Fikreta Karić Hodžić, bh. književnica: Sad je moj red da postanem majka

Cerebralnu paralizu imam od rođenja i od malih nogu, zahvaljujući majci, počela sam s fizikalnim terapijama, učila da pužem, stojim, hodam i sjedim. Ostao mi je još samostalni hod, ali ako njega i ne savladam na ovom svijetu, na Onom vječnom sigurno hoću, a tamo je svakako i ljepše. Svake godine imam pravo na jednomjesečni fizikalni tretman i banjsko liječenje, mada je to sasvim malo. Udala sam se nakon što sam čovjeka svoga srca upoznala slučajno putem Facebooka. Kada se Ibro javio, napisala sam mu odmah da sam u kolicima, mislivši da će, kada to sazna, otići kao i svi do tada, ali on je ostao

Foto: Faruk&Esma Pro Photo Weddings i privatni album

Književnica Fikreta Karić, odnedavno i Hodžić, rodom iz Kalesije, s trenutnom adresom u Gračanici, rođena je s cerebralnom paralizom, koja joj u djetinjstvu nije dozvolila kao ostaloj djeci da se igra napolju, pa je već u tom dobu svoju kreativu i misli počela pretvarati u pisanu riječ. Mnogo toga se sakupilo u njenoj svesci poezije, te je na nagovor prijateljice ličnu zbirku pretvorila u knjigu. Ta prva dječija knjiga naziva “Moji snovi” ujedno je postala i Fikretina karta za svojevrsni književni put oko svijeta: uslijedili su svakodnevni pozivi za gostovanja i tako se budila inspiracija za nove knjige. Danas, u svojoj 31. godini, Fikreta iza sebe ima šest ukoričenih knjiga.

Završila je srednju ekonomsku školu, kurseve engleskog i italijanskog jezika, arapsko pismo, a želja joj je da upiše i fakultet. No, trenutno joj je najveća želja da postane majka. Fikreta je jedna veoma zanimljiva i pristupačna, sigurna i samouvjerena žena. Donosimo vam priču o hrabrosti, borbi, volji, vjeri, snazi, koja bi trebala barem malo da nas sve inspirira u ova teška vremena. Na početku razgovora za „Azru“, Fikreta nam je održala i malu lekciju o pogrešnom tumačenju cerebralne paralize.
– Prije nego bilo šta kažem o cerebralnoj paralizi, željela bih naglasiti da ona nije bolest nego stanje i da sam u tom stanju od rođenja. Cerebralna paraliza nije nasljedna, tako da je niko nema u mojoj porodici, hvala Bogu. Samo sam ja „sretna dobitnica“. Malo šale nije na odmet – kaže nam Fikreta Karić Hodžić, zadivljujuće vedrog duha.

Kako se godinama cerebralna paraliza odražavala na Vas i u kojem je trenutno stadiju?
– Cerebralna paraliza i ja se družimo od rođenja, tako da, kada mi je to stanje dijagnosticirano, od malih nogu, zahvaljujući mojoj majci, počela sam s fizikalnim terapijama, učila sam da pužem, stojim, hodam i sjedim. Sve sam to s godinama uspijevala savladati, a ostao mi je još samostalni hod, ali ako njega i ne savladam na ovom svijetu, na Onom vječnom sigurno hoću, a tamo je svakako i ljepše. Cerebralna paraliza je stanje koje se mora održavati baš kao i auto, da ne ide nagore, nego da se iz dana u dan poboljšava. Uz pomoć svog supruga uspjela sam u 31. godini života i stajati na svom vjenčanju.

Koje su najveće zdravstvene komplikacije s kojima se susrećete?
– Ja samo nemam ravnotežu za samostalno hodanje, a kad je riječ o zdravlju, još nemam nikakvih komplikacija, samo me ponekad, ako duže vremena provedem u sjedećem položaju, leđa zabole, al’ i za svaku najmanju bol, ako se strpimo, bit ćemo nagrađeni.

Koliko je moguće adekvatno se liječiti od cerebralne paralize u BiH?
– Svake godine imam pravo na jednomjesečni fizikalni tretman i banjsko liječenje, mada je to sasvim malo, ali eto, bolje išta nego ništa. Ko želi može raditi i kod kuće, samo treba imati motivaciju, a ja je uz muža sada imam napretek.

Ko Vam najviše pomaže u svakodnevnom obavljanju poslova?
– Dok nisam bila u braku, pomagala mi je mama, a sada je tu moj voljeni suprug za sve što je potrebno. On je moja desna i lijeva ruka, a dok je on na poslu, pri ruci su mi svekrva, svekar ili djever.

Najnormalnije stvari koje ljudi rade, vjerujem, za Vas su predstavljale problem. Šta Vam je bilo najteže, a uspjeli ste savladati?
– Baš tako, sve što radim predstavlja mi problem, jer mi lijeva ruka nije u najboljoj funkciji, ali ko hoće on nađe i način. Ako ne može rukom, može zubima i sl. Najteže mi je bilo stavljati hidžab pa sam onda pronašla onaj praktični bez stavljanja iglica. Uglavnom, gledam da sve što radim prilagodim sebi i svojoj situaciji. Posebno me raduje što je i muž svjestan svega toga pa se i on prilagođava.

