Zbog stereotipa i predrasuda sredina u kojima živimo, časna policijska profesija je bezrazložno devalvirana. U svakom žitu ima kukolja, reći će naši stari, pa tako i u policijskom, ali kada je riječ o običnim građanima, policajci su tu da prvi priskoče u pomoć, iako su najmanje plaćeni u stubovima sistema koji čine državu.
Ermin Mujezinović, hrabri zenički policajac, spasio je život trogodišnjem dječaku, što u prijevodu znači, kao da je spasio cijeli svijet. Reagirao je profesionalno i bez oklijevanja jer da je bio u dilemi dvije ili tri sekunde, nabujala Bosna bi odnijela još jedan život.
Mujezinović je osvjetlao obraz časne profesije zasluživši epitet heroja, ne samo za jedan dan. Nakon ovakvih nesretnih događaja sa sretnim epilogom, upućuje se zahvalnost policajcima, ali, generalno gledano, oni zaslužuju veći respekt i bolje plaće.
U Mujezinovićevom slučaju novac nije bio pokretački faktor spasilačke akcije. To je već nešto drugo, a zove se ljudskost.
