Evropa na ulicama zbog sve težeg života, zašto građani BiH šute?

Dok se širom Evrope nezadovoljstvo prelijeva na ulice, u BiH se problemi gomilaju, a građani šute. Šta ih sprečava da se pobune i traže promjene?

Val protesta proširio se Evropom. Hiljade nezadovoljnih građana je proteklog vikenda bilo na ulicama Francuske, Belgije, Portugala, Italije i Albanije. Povod nije svugdje isti, ali nezadovoljstvo je slično. Dosta im je rasta troškova, niskih plata i pogoršanja javnih usluga. Gomilaju se problemi i u Bosni i Hercegovini, ali građani šute.

Strah i pritisci

Nedim Habibović, Sarajlija sa kojim smo razgovarali, kaže da ga zanimaju samo konkretne stvari – hoće li biti jeftiniji struja, gorivo i grijanje.

Ni drugi stanovnici glavnog grada koje smo sreli nisu zadovoljni. Kažu da se mnogo toga mora promijeniti, ali i da je mnogo onih koji očekuju da to neko drugi uradi umjesto njih.

Cijene divljaju, a plate i penzije jedva pokriju mjesec. Firme se gase. Odlaze mladi. Odlaze i stari koji još mogu da rade. Otišli su i doktori. Oni koji su ostali su iscrpljeni i preopterećeni. Ostaju prazne ordinacije i pune čekaonice. Pune su i javne kuhinje. Skupi stanovi. Korupcija cvjeta, a pravda je spora. Zrak među najotrovnijim na svijetu. Spisak sve duži, a reakcija građana sve tiša.

– Godinama pričamo o vještačkom miru građana koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Uzimali smo različite razloge kao mogućnost objašnjenja, te pasivnosti i zatvorenosti. To su uvijek bile varijable straha, manipulacije, pritiska, ove ili one vrste ucjena. Moramo govoriti o jednom sistemu ucjena i pritisaka koji građane drže mirnima, uprkos činjenici da bi ljudski i građanski, sa stanovišta savjesti i svijesti o tome kako im je, morali da progovore i da kažu: “Ovo više ne može, na ovo više ne pristajemo.” Istinska demokratska politika stidjela bi se ove šutnje i pasivnosti. Nisu građani ti koji treba da se stide zato što ih je strah, zato što su prevareni i izmanipulisani, nego politika koja za sebe tvrdi da je demokratska, rekao je sociolog Esad Bajtal za Oslobođenje.

Čini se da u BiH ne postoji problem zbog kojeg bi se građani masovno pobunili. I kada izađu na ulice, protesti traju tek nekoliko dana. Pritisak koji bi mogao donijeti promjene – izostane. Bh. građani su nezadovoljni, probleme vide i o njima svakodnevno govore, ali rijetko se odlučuju da nešto poduzmu. Niko ništa ne traži. Osim ponekad – samo za sebe.

– Jedan od razloga zbog kojeg u BiH nema masovnijih i kontinuiranijih protesta mladih kao u evropskim zemljama jeste osjećaj političke rezignacije i nepovjerenje u mogućnost stvarne društvene promjene. Mnogi mladi ljudi odrastaju u uvjerenju da su političke i institucionalne strukture zatvorene za njihove potrebe, pa umjesto kolektivne akcije često biraju individualne strategije, poput napuštanja države, što postaje jedna vrsta “tihog protesta”, odnosno način iskazivanja nezadovoljstva bez javne društvene mobilizacije i akcije, rekla je Sarina Bakić, profesorica sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, za naš list.

NASTAVAK VIJESTI ISPOD OGLASA

Rascjepkana mladost

Drugi važan faktor je, kako kaže, fragmentiranost društva po etničkim, političkim i drugim identitetskim linijama, što otežava stvaranje snažnih građanskih pokreta zasnovanih na interesima mladih.

– Za razliku od protesta u mnogim evropskim zemljama, gdje se mladi okupljaju oko problema u obrazovanju, zdravstvu, stanovanju… javni prostor u BiH najviše je opterećen neriješenim političkim i nacionalnim pitanjima. Posljedica toga je slaba kolektivna identifikacija mladih kao generacijske društvene grupe koja bi mogla artikulisati svoje probleme i dugoročno izvršiti pritisak na institucije, kaže Bakić.