Festival bosanskohercegovačke drame Zenica 2013.

Piše: D PA/26.03. u 23:26/Kategorija: BiH, Kultura

Iako broj prijava na Festival bosanskohercegovačke drame Zenica kontinuirano raste, on je još uvijek znatno manji od onoga u zemljama u regiji koje imaju slične festivale. Ipak, podatak o ukupno 14 prijavljenih produkcija nastalih na temelju bosanskohercegovačkog dramskog teksta pokazuje sve veću prisutnost domaćih drama na pozornicama, a posebno ohrabruje činjenica da je čak pet tih produkcija realizirano u inozemstvu (Austrija, Hrvatska, Slovenija i Srbija). Broj možda djeluje mali u odnosu na Sterijino pozorje (70 prijavljenih produkcija temeljnih na domaćem tekstu), Teden slovenske drame (57) ili Marulićeve dane (39), ali s obzirom da je riječ o festivalima s dužom tradicijom i zemljama s većim brojem aktivnih profesionalnih kazališta 14 produkcija nastalih po bosanskohercegovačkom tekstu ipak govori o rastu zanimanja kazališta i publike za domaći tekst i sve većem broju (mladih) pisaca koji se dramom bave.

Kriza kazališta (prije svega financijska) prisutna je u cijeloj regiji, ali ona očito ne utječe na smanjivanje broja domaćih drama. Uvjereni smo da je takva kriza dodatan motiv piscima da budu još izazovniji, zanimljiviji i provokativniji, a kazalište sve češće postaje javni forum za izražavanje kritične misli i glasnog izražavanja negodovanja, razočaranja ili prave pobune.

Sudeći po devet prijavljenih predstava nastalih po ‘domaćem’ tekstu na bh. scenama, očita je dominacija suvremenog teksta, što ne iznenađuje s obzirom da su problemi koje danas živimo specifični i traže aktualni scenski odgovor. Jedino iznenađenje u selekciji, i to jako ugodno, jest jedan zaboravljeni klasik, Kulenovićeva Djelidba, drama koja zapanjujuće vizionarski govori kako se u Bosni i Hercegovini, nažalost, malo toga promijenilo u posljednjih sedam desetljeća. Kao i nakon toga rata i danas, nakon ovog posljednjeg, problemi nisu riješeni samo su nagurani pod tepih i kao da čekaju neku novu eksploziju.

O tome govore i ostali tekstovi produkcija uvrštenih u selekciju. Sudeći po njima BiH je duboko zagledana u prošlost i čini se da budućnost ni ne postoji. Jasno je: uzroci nevolje nisu razriješeni i život u BiH, sudeći po scenskom izražaju, ima tek privid stvarnosti. Ipak, ove produkcije nisu ni defetističke ni pesimistične, ono što bez obzira na sve razlike ipak ostaje i ne gubi snagu jest duh, koji se manifestira najčešće kroz ironiju. Premda dominira osjećaj kako je Bosna i Hercegovina zemlja zaboravljena u nekom drugom vremenu pored koje život prolazi, duh koji je zadržao vedrinu, cinizam, auto-ironiju i koji je u stanju duhovito komentirati i najmračnije događaje govori o narodu i zemlji koja ima snažan instinkt preživljavanja, kako kroz burnu povijest tako i danas.

I nakon pakla devedesetih dobar, pozitivan i optimističan duh ne prestaje živjeti. Suvremena BH drama i u najvećem pesimizmu i mraku zna pronaći proplamsaje vedrine, optimizma i nade. Scenske metode i estetike propitivanja svježih rana prošlosti i neizvjesne budućnosti vrlo su raznolike. Pisci posežu za obrascima dokumentarne kao i klasične, ‘dobro skrojene’ drame, vidljivi su i utjecaji suvremenog dramskog pisma, a nije teško prepoznati cabaretske elemente, sa snažnom satiričkom oštricom. Kako je stvarnost u posljednjih dvadeset godina na Balkanu često bila snažnija, bolnija i dramatičnija od kazališne mašte čest je postupak korištenja dokumenata i citata, ponekad uklopljenih u dramsku strukturu, a ponekad dovoljno snažnih da funkcioniraju na sceni i bez pokušaja da ih se dodatno ‘dramatizira’.

Kako je već navedeno, radovala nas je činjenica da su svoje predstave, pored bh. teatara, prijavile i kazališne kompanije iz četiri države. Redom su sve prijavljene predstave rađene na temelju drama suvremenih dramskih pisaca ili su nastale kao autorski projekti bh. kazališnih umjetnika. U inozemnoj produkciji također je bio primjetan i trend da se isti umjetnici javljaju i kao autori i kao redatelji svojih projekata. U sadržajnom smislu raspon tema se kreće od srebreničke tragedije, preko malih obiteljskih priča u tranzicijskim i postratnim društvima, pa sve do problema sa kojima se susreće, između ostalih. i bosanskohercegovačka dijaspora u Sloveniji.

I ove kao i prošle godine vidljiva je ohrabrujuća činjenica: prijavljenih predstava možda nema mnogo, ali je njihova kvaliteta ujednačena i vrlo visoka, a profesionalni standardi, unatoč materijalnoj krizi, ne popuštaju. Upravo zbog tog razloga ni ove godine nije nam bio problem sastaviti kvalitetan festivalski program koji će, sigurni smo, zeničkoj i bosanskohercegovačkoj publici pružiti snažno scensko iskustvo.

Ako se prošlogodišnji XI. festival bavio temom postojanja više (povijesnih) istina, ovogodišnji je snažno obilježen potragom za uzrocima dramatičnih posljedica koje Bosna i Hercegovina danas živi. Produkcije u konkurenciji ne nude odgovore, preporuke i gotova riješenja na pitanje kakva će biti budućnost zemlje i društva u kojem nastaju, ali jasno upozoravaju da budućnosti nema dok prošlost nije razriješena, objašnjena i ostavljena tamo gdje pripada – u povijesti. Budućnosti, glasno viče suvremena drama u BiH, u zemlji koja živi prošlost – jednostavno nema!

S obzirom na sve navedeno, a nakon odgledanih prijavljenih predstava, Organizacionom odboru XII. Festivala bosanskohercegovačke drame Zenica 2013. predlažemo da u Takmičarski program uvrsti slijedeće predstave bosanskohercegovačkih i inozemnih teatara:

SELEKCIJA predstava za XII. Festival bh. drame Zenica 2013.

– produkcija kazališta u BiH (redoslijedom gledanja prijavljenih predstava)

1. Kamerni teatar 55 Sarajevo

Abdulah Sidran: “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”, red. Sulejman Kupusović

2. Bosansko narodno pozorište Zenica

Tanja Šljivar: “Grebanje ili Kako se ubila moja baka”, red. Selma Spahić

3. Pozorište Prijedor

Skender Kulenović: “Djelidba”, red. Marko Misirača

4. East-West Centar Sarajevo i Bosansko narodno pozorište Zenica

Haris Pašović: “Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla”, red. Haris Pašović

5. SARTR Sarajevo

Tanja Miletić-Oručević: “Bio je lijep i sunčan dan”, red. Tanja Miletić Oručević