Erdogan nakon pobjede na izborima napravio zaokret u vanjskoj politici

Nakon završetka predsjedničkih izbora vanjska politika u Turskoj prolazi kroz značajnu promjenu. Razvio se primjetan proces u kojem Turska aktivno radi na popravljanju svojih odnosa s Evropom.

To se manifestiralo u ponovnom osnaživanju njenog strateškog nastojanja za članstvom u Evropskoj uniji (EU) i odlučnijim naporima da se pozabave postojećim pitanjima sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Potvrda predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana za članstvo Švedske u NATO-u tokom samita NATO-a, nastavak pregovora s Grčkom i umjeren ton u odnosima s evropskim kolegama protumačeni su kao promjene vanjskopolitičkog stava.

S druge strane, angažman predsjednika Erdogana s egipatskim predsjednikom Abdel-Fattahom el-Sisijem, koji signalizira stratešku preorijentaciju prema tursko-egipatskim odnosima, i njegova spremnost da se sastane s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, istakli su se kao upečatljivi primjeri ove promjene politike.

Prelazak sa sporazuma o normalizaciji sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Saudijskom Arabijom na konkretna ekonomska i obrambena partnerstva u ključnim sektorima dovodi u pitanje pojam samo normaliziranih odnosa sa zaljevskim državama.

Kada je u pitanju Bliski istok, tvrdi se da je došlo do povratka na kolaborativni pristup.

Tvrdnja predsjednika Erdogana o djelotvornosti Turske proteže se izvan regionalnih granica, označavajući je kao utjecajnog učesnika u nadmetanju velikih sila, sposobnog da igra balansirajuću ulogu, postavlja agende, izlaže transformativne narative i održava globalnu vanjskopolitičku agendu.

Temeljni zaokret u turskoj vanjskoj politici obilježen je tranzicijom sa neprijateljskih strategija na kooperativne, što označava orijentaciju usmjerenu naprijed, a ne onu koja je ukorijenjena u prošlosti.