c 19
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Muzika/TV / Zabava

Engin Akjurek (Akyurek) u seriji „Ambasadorova kći“, koja se emitira na Novoj BH utjelovljuje lik emotivnog Sandžara (Sancar), ima mnogo fanova čiju većinu čine žene.

Njegov je put u karijeri išao korak po korak, a i veoma je sramežljiv. Rođen u Ankari, svoj život izgradio je u Istanbulu.

Otkrio nam je da, prije nego što je postao slavan, nije bio tip za kojim su žene ludjele, naprotiv, u svojoj je ranoj mladosti bio ogorčen na ogledala zbog akni. Diplomirao je na Odsjeku za historiju Fakulteta za jezike, historiju i geografiju Univerziteta u Ankari. I tokom studija je imao brojne uloge.

Bez traume

– Kada bi se snimao film o mom životu, bila bi to i komedija i akcija, ispreplitala bi se oba žanra. Mislim da sam sretnik, jer u životu nisam doživio puno dramatičnih ili velikih trauma. Mislim da bi film o meni bio bez traume – kazao je Akjurek.

Rodni grad je zamijenio Istanbulom, kada je imao 22 godine.

– Svi imaju svoje snove. Došao sam iz Ankare u Istanbul te sam i ja imao snove, htio sam raditi dobre stvari. Serije nisu bile toliko rasprostranjene. Nisam mogao ni zamisliti današnju situaciju. Htio sam glumiti i zbog toga sam bio uzbuđen. Imao sam dobar osjećaj da ću raditi nešto dobro – iskren je Akjurek.

Smatra da Istanbul ima posebnu emociju.

– Zbunjujuće je, čini se velikim, nepojmljivo je, ne sustižete ga i zastrašujuće je, a ja sam se još htio baviti glumom. Istanbul je i lijep i poseban, kada dođeš, ne možeš ga napustiti, nije ni mene htio pustiti. Godinama sam živio na evropskoj strani grada. Nakon što sam se preselio na azijsku, zapitao sam se zašto sam toliko dugo bio tako nepravedan prema sebi. Bio sam ljut na sebe. Azijska je strana grada mirna i više rezidencijalna. Prirodnije je za nekoga ko dolazi iz Ankare da se nastani na azijskoj stani Istanbula – ispričao nam je Akjurek.

Prisjetio se i tinejdžerskih dana kazavši da djevojke nisu padale u nesvijest kada bi prolazio pokraj njih.

– Adolescencija je jako problematična za dečke. Kada bi se pojavio neko ko bi rekao da su za njim djevojke bile lude u to doba, volio bih sjesti s njim i čuti njegovu tajnu. Čovjek baš i nije privlačan s bubuljicama na licu. Bavio sam se pozorištem u vrijeme studija kada mi se donekle formirala ličnost, pa sam polako počeo dobivati na pozornosti. Kad je sve sjelo na svoje mjesto, već sam bio u Istanbulu. Dakle, osnovna i srednja škola nisu prošle baš najbolje – kazao je glumac.

Ističe da glumci najbolje razumiju jedni druge.

– Na setu smo mi zapravo veoma usamljeni. Svako ima svojih briga i stvari za rješavanje. Glumcu kroz glavu prolaze sve rečenice i izrazi koje je zasnovao u odnosu s likom. I zato smo usamljeni – kazao je Akjurek.

Iskrena veza

Dodaje da se tokom pripreme za ulogu glumac muči, jer je neko osmislio lik, a oni pokušavaju da prenesu.

– Upoznavanje lika isto je što i upoznavati nekoga u stvarnom životu, traži vrijeme i to je svojevrsni proces. Moguće je da ih ne upoznate ili da ih pogrešno doživite. Katkad je moguće da se čovjek ne vidi objektivno, moguće je i ne vidjeti svoje slabosti. Ako je i vaš lik takav, onda ga izvlačite iz sebe i suočavate se sa svojim slabostima. Lik treba vaše osjećaje i detalje iz vašega života. Ali taj lik niste vi. Morate uspostaviti iskrenu i izravnu vezu s njim. Ako se trudite prevariti ga, onda vam se to obije o glavu lošom glumom – opisao je glumac.

Kaže da njegova romantika ovisi o likovima koje glumi, ali da ga ne odabiru intuitivno za takve uloge.

– Ne kategoriziram se. Danas-sutra dobijete drukčiju ulogu i možete potpuno zaboraviti da imam imidž romantičnog muškarca. Taj dojam kod gledalaca više proizlazi iz likova nego iz Engina – kaže Akjurek.

Na pitanje godi li mu to što žene uzdišu na pomen njegovog imena, glumac odgovara:

– Naravno da mi godi. Jako je lijepo kada se čovjek nekome sviđa. Čini me sretnim što se sviđam ljudima zbog onoga što radim. Oni su vrlo postojana i draga ekipa. Njihova me podrška usrećuje. U njihovim sam životima prisutan putem uloga koje glumim.

Knjige su uredno složene

– Katkad sam jako uredan, a ponekad nevjerovatno razbacujem. Kod kuće razbacujem, potom spremam. No, knjige i filmovi koje imam kod kuće uredno su složeni. Ali moj kofer je nevjerovatno neuredan, ništa ne možete naći. To ima malo veze s mojim raspoloženjem – otkriva glumac.

Muškarci u 30-im

U tridesetim godinama muškarac se iznenadi. Nešto se mijenja. Ne mislim pritom na promjene vidljive u ogledalu, nego iznutra. Jasnije odlučujete. Na svoje mjesto sjedaju vaše preferencije, ljudi iz vašega života, pogledi, životni ritam… Mislim da ću biti drukčiji kada uđem u četrdesete. Tada ću biti više „čovjek“. Mislim da ću više uživati u životu – kazao je Akjurek.