Fenan Salčinović: “Više portir u državnoj firmi zaradi od mene, ali ja sam tu jer volim Čelik”

Najveće iznenađenje nakon prvih osam kola Premijer lige BiH svakako je zenički Čelik. Klub s Bilinog polja prošle sezone je po plasmanu ispao iz lige, ali je ostao u najjačem rangu takmičenja u BiH jer Borac nije dobio licencu. Ove sezone uprkos teškom rasporedu, Zeničani su dobro otvorili prvenstvo, te su na reprezentativnu pauzu otišli s 12 bodova. Podsjetimo, prošle su sezone u 22 kola sakupili svega 13 bodova.

Vođa jednog novog Čelika, koji nema pardona ni prema jednoj ekipi u ovoj sezoni, posebno na Bilinom polju je 31-godišnji Fenan Salčinović, kapiten i Zeničanin, prepoznatljiv po mnogo čemu.

Ovaj ofanzivac u bašti jednog zeničkog hotela razgovarao je s novinarom SportSport.ba o svemu pomalo. Sada već iskusni nogometaš prošao je dosta toga u dosadašnjoj karijeri, a za naš portal govorio je o svojoj karijeri, usponima i padovima, trenerima koji su ga trenirali, klubovima u kojima je igrao, menadžerima, pa sve do svoje prve ljubavi Čelika, gdje je sada predvodnik jedne nove generacije, koja želi vratiti klub u vrh bh. nogometa.

Pripadate generaciji Čelika koja je na čelu s trenerom Goranom Pelešom iznjedrila najviše igrača u posljednjih 20-tak godina?

“To je generacija, gdje i danas 10 igrača profesionalno igra nogomet, nabrojat ću samo neke, Burić, Jusić, Karić, Hećo, trener nam je bio Goran Peleš, jedna gromada od čovjeka. To su bili i najslađi trenuci u karijeri, kada niste ništa gledali, noć prije utakmice niste mogli spavati. To su nezaboravni trenuci u karijeri, još kada imate Gorana za trenera, njegovo ime se još spominje, iako on više nije s nama. Napravio je dobre igrače i ljude svakako, a to se posebno cijeni”.

Prošao je sve reprezentativne kategorije, od pionirske, kadetske, juniorske, mlade, te jedan nastup i za A-reprezentaciju BiH, možda je moglo biti i više nastupa u seniorskoj reprezentaciji.

“Prošao sam sve reprezentativne kategorije, sve je to išlo do seniorske selekcije i onda kada sam trebao napraviti iskorak desila se pauza. Igrao sam jednu sjajnu sezonu u Norveškoj i onda kada sam trebao taj iskorak napraviti, nisam igrao godinu dana. To je bio prelomni trenutak u karijeri. Kasnije sam se vraćao, nailazio na razne probleme. Sada sam tu gdje jesam, nisam nezadovoljan, bilo je i dobrih igrača, koji nisu ništa napravili. Ne mogu biti nezadovoljan dosadašnjom karijerom. Ipak, imao sam sreću da nosim dres s državnim grbom, ali i dres Čelika, te Rijeke, Sandefjorda, gdje sam igrao pred više desetina hiljada navijača”.

Nakon sjajnih igara u dresu Čelika, 2009. godine kao najveći poslijeratni transfer iz Čelika otišli ste zajedno sa Jasminom Burićem u Lech iz Poznana?

“Uslov za odlazak Poljsku je bila ta posudba u Sandefjord, oni su me tako uvjetovali. Kada igrate u BiH, gledate da odete samo odavde, a posebno kada je to jedan od najvećih klubova u Poljskoj. Tamo je u to vrijeme igrao Pesko, reprezentativac Poljske, koji i danas igra za reprezentaciju. Tako da sam ja htio na posudbu i to je bio dobar potez, jer sam imao stvarno dobru godinu, s pet-šest golova, isto tako i asistencija, bilo je fino. Kada sam trebao napraviti iskorak, prevario me jedan menadžer i onda sam godinu dana pauzirao, a znate kako je godinu dana kada nigdje ne igrate”.

