Francuska na ivici dužničke krize: Protesti i politička neizvjesnost uznemirili tržišta

Francuska se suočava sa sve ozbiljnijom ekonomskom i političkom krizom, dok rast javnog duga, budžetski deficit i nezadovoljstvo građana stvaraju dodatni pritisak na vlasti. Nakon dva vikenda protesta, tokom kojih su stotine hiljada ljudi tražile veće plate za nastavnike, obnovu zapuštenih škola i pomoć zbog rasta životnih troškova, zabrinutost se proširila i na finansijska tržišta.

Druga najveća ekonomija Evropske unije sve teže usklađuje zahtjeve građana s potrebom da stabilizira javne finansije. Istovremeno, politička neizvjesnost i slabljenje povjerenja investitora povećavaju rizik od ozbiljnijih finansijskih potresa, piše Politico.

„Francuska je na ivici finansijske krize. Moramo poslati signal finansijskim tržištima“, izjavio je za ovaj medij bivši premijer Michel Barnier.

Vlasti su uspjele spriječiti ponavljanje nereda i pljački koji su obilježili proteste 17. i 18. oktobra, ali je nasilje dodatno uznemirilo investitore. Materijalna šteta zasad se procjenjuje na desetine miliona eura, pri čemu bi značajan dio troškova mogao biti pokriven osiguranjem.

Dug i deficit sve više opterećuju državu

Problemi na finansijskim tržištima počeli su i prije posljednjih protesta. Investitori su prodavali francuske državne obveznice ili zahtijevali veće prinose kako bi nastavili finansirati francuski dug.

Vlada se istovremeno suočava s visokim budžetskim deficitom, javnim dugom od približno 3,5 biliona eura, slabim privrednim rastom i teškoćama u provođenju reforme penzionog sistema.

Bivši francuski ministar ekonomije i finansija Éric Lombard upozorio je da društveni nemiri imaju direktne posljedice na finansijska tržišta.

„Jasno je da protesti utiču na finansijska tržišta“, rekao je Lombard za Politico.

Francuska već ima ograničen prostor za nove mjere pomoći građanima. Prijedlog budžeta za 2027. godinu, koji je predstavio premijer Sébastien Lecornu, predviđa uštede od 43 milijarde eura. To ostavlja malo prostora za dodatno smanjenje rashoda bez novih političkih i društvenih sukoba.

Vlada se tako suočava s teškim izborom: dodatnim zaduživanjem, koje bi povećalo buduće troškove kamata, ili nastavkom fiskalne konsolidacije, koja bi mogla izazvati novo nezadovoljstvo građana.

„Moramo pokazati da smo čuli ogorčenje građana, ali, s obzirom na stanje na finansijskim tržištima, imamo vrlo malo prostora za manevar“, rekao je jedan član francuske vlade, koji je govorio anonimno.

Strah od ponavljanja italijanske krize

Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da bi se francuska kriza mogla razvijati slično dužničkoj krizi u Italiji iz 2011. godine.

Bivši italijanski premijer Mario Monti tada je preuzeo vlast od Silvija Berlusconija i pokušao stabilizirati finansije mjerama štednje i reformom penzionog sistema.

Tokom italijanske dužničke krize razlika između prinosa na desetogodišnje italijanske i njemačke državne obveznice porasla je sa približno 150 na više od 500 baznih poena za samo nekoliko mjeseci.

Prema podacima navedenim u izvještaju Politica, razlika između prinosa na francuske i njemačke desetogodišnje obveznice u petak je iznosila 169 baznih poena. Prinos na francuske desetogodišnje obveznice dan ranije dostigao je 5,14 posto, najviši nivo od 2002. godine.

Veći prinosi znače da se država mora zaduživati pod nepovoljnijim uslovima, što dodatno povećava troškove servisiranja duga.

Monti smatra da francuska javnost mora ozbiljnije shvatiti rizik od dužničke krize. Prema njegovoj ocjeni, Francuska se dugo oslanjala na svoju političku i ekonomsku težinu unutar Evropske unije, ali bi sada mogla biti među zemljama koje će najviše osjetiti posljedice nestabilnosti.

Evropska centralna banka, pod određenim uslovima, može intervenirati na sekundarnom tržištu državnih obveznica kako bi pomogla u očuvanju stabilnosti eurozone. Ipak, takva mogućnost ne uklanja potrebu da francuske vlasti same riješe strukturne probleme javnih finansija.

Monti upozorava da je jedan od najvećih problema nedovoljna svijest građana o ozbiljnosti situacije.

„Glavni problem je što javnost nije dovoljno zabrinuta zbog tog rizika“, rekao je, ukazujući na to da Francuska teško prihvata mogućnost da bi upravo ona mogla postati izvor nove evropske finansijske krize.

Pesimizam građana jača političke krajnosti

Kriza nije samo ekonomska. Prema anketi objavljenoj prošlog mjeseca, devet od deset Francuza pesimistično gleda na budućnost i smatra da će njihova djeca živjeti lošije nego oni.

Panevropsko istraživanje provedeno ranije ove godine pokazalo je i da samo polovina ispitanika u Francuskoj osjeća ponos zbog demokratskog sistema. U Njemačkoj je taj udio iznosio približno dvije trećine, dok je u Velikoj Britaniji bio blizu 70 posto.

Prema ocjeni Politica, takvo raspoloženje doprinosi jačanju političkih opcija koje se protive postojećem sistemu.

Među njima su Marine Le Pen, predstavnica krajnje desnice, i Jean-Luc Mélenchon, političar krajnje ljevice. Njihovi ekonomski programi značajno se razlikuju, ali oboje zagovaraju veću javnu potrošnju i nižu dob za odlazak u penziju.

Pojedini ekonomisti program Le Pen smatraju teško ostvarivim, dok Mélenchon zagovara radikalnije promjene u pristupu javnom dugu i ekonomskim politikama.

Prema ranijem pregledu anketa koji je objavio Politico, Le Pen je imala podršku 34 