Screenshot 2 77
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
Kurbani 2021

Brojne su uspješne priče naših ljudi koje iznova dokazuju ljudske potencijale Bosne i Hercegovine. Jedna od takvih je priča Emine Karahmet, koja je stručno usavršavanje iz biohemije i molekularne biologije radila na prestižnom Harvardu.

U njenoj biografiji izdvaja se da je dugogodišnji profesionalac u farmaceutskom marketingu, dobitnica zlatne značke Menarinija, mentorica, istraživačica, pozvana članica asocijacije Internacionalnog društva za inžinjering, nauku i tehnologiju Velike Britanije, aktivna članica brojnih stručnih udruženja.

Kaže nam kako je rođena u Doboju 1987. godine, osnovnu školu i gimnaziju završila u Tešnju 2005., a Farmaceutski fakultet u Sarajevu 2010. godine.

“Tokom studija bila sam redovna stipendistica Fonda za posebno nadarene studente – Suada Dilberović, kao i farmaceutske kompanije Bosnalijek. Svoju istraživačku karijeru započela sam već krajem studija boravkom nekoliko mjeseci u Bosnalijeku u sektoru Istraživanje i razvoj, a tu je urađen i moj diplomski rad iz oblasti farmaceutske tehnologije. Profesionalnu karijeru magistra farmacije započela sam u JZU Apoteke Sarajevo, a nakon malo više od godinu prešla u farmaceutsko predstavništvo, gdje sam i danas. Tu sam nagrađena zlatnom značkom Menarinija za izvrsnost u radu i postignute rezultate. S obzirom na opis posla u predstavništvu, kontinuirano prolazim stručna usavršavanja i edukacije, gdje sam stekla i znanja iz farmaceutskog marketinga, a znanje iz biznisa kroz Business Cambridge akademiju. S obzirom na to da sam istraživačkog duha i izraženih sklonosti prema nauci, odlučila sam se nastaviti svoje obrazovanje na doktoralnim studijama. Ovaj put na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, i slobodno mogu reći da sam veoma sretna zbog toga. Naime, osim izvanredno stručnih i jakih imena iz oblasti medicinske biohemije, Katedra za medicinsku biohemiju Univerziteta u Tuzli zasigurno je jedna od najjačih na Balkanu, a imaju i evropske saradnje vrijedne pomena”, izjavila je.

Zanimalo nas je otkud Harvard u toj priči.

“Školovanje kroz Harvard Medical School je rezultat čiste potrebe, naime kroz svoju istraživačku tezu naišla sam na oblast nauke koja je u Bosni i Hercegovini slabo razvijena, a to je naravno imunologija. Moje istraživanje je usko specifično, iz oblasti biohemije i imunologije dugogodišnjeg Diabetesa mellitusa i komplikacija te bolesti. Naime, ovo mi je istraživanje otvorilo niz pitanja na koja nisam imala odgovore, ali i probudilo znatiželju za oblastima koje vrlo oskudno izučavamo na studijskim programima. Tako sam se odlučila potražiti rješenje i poslala upit s obrazloženjem zašto želim proći spomenute edukacije koje Harvard Medical School organizira upravo za profesionalce, akademski kadar i istraživače s najnovijim znanjima iz različitih oblasti. Moj izbor je svakako bila imunologija, i to imuno-onkologija, imunologija autoimunih i hroničnih upalnih bolesti, kao i nove terapijske opcije za njihovo liječenje i čekala sam odgovor… Odgovor je bio naravno pozitivan, otvorena su mi vrata školovanja na Harvardu”, kazala je.

Kaže nam kako su rezultati njenog istraživanja posve suprotni od očekivanih, da se na prvu pitala gdje je pogriješila tokom postavke studije.

“Sreća u nesreći jeste pandemija koja nas je zadesila i zapažanja koja smo pravili, a vezana za infekcije virusom Covid-19. Naime, jedan od rezultata mog istraživanja je da zdravi ljudi reagiraju imunološki jače, tj. jačim upalnim odgovorom. Očekivali smo da je to slučaj kod ispitanika koji imaju Diabetes mellitus. Ali, posmatrajući kako mladi, zdravi ljudi bukvalno preko noći umiru od infekcije Covidom-19, mogli smo uočiti skoro jednak set imunoloških reakcija. S druge strane pak, hroničari s hipertenzijom, DM ili drugim bolestima su znali prebolovati infekciju pomenutim virusom bez problema. To nam je zapravo bio signal da su rezultati tačni i upravo je ovakav način razmišljanja spasio veliki broj života u trećem talasu pandemije, jer su u terapijske opcije uvršteni, pored ostalih, i lijekovi koji mijenjaju tok imunološke reakcije (monoklonska antitijela). Naravno, da bismo sa sigurnošću tvrdili bilo šta, studije se moraju ponoviti na većem uzorku ispitanika”, kaže ona.

Planovi za budućnost uključuju daljnje profesionalno i naučno usavršavanje, nastavlja ona, ali i svakako rad na unapređenju struke i nauke ove zemlje, kao i pomoć mladim kolegama koji tek počinju svoju karijeru.

“Smatram da je znanje koje se ne koristi u korisne svrhe, kao i znanje koje se ne dijeli beskorisno znanje, a smatram i svojom obavezom dati doprinos boljitku zajednice. Moram istaći da su me već prepoznale eminentne svjetske naučno-istraživačke ustanove, poput Instituta Max-Planck u Njemačkoj, Univerziteta Nottingham Trent u Velikoj Britaniji, a znamo da je Farmaceutski fakultet Nottingham 5. na svjetskoj rang-listi obrazovnih ustanova iz oblasti farmacije i da su me već zvali da kod njih nastavim svoje postdoktoralno usavršavanje. U svakom slučaju, nastavit ću razvijati međunarodne saradnje s kolegama širom svijeta, jer smatram da se samo tako BiH struka i nauka mogu afirmisati. Važno mi je spomenuti da sam već uključena u neke istraživačke projekte koje rade kolege s Univerziteta Nottingham Trent”, kazala je.

Zanimalo nas je, iz njene perspektive, u kakvom je stanju naše javno zdravstvo.

“Proteklu pandemiju je javno zdravstvo BiH iznijelo na ‘svojim leđima’. Svjedoci smo također činjenice da su sve zdravstvene usluge svima dostupne, izuzev onih koje naši ljekari ne rade. Moramo zaključiti da je javno zdravstvo BiH odgovorilo zahtjevima urgentne situacije na najbolji način, kako su znali i umjeli. Naravno, to je iscrpilo sve zdravstvene radnike u svakom smislu te riječi”, kaže ona.

Dodaje kako moramo biti svjesni i činjenice da nijedan sistem nije savršen, tako ni ovaj.

“Urađeni su možda neki propusti, koji nam trebaju biti smjernica i korekcija za daljnje djelovanje. Pandemija je pokazala slabe karike svih sistema, tako i ovog. Recimo, naizgled banalna stvar koja je puštena u nadležnost Kantona, ali je veoma bitna, jeste vakcinisanje farmaceuta. Naime, po zakonu, farmaceuti u apotekama su zdravstveni radnici primarnog nivoa zdravstvene zaštite jednako kao i zdravstveni radnici u domovima zdravlja. Prema tome su trebali imati jednak prioritet u vakcinisanju, jer su u doba pandemije bili jednako izloženi oboljelima od Covid-19 infekcije. To nažalost nije svugdje bio slučaj. Ali, svima za nauk. Mislim da ovakve stvari trebamo rješavati u hodu i svi zajedno raditi na unapređenju zdravstvenog sektora ove države”, kazala nam je na kraju.