Finska: Najbolji đaci u Evropi tokom časa se valjaju po podu, sjede na stolovima i sami sebe ocjenjuju

Đaci se valjaju po podu u toku časa, trčkaraju po učionici u čarapama, sjede na stolovima, tabureima i specijalnim stolicama-ljuljaškama… Učiteljica odjevena ležerno, gotovo “za po kući”. Šetka se između trouglastih stolova, za svako dijete nađe vremena, a čak kad ih i grdi ne skida osmijeh sa lica.

Ovako izgleda čas matematike za učenike drugog razreda osnovne škole “Lautasaren” u Helsinkiju, najveće (920 učenika) tog tipa u Finskoj, zemlji čiji đaci već godinama bilježe najbolje rezultate u Evropi na međunarodnom PISA testiranju (provjera sposobnosti đaka da primijene naučeno gradivo, što pokazuje da li su obrazovni sistemi djelotvorni i primjenljivi na tržištu rada).

Djeca čiji čas smo posjetili imaju dva dvočasa od po 90 minuta dnevno. Između njih imaju pauzu od 30 minuta, tokom koje ručaju u školskoj menzi. Taj obrok, kao i sve ostalo – knjige, sveske, olovke, bojice… – potpuno su besplatni za sve osnovce u zemlji. Iako su tek osmogodišnjaci, u školu mahom dolaze sami, često na biciklima koje uredno parkiraju na za to predviđena mjesta u školskom dvorištu. Jedno odjeljenje može da broji najviše 24 učenika.

Nema klasičnih ocjena

Sedmično imaju četiri časa matematike, sedam časova finskog jezika, dva časa sportskih aktivnosti, jedan ili dva časa umjetnosti, jedan ili dva časa muzike i dva časa nauke. Učiteljica odlučuje da li će im dati domaće zadatke, a njihova Eva-Maja Ainikamaki (30) to čini tri do pet puta sedmično. Ocjenjivanje, bar onakvo na kakvo smo navikli na Balkanu, ne postoji.

– Učenici sami sebe ocjenjuju, opisnim ocjenama, a mi ih ohrabrujemo na to. Na primjer, učenik ocijeni da je u nekom predmetu dobar, dok u drugom mora još da uči – objašnjava Eva-Maja, koja stidljivo priznaje da je zadovoljna platom od oko 2.500 eura.

Posao nastavnika veoma je ugledan i cijenjen u Finskoj, ali ne može ga raditi svako. Učitelji, prosto rečeno, moraju da vole djecu. Eva-Maja je studirala pet godina, a onda prošla kroz rešeto intervjua i provjera da bi dokazala da je adekvatana osoba za profesiju koja će otisnuti u život stanovnike jedne od najnaprednijih zemalja svijeta.

Kako ona voli djecu, tako se i iz svakog gesta vidi da i djeca vole nju. Većina njih još ne zna čime žele da se bave u životu, ali strpljivo prate svaku riječ i potez nastavnice. Sani Saviko (8) kaže, dok se vrti na stolici sa točkićima, da se u školi najviše raduje radu na računaru.

– Mama i tata mi ne daju da se kod kuće mnogo igram sa računarom, tabletom ili telefonom – objašnjava plavokosa djevojčica iz čijeg tona se razaznaje da apsolutno razumije odluku svojih roditelja.

Računar najviše sat dnevno

A istu odluku donijeli su i ostali roditelji. Kao po nepisanom pravilu, svjedoče nam klinci, računar kod kuće radnim danima smiju da koriste najviše sat dnevno, a subotom i nedjeljom dva sata dnevno.

Kada završe školu “Lautasaren”, koja traje šest godina, đaci će pohađati drugi nivo osnovne škole, koji traje još tri godine. Nakon devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, pred njima su dva puta. Jedan ih vodi u trogodišnju srednju stručnu školu u kojoj izučavaju zanat, a drugi u neku vrstu gimnazije koja treba da ih pripremi za fakultet.