Fikret Hodžić: Zašto sam odlučio napisati knjigu ‘I ja sam iz Srebrenice’

Kao dječak sam razmišljao o tome šta trebam uraditi da se zahvalim ocu koji je dao život da bih ja danas živio i uživao u ovoj zemlji. Trebalo mi je mnogo vremena i truda da se izborim za ovo što sam danas. Devedeset posto ljudi zna me kroz posao koji radim na televiziji, tek kada pročitaju ovu knjigu upoznat će u potpunosti i mene i moju borbu.

Novinar i voditelj Hayat TV-a Fikret Hodžić 10. jula ove godine u Potočarima je promovisao knjigu „I ja sam iz Srebrenice". Sve golgote kroz koje je prošao tokom agresije na našu zemlju, naročito u julu 1995. godine, Fikret je prenio na papir. Nije zaboravio ni vrijeme koje je nakon izlaska iz Srebrenice proveo u Tuzli, a potom i u Sarajevu, gdje danas živi sa suprugom Ševalom, majkom Fikretom i mlađim bratom Redžepom.

Knjigu je pisao pune dvije godine. Teški su naročito bili dani kada um nije pamtio ništa izuzev slike u kojoj se zauvijek oprašta od oca Ibrahima, profesora biologije i hemije u selu Sućeska, rodnom mjestu Hodžića, udaljenom 15 kilometara od centra Srebrenice. 

Ibrahim je imao 35 godina kada je poginuo u Srebrenici. Fikret ga je posljednji put vidio 10. jula. Od tada do danas nije pronađena nijedna njegova kost…

– Amidžu, dedu, neke članove bliže porodice smo ukopali. Oca još ne. I, to mi najteže i pada. Nemam ni mezar na koji mogu otići i obići ga – kaže Hodžić na početku razgovora za naš magazin. 

Kada si s porodicom izašao iz Srebrenice?

– Dvanaestog jula 1995. godine. U Potočare smo majka, brat, koji je tada imao samo deset mjeseci, i ja, stigli 11. jula. Tu smo prenoćili i svjedočili svim strahotama o kojima danas priča svijet. Dan kasnije, 12. jula, u poslijepodnevnim satima nas troje smo izašli iz Srebrenice. 

Oca si zadnji put vidio 10. jula. Po čemu ga naročito pamtiš?

– Žao mi je što ću to reći, ali imao sam mnogo prisniji odnos s njim nego s mamom. Pravi prijateljski. Vjerovatno je Bog tako dao da puno vremena provodimo zajedno, jer je znao da nećemo dugo biti zajedno. Imam utisak da je i on, što sam prenio i na papir, predosjećao da se više nećemo vidjeti. Dao mi je nekoliko savjeta koje sam od riječi do riječi prenio u knjizi. Njih ću se i dalje pridržavati u životu.

Kazao je: „Gdje god budeš živio i sa kime god budeš kuću dijelio, budi svjestan da se ne razlikuješ od drugih ljudi. Tvoj život je dar od Boga, a tvoja pamet dokaz da se neke stvari ne mogu kupiti. Novac život čini ljepšim no ne i dužim. Budi što jesi, poštuj druge i, ono što obećaš obavezno ispuni. Sve ovo prenesi i na brata." Ovim riječima sam i završio knjigu…

Izvor: azramag.ba​ – Kompletan intervju možete pročitati u printanom izdanju magazina "Azra" br. 851