Europa kreće u obračun s Rusima

Europske obavještajne agencije, suočene s rastućom ruskom agresijom i manjkom povjerenja u transatlantske partnere, ubrzano grade zajedničku mrežu — nešto što je donedavno djelovalo nezamislivo. Preokret je potaknut geopolitičkim potresima, uključujući prekid dijeljenja obavještajnih podataka između SAD-a i Ukrajine u ožujku 2025., i označava novu etapu suradnje unutar Europske unije.Prema navodima sedam obavještajnih i sigurnosnih dužnosnika s kojima je razgovarao Politico, europske prijestolnice pojačano šalju svoje obavještajne časnike u Bruxelles, dok je interna obavještajna jedinica EU-a, poznata kao INTCEN, počela izravno informirati najviše dužnosnike poput predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i visoke predstavnice za vanjsku politiku Kaje Kallas.Naglo zaustavljanje razmjene informacija između Washingtona i Kijeva izazvalo je val zabrinutosti diljem Europe. Nizozemska obavještajna služba potom je objavila da je ograničila dijeljenje podataka s američkim kolegama zbog političkog uplitanja i briga vezanih uz ljudska prava.U takvom ozračju, mnoge zemlje preispituju svoje prakse. Francuska, Njemačka i Nizozemska zagovaraju dublju suradnju u manjim, pouzdanim formatima, dok druge i dalje opterećuje naslijeđeno nepovjerenje.Tradicionalno središte razmjene, neformalni Klub de Berne, postoji već pola stoljeća i uključuje države poput Švicarske i Norveške, ali ne i sve članice EU-a. Zbog izostanka formalne strukture i strogih nacionalnih pravila o dijeljenju podataka, njegove su mogućnosti ograničene.Paralelno s tim, INTCEN zajedno s Vojnim ravnateljstvom za obavještajne poslove EU-a čini Jedinstveni kapacitet za analizu obavještajnih podataka , koji priprema zajedničke procjene za donositelje odluka. U rujnu 2024. Daniel Markić, bivši šef hrvatske SOA-e, preuzeo je vodstvo INTCEN-a s ciljem jačanja razmjene i bržeg, izravnog izvještavanja europskih lidera.Ideja o stvaranju „europske CIA-e“ dobiva na zamahu. Bivši finski predsjednik Sauli Niinistö, u izvješću naručenom od Ursule von der Leyen, predložio je agenciju koja bi koordinirala strateške i operativne potrebe EU-a.Unatoč tome, Bruxelles postupno gradi vlastitu obavještajnu zajednicu. Većina stalnih predstavništava država članica danas ima akreditirane obavještajne časnike, a belgijske sigurnosne službe pojačano prate špijunske aktivnosti oko institucija EU-a.Nizozemska, pak, razmatra dublje povezivanje s Poljskom, nordijskim zemljama i drugim partnerima, uključujući razmjenu „sirovih“ podataka. No s 27 članica i vrlo različitim interesima, izgradnja potpunog povjerenja i dalje ostaje najteži zadatak — i najveći test europske sigurnosne arhitekture.