Kako okolina reagira kad Vas vidi u kolicima?
– Pa gledaju oni, ali pitanje je da li gledaju zbog toga što sam u kolicima ili zbog ljepote koja, nažalost, nije prelazna (smijeh). Naravno da ima čudnih pogleda, ali u današnje vrijeme sve što se dešava je nekako čudno, bio u kolicima ili ne, isto ti se piše.

Jeste li nekada doživjeli ili se susreli s nekom od predrasuda?
– Najviše sam imala predrasuda u smislu školovanja i ljubavnih veza, ali poslije svakog mraka osvane zora i moja je napokon osvanula.

Gdje pronalazite motiv za uspjeh i napredovanje?
– Motiv pronalazim u vjeri, ona mi je, zapravo, potrebna poput hrane i vode da bi moj život normalno funkcionisao.

Nedavno ste se i udali za svog izabranika Ibru. Kada ste se i kako upoznali?
– Ljubavne priče su svima najljepše i najzanimljivije i kao takve same po sebi privlače pažnju, a pažnja je time još veća kada je jedno od parova osoba s invaliditetom. Moj izabranik i ja upoznali smo se sasvim slučajno preko društvene mreže Facebook, mada slučajnost ne postoji, prije bih rekla da je to, zapravo, odgovor na moju dovu, jer sam otprilike posljednjih deset godina zbog prijatelja u Kalesiji imala želju da tamo živim. Sjećam se, bio je decembar, vani hladno, a i u mojoj duši ništa bolje. U tom periodu sam bila prekinula jednu vezu i osjećala sam se jako loše. Tako da, kada se Ibro javio, napisala sam mu odmah da sam u kolicima, mislivši da će, kada to sazna, otići kao i svi do tada, ali on je ostao. Kazao mi je: “Meni to ne smeta, ja te želim takvu”. S vremenom je to i dokazao. Vratio mi je osmijeh na lice i izliječio sve moje rane. Kada je 29. decembra prvi put došao kod mene, u njegovim predivnim očima sam vidjela da je zaista iskren i da je on, zapravo, čovjek mog života. Kao šlag na torti, da bi dodatno dokazao svoju ljubav, iznova je renovirao sprat, kako bi ga prilagodio mojim potrebama. To je dokaz da samo Allah zna šta je dobro za nas pa nam to i pošalje tačno kada treba. Ibro je moja sudbina, zaručili smo se 1. augusta nakon sedam mjeseci veze, a u brak stupili 6. novembra i presretni smo. Ibro ne smatra da sam ja bolesna i na moja kolica gleda samo kao na jedno prevozno sredstvo koje meni olakšava kretanje.

Gdje Vas je Ibro zaprosio?
– U porodičnom okruženju u mojoj kući uz cvijeće, tortu…

U jednoj priči ste pisali o svojoj nerođenoj kćerki i priča se zove „Da te imam, zvala bi se Nedžla“. To je Vaša želja?
– Ništa nije nemoguće kada se dovoljno želi. On kaže: „Budi“ i ono bude. Kad je riječ o cerebralnoj paralizi i trudnoći, to apsolutno ne predstavlja nikakav problem. Poznajem mnoge žene s cerebralnom paralizom koje su postale majke. Sad je moj red, ako Bog da.

Vi ste žena koja nosi hidžab. Smatrate li i Vi da je to Vaš najljepši ukras?
– Hidžab je naredba od Gospodara svim muslimankama, pa zar ima ljepšeg objašnjenja od Njegovog, a ja sam obična praška koja slijedi taj put i tu naredbu već jedanaest godina.

Koja je Vaša poruka za sve čitatelje koji prolaze kroz slično kao i Vi?

– Da biste ostvarili svoje snove, potrebno je da se probudite, da vjerujete u sebe i dišete punim plućima, jer kao što Merlin u svojoj pjesmi kaže: „Nije bitno koliko smo puta udahnuli dah, nego koliko smo puta ostali bez daha“. Ja se nadam da će vas ova moja priča ostaviti bez daha i da nikada više nećete reći: “Ja to ne mogu”.

Slijedi nešto neočekivano
– Pisanjem sam kratila vrijeme provedeno u kući i tako se nagomilalo šest knjiga do sada: ”Moji snovi”(zbirka poezije za djecu), “Stihovi moje duše” (zbirka poezije za odrasle), “Djevojka sa bisernom suzom” (autobiografski roman), “Ornament ljubavi” (ljubavni roman), “Majka”(motivacjiska knjiga protkana vjerom) i „Na krilima sabura“ (motivacijska knjiga sa 99 preporuka za bolji život).
I nova knjiga je u pripremi, slijedi nešto neočekivano i sasvim drugačije od svega navedenog.

Azra.ba