Nakon pauze vratili ste se u BiH i potpisali za Zrinjski iz Mostara, kojeg je tada s klupe predvodio Dragan Jović, pa kasnije i Slaven Musa…

“To je bila sezona kada je Zrinjski igrao u pretkolu Kupa Uefa protiv Odensea. Imali smo dobru ekipu, dole nisam imao problema, publika me prihvatila. Igrao sam skoro svaku utakmicu, naravno kada sam bio zdrav. Osim problema sa Melherom nemam se ni na koga požaliti, ljudi su bili korektni, kao i publika. To je veliki klub s ovih prostora i mnogi bi trebali prepisati kako se ustvari radi dobar posao, a vidimo posljednjih godina koliko su i dominantni u našem nogometu”.

Nakon sukoba s Melherom odlazite iz Zrinjskog u Rijeku, gdje igrate sjajno, ali i dolazite u problem s trenerom zbog vjere i vašeg posta u Ramazanu?

“U Rijeci sam promijenio četiri-pet trenera, Horvat, Skočić, Ištuk i Scoria su me vodili koliko se sjećam. Ja mogu slobodno kazati da nakon Čelika meni je najljepše bilo u Rijeci. Nikad se nisam uvlačio niti podilazio nikome, ali svakako lijepa priča u mojoj karijeri je Rijeka. Bilo mi je stvarno lijepo, ljudi su stvarno dobri, susretljivi, sada kad bih birao klub iz regiona, naravno osim čelika, izabrao bih Rijeku. Moj glavni problem tada je bio moj post u Ramazanu, tadašnji trener Elvis Scoria to nije mogao da prihvati. Mišljenja su nam se razilazila, on nije mogao to da prihvati, ja sam mu govorio da mi u Norveškoj zbog toga nisu pravili probleme i da neću odustati od toga, on mi je govorio da “auto ne može ići bez goriva”. Ja to nisam prihvatio, odgojen sam drugačije i potpisao sam raskid ugovora”.

Poslije Rijeke, slijedi ponovo povratak u BiH i potpis za Olimpic, gdje mu je trener bio Husref Musemić s kojim nije mogao surađivati, pa ponovni odlazak u Sandefjord.

“Nakon sjajne sezone u Rijeci, imao sam pet-šest klubova veoma dobrih, mogao sam da biram, ali odabrao sam Olimpic i to je sigurno bila jedna od najvećih grešaka u mojoj karijeri. Trener je bio Husref Musemić, to je jedno veliko ime s ovih prostora, nemam ništa protiv njega, ali ja i on nismo mogli sarađivati. Mi nemamo ništa jedan protiv drugog, ali jednostavno mi ne možemo zajedno sarađivati. Nakon toga ponovo odlazim u Norvešku, ljudi su me zvali, vratio sam se. Bio sam godinu dana, lijepo je bilo, igrao sam standardno. Tada sam trebao dobiti i drugo dijete, imao sam 27 godina, ostala mi je još godina ugovora, niko mi nije rekao da idem, ja sam se nadao za taj Arapski svijet, zatražio sam raskid ugovora i mogu slobodno kazati ponovo pogriješio u karijeri. Vratio sam se tada i evo peta sezona već u mom Čeliku”.

Vratio si se u Čelik i evo petu sezonu nosiš crno-crveni dres. Kao kapiten ove sezone predvodiš jedan novi, bolji, jači Čelik, koji se konačno nalazi na mjestu gdje bi se trebali nalaziti?

“Ja to govorim s prijateljima, svaka čast svakome, ali u ovih osam kola, mislim da je Čelik hit prvenstva. Mi smo kasnili s pripremama, dosta igrača je otišlo, pa dolazak novih, onda ona situacija, hoćemo li ostati u ligi ili ne. U toj svoj zbrci, mi smo stvarno dobro odigrali ovih osam kola. Bili smo sjajni protiv Želje, Zrinjskog, Sarajeva, ko bi rekao da ćemo tu osvojiti sedam bodova? Dobili smo Zvijezdu, uzeli smo bod u Bijeljini i Kaknju. Osjeti se u gradu atmosfera zadovoljstva, osmjeha, vidjeli ste koliko je ljudi protiv Sarajeva bilo. Mi smo jedna od tri ekipe koja je najmanje uložila u ekipu u ovom prelaznom roku. Siguran sam da tri igrača, koja igraju u napadu Sarajeva, neću govoriti imena, zna se već ko je to, njih trojica zarađuju kao cijeli tim Čelika, mislim na mjesečnom nivou”.

Koji su realni ciljevi kluba ove sezone, navijači su pomalo euforični, ali treba spustiti loptu na zemlju?

“Trebamo se vratiti u realnost, nemamo mi toliko širok kadar, vi ste vidjeli da se trener žali, kada nam fali jedan igrač to se osjeti. Nakon ispadanja iz lige, mislim da je veliki uspjeh ako budemo ove sezone u sredini tabele. Možda šta mognemo u Kupu, ali kada je u pitanju liga, realno je ta sredina tabele. Znam da je lijepo kada se pobjeđuje, ali biće sigurno i poraza, tako da se nadamo podršci i kada budu nešto lošiji rezultati”.

Kakvo je tvoje mišljenje o investitorima iz Turske, čini se da dosta stvari u klubu još ne štima, ali ipak to se skriva trenutni rezultat koji Čelik ima?

“Vi kada imate rezultat, sve druge stvari su nekako manje bitne, svi vole pobijediti, atmosfera u gradu je fantastična. Turski investitori su došli u klub, a svi su očekivali da ćemo mi odmah napasti titulu, što nije svakako realno. Treba se zahvaliti tim ljudima jer je klub bio pred gašenjem, oni su ga “spasili”, da tako kažem, papirologijom smo ostali u ligi. Te stvari im moramo priznati, kako se neke stvari isto predstavljaju da su med i mlijeko, treba kazati da to nije baš tako. Ja sam više puta sam imao sastanak s gazdom Aydinom Olgunom, on mi je više puta rekao da očekuje i veću podršku ljudi iz Zenice i okolice. Njemu je potrebna podrška, jer očito ne može sam sve to posložiti. Nadam se da će kroz par godina klub izrasti u pravi, tako da bi bio konkurentan Željezničaru, Sarajevu, Zrinjskom u svakom smislu”.

Mnogi vas prozivaju u posljednje vrijeme da imate probleme s fizičkom spremom, te da ne volite igrati gostujuće utakmice?

“Ovdje 90 posto grada me voli i 10 posto me ne voli, ja sam zadovoljan s time, to je za mene uspjeh. Svi koji dobro znaju stanje u klubu, koji prate Čelik, idu na svaku utakmicu dobro znaju šta sam učinio, šta činim i koliko se žrtvujem za klub. Kada vas napadaju vi se morate braniti. Što se tiče fizičke spreme, mislim da na lijevom krilu mogu igrati 60-tak minuta. Ja kad se umorim, ja sam tražim izmjenu, nijednu utakmicu nije me trener sam izvadio nego sam lično tražio izmjenu, a to je zato da mi lijevi bek ne bi pobjegao jer sam ga dobro pratio čitavo vrijeme i kada osjetim da ne mogu više tražim izmjenu. Ja dam od sebe svakako koliko mogu na toj poziciji, kada bi igrao polušpica sigurno bi mogao čitavu utakmicu odigrati. Ipak to je do trenera i nama svima je bitan tim, a ne pojedinac. Kada su u pitanju gostujuće utakmice, dosad nisam igrao tri utakmice u gostima. To su bile odluke trenera Adnana Örneka, to ga pitajte lično ili na press konferenciji. Ja sam igrao skoro čitavo vrijeme povrijeđen i svaka utakmica koju nisam igrao je njegova lična odluka i to ga svi mogu pitati”.

Koji treneri su imali najviše utjecaja na vašu karijeru, s kojima ste voljeli raditi, koji imaju dobre metode?

“Imao sam 25 do 30 trenera koji su me trenirali u karijeri. Ono što je sigurno da nema nijedan, a da ja s njim ne govorim, sa svima sam u korektnim odnosima. Ove priče što kruže oko mene da sam ovakav ili onakav, to je naš narod izmislio, a slobodno možete pitati trenere za mene i moj odnos s njima. Sigurno da za početak karijere najzaslužniji je Goran Peleš, nakon njega tu je Ivo Ištuk, on me prvi gurnuo u vatru, forsirao, trpio, tako da najviše zasluge pripadaju njima dvojici. Nažalost Peleš nije među živima, Ištuk je u Visokom, ostali treneri, Pavić, Musa i ostali imam dobru saradnju i komunikaciju. Sve druge priče su neistine i obična laž”.

Mnogi se slažu da je vaša “glava” bio i vaš najveći problem kroz dosadašnju karijeru, odnosno da je bilo drugačije da bi igrali u nekoj od liga petice?

“Mi smo malo familijarno tvrdoglavi, mogu kazati da sam od svoje 15-16 godine, kada sam potpisao prvi ugovor, da sam išao sam kroz ovo sve. Nije mi se puno familija petljala u fudbalsku karijeru, uvijek sam donosio sam odluke, vjerovatno ishitrene, nisam se konsultovao s najbližima i to je bila sigurno greška. Priznajem svoje greške, dosta ih je bilo, ali tako je kako je, ne mogu biti nezadovoljan, ostvario sam neke stvari u životu preko fudbala. Zaradio sam nešto u životu, nisam ovisan o Čeliku”.

Da li je istina da je veliki dug Čelika prema vama i da trenutno igrate, skoro pa iz ljubavi prema matičnom klubu?

“Nisam ovisan o Čeliku, igram tu iz ljubavi iz poštovanja prema navijačima, zato što volim fudbal i Čelik. Ja dobijem šest plata u 12 mjeseci, više portir u državnoj firmi od mene zaradi. Ja od kako sam u Čeliku u veliko sam minusu, na svoje povrede sam potrošio 20.000 KM svoga novca, nikada od Čelika ni marke nisam dobio. Sve mi je bilo obećano, ali na kraju ništa. Ja ne moram pričati o svojoj ljubavi i odnosu prema Čeliku, ali moram kazati jedan podatak radi ljudi koji imaju neko pogrešno mišljenje o meni. Meni će kroz mjesec-dva Čelik biti dužan 100.000 KM. Molim vas, kažite mi jednog igrača iz BiH koji ima upola dug kao ja, a da igra za taj klub još. Ja ću halaliti sve ovo što je Čelik meni dužan. Dovoljno sam rekao o svome odnosu prema Čeliku i ja opet bez obzira na taj dug dolazim na utakmice, bacam se na glavu, dajem svoj maksimum i opet neki kažu ne ideš na gostovanja, ne mogu igrati više ozbiljan nogomet. Nikada ljudima ne možete valjati, kada igram, onda ne valja, kada ne igram, onda kao foliram ili ne želim igrati, ne znam, nema veze ovo je moj grad. Ja sam svoje snove ostvario kada sam obukao dres s brojem 10, te zadužio kapitensku traku jer sam o tome sanjao”.

Šta po tebi Čelik predstavlja za Zenicu i šta planiraš nakon završetka igračke karijere?

“Čelik je simbol grada, najveći brend u gradu, to je srce Zenice i što se dešavalo prethodnih godina je bruka i sramota. Mnogi su tu dolazili, gledali svoj interes, nadam se da se to više neće ponoviti. Čelik je trenutno solida, ali zaslužuje mnogo više. Kada sam u pitanju ja i moja budućnost, ovo mi je peta sezona, igrati ovdje pet sezone je kao igrati negdje 15 godina, ovo je težak klub, težak dres, sredina, posebno kada ste domaći igrač. Ali, evo meni je pripala takva uloga, kada god je neki problem ja sam kriv. Kada je u pitanju budućnost, imam familiju, troje djece, vođen iskustvom koje se desilo ljudima koji su obavljali neke funkcije u Čeliku, mislim da tu ne vidim svoju mogućnost. Nuđeno mi je i produženje ugovora i neke funkcije, ali na sve moguće načine pokušat ću da se maknem iz tog dijela. Ne znam koliko ću još igrati nogomet, sve je još otvoreno. Ja ću uvijek biti ovdje za svoj klub, najveći transfer iz kluba se desio kada sam ja otišao u Lech, ali sve padne u vodu, kada dobijete jedan crveni, a to je bilo u žaru borbe. Nadam se da ću sa svojim klubom ostvariti neki izlazak u Evropu ili osvojiti trofej prije okončanja karijere”, kazao je za SportSport.ba kapiten Čelika Fenan Salčinović.

SportSport.ba