000 stanovnika, a Moskva 15 miliona. Ipak, meni su pored svega Živinice ljepše. Naravno da je u početku života u Moskvi to bila ogromna promjena. Velika zemlja, velik grad, ali se čovjek navikne kada je lijepo i dobro. Pogotovo kada te lijepo prime kao mene u glavnom gradu Rusije – nastavlja bivši fudbaler.

Rahimić je odlikovan i za promociju ruskog klupskog fudbala i zemlje, te je dobio nadimak General, kako ga i danas zovu. Uživa veliko poštovanje u klubu i u prijestolnici Rusije.

– To je veliko priznanje. Sada me ovi mlađi u klubu zovu i papa, što u prevodu znači otac. U CSKA radim kao trener u U-18. Za sada mi je odlično. Polako gradim trenersku karijeru. Nigdje ne žurim. Porodica mi je uvijek bila velika podrška, posebno supruga Mersiha. I sinovi Madžid (13) i Amar (18) krenuli su mojim stopama. Vole fudbal i vrijedno treniraju i jedan i drugi. Naravno u CSKA, neće valjda u Spartaku. To je prirodno, tu je naša kuća – kaže legendarni sportista.

Slava Elvira nikada nije promijenila. Uvijek je bio i ostao skromni sportista i nakon velikih uspjeha na zelenom terenu. To je velikim dijelom zasluga njegovih roditelja, i, kako kaže, tako su ga naučili od malih nogu.

– Odgoj se nosi iz kuće. Takav sam karakter i ne želim da se mijenjam. Čovjek ne treba da se mijenja, treba da bude isti. Da se ne stidi ko je, odakle je… Mislim da sam u tome uspio. Novac i druge stvari me nisu promijenile. Kada sam došao u CSKA, imao sam dogovor sa predsjednikom. On je tada rekao pred svima jednu veliku stvar: “Ti ostaješ do kraja života u CSKA”. To sve govori. Kada smo osvojili Kup UEFA, oni su dobili ponude Stuttgarta, Bešiktaša… U pitanju su bili milioni, ali predsjednik ih je glatko odbijao. I meni je to odgovaralo. Nisam težio da idem iz kluba. Ima fudbalera koji vole da mijenjaju sredine. To je meni sasvim OK. Ja sam ostao do kraja u CSKA i ne žalim. Veliku snagu davali su mi prijatelji. Nikada nisam mijenjao prijatelje. Dan-danas mi dolaze i uvijek su uz mene. Naravno, najdraži su mi iz škole. Sve ih puno volim, oni su moja snaga. To su pravi prijatelji. Sa njima sam odrastao i svi su mi kao braća i sestre. Teško da bih sve ovo napravio bez vjere. Ona je moja vodilja. Pravi vjernik nikada neće napraviti nešto loše drugima – govori Rahimić.

Tokom karijere imao je priliku da sretne brojne istaknute svjetske državnike, a uvijek se rado prisjeti prijema kod Vladimira Putina nakon osvajanja Kupa UEFA.

– Tada smo bili heroji cijele Rusije. Taj uspjeh je bio veliki i predsjednik nas je primio u svojoj rezidenciji. Svima nam je čestitao i stisnuo ruku. Putin je veliki državnik. Vidite kakvu zemlju vodi. Rusija ima 154 miliona ljudi. Voditi takvu državu nije mala stvar. Jedna je od ekonomski i vojno najjačih zemalja na svijetu. On to sve drži pod kontrolom. Jedan je od najvećih državnika – smatra Elvir.

S posebnom pažnjom prati utakmice fudbalske reprezentacije BiH. Žao mu je zbog posljednjeg poraza u Ligi nacija protiv Poljske.

– U prvoj utakmici protiv Italije smo napravili dobar rezultat, ali nažalost, nismo nastavili protiv Poljske. Možda se to desilo jer je selektor Bajević htio da vidi na koga može računati. Da li je to bila prava utakmica, to je druga stvar. Kada se izgubi, onda imamo milione selektora. Svi su najpametniji. U svakoj utakmici treba ići na pobjedu, a kada igra reprezentacija, tu nema nikakvih kalkulacija. Sada je najvažnije na pravi način se spremiti za Sjevernu Irsku. Žao mi je što nema navijača na tribinama, svi znamo da su oni uvijek bili za Bosnu 12. igrač, bez obzira na to gdje igrala – ističe bivši fudbaler.

Iako ne voli pričati o pojedinim stvarima u karijeri, kako govori, žali što nije imao više nastupa za Zmajeve. Jedno vrijeme su ga neopravdano zapostavljali ljudi iz Fudbalskog saveza BiH.

– Žao mi je što nisam igrao sa Hasanom Salihamidžićem, Elvirom Bolićem, Mehom Kodrom, Mirsadom Hibićem, Muhamedom Konjićem… Igrao sam poslije u neko drugo vrijeme. Hvala Bogu da sam napravio što sam mogao. Uvijek maksimum. Da li je bilo dobro ili nije, to drugi neka odluče. Ja sam uvijek pošteno odrađivao i u klubu i u reprezentaciji. Nažalost, kod nas ljudi ne cijene pojedince kao što je Hasan Salihamidžić. Bayern je sigurno najbolji klub u Evropi. Ako ne najbolji, onda jedan od najboljih. Mislim da je najbolje organiziran klub na svijetu. Biti u tom klubu na odgovornoj funkciji je ogroman uspjeh. Drago mi je da je jedan naš čovjek među glavnim u Bayernu – zadovoljan je Rahimić.

Nebrojeno puta do sada je pomagao onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Novac je nesebično donirao širom BiH. Pomogao je i pomaže raznim humanitarnim organizacijama, najviše onima koje brinu za djecu sa posebnim potrebama. To ne čini zbog vlastite promocije, a sve humane geste radio je ne želeći se eksponirati u medijima.

– To je najmanje što mogu uraditi. Ja živim sa svojom porodicom kako mislim da treba. Ja sam sa malo zadovoljan. Kada nekom pomognem, mnogo sam sretan. Najbitnije je da smo zdravi. Nemam ništa protiv da ljudi kupuju bijesne automobile, ali to nije moj način života. Materijalne stvari meni nisu bitne. Nikom nikada nisam ostao dužan. Naravno da je bilo iskušenja, ali sam uvijek donosio ispravne odluke. Ne krijem se, ni od koga ne bježim. Dvadeset godina otkako sam u Rusiji, imam isti broj mobitela – u šali na kraju razgovora kaže Rahimić.

Faktor.ba