Portal 072info

FIFA uvodi radikalne promjene u fudbalu

Svjetska fudbalska federacija (FIFA) saopštila je da će od maja 2015. zabraniti trećim licima da posjeduju prava na transfer igrača.

Podsjećamo, vlasništvo trećih lica (TPO) omogućava investitorima da kupe udio u ugovoru igrača od kluba, a onda zarađuju od budućih transfera, piše “Sport.ba“.

Može se reći da krovna svjetska kuća fudbala kreće u obračun sa fudbalskim “vladarima iz sjenke” o kojima se do skora nije puno pričalo. Vjerovatno se oko svega ne bi ni podizalo toliko prašine, da njihov uticaj na fudbalsku igru nije postao dominantan. Borba sa “supermenadžerima” bila je najprije zadatak FIFA, međutim, kako Sep Blater nije odmah reagovao, stvar je u svoje ruke uzela UEFA. Na kraju, Izvršni komitet FIFA ipak je izglasao globalnu zabranu vlasništva trećih lica nad fudbalerima.

Procesom u kojem će se menadžerima onemogućiti da zarađuju ogromne količine novca, rukovodiće tijelo na čijem čelu će biti potpredsjednik FIFA i UEFA DŽef Tompson.

U saopštenju FIFA se navodi da će svi ugovori, koju budu sklopljeni do kraja aprila 2015. godine imati rok od godinu, odnosno da će treća lica do tada imati prava na transfer fudbalera.

Ova praksa je zabranjena u nekim zemljama, među kojima su Francuska i Engleska, ali je popularna u španskim i portugalskim klubovima, koji tako dovode mlade Јužnoamerikance.

Kritičari, među kojima je i zajednica igrača FIFPro, kažu da “TPO” ohrabruje igrače da pređu u drugi klub isključivo zbog zarade, a ne iz fudbalkih razloga, što prema njihvoj ocjeni, narušava integritet fudbala.

Čitava priča je počela kada je Kia Žorabčijan iz Korintijansa u Vest Hem prebacio Karlosa Tevesa i Havijera Maskerana, posljednjeg dana ljetnjeg prelaznog roka 2006. Dok je Maskerano brzo prešao u Liverpul, Tevez je godinu dana kasnije otišao na dvogodišnju pozajmicu Mančester junajtedu, dok je bio vlasništvo agencije.

Tek prelaskom u Siti 100 posto vlasništva nad igračem prešlo je u ruke kluba. Uticaj menadžera na fudbal postao je veliki problem za stotine klubova širom planete, a kao primjer najčešće se navode portugalske ekipe, čiji udio vlasništva nad sosptvenim igračima je često izuzetno mali. Slična je situacija i u zemljama zemljama bivše Јugolsavije, ali promet Porta, Benfike i Sportinga je izuzetno velik.

Tako vodeći srpski klubovi nekoliko godina unazad prodaju agencijama prava na svoje ključne igrače, pa od njihovih kasnijih transfera nemaju veliku korist. Lazar Marković potpisao je sa fondom Pinija Zahavija ugovor mjesecima prije nego što će napustiti Srbiju i zaigrati za Benfiku, a njegov transfer u Liverpul potrajao je duže jer Premijer liga već godinama ima zabranu agencijskog vlasništva.

Problem je u siromašnim zemljama, u kojima klubovi nemaju sredstva da izdržavaju igrače. Agencije u toj situaciji preuzmu na sebe obaveze, ali zauzvrat dobiju procenat vlasništva nad fudbalerom, što im se mnogostruko isplati prilikom prodaje igrača.

Vlasništvo treće strane ne treba miješati sa redovnim poslovanjem fudbalskih agenata, koji dobijaju procenat od ugovora svojih klijenata sa klubovima, već su samo dodatni izvor prihoda za njih.

Fudbal je odavno igra u kojoj se vrti mnogo novca. Na jednoj strani su milijarde ljudi koji se ovoj igri iskreno raduju i uživaju gledajući svoje simpatizere kako majstorijama savladavaju prepreke do toliko željnog trofeja, dok su na drugoj strani oni malobrojni koji u cijeloj situaciji vide ogromnu finansijsku dobit i zadovoljno trljaju ruke, najčešće na štetu ovih prvih.

FIFA i UEFA kreću u još jednu bitku za dobrobit najljepše sporedne stvari na svijetu, kako bi fudbal vratili, koliko toliko, na iskonski put, a hoće li u tome i uspjeti, vidjećemo.

Sport.ba

Podijelite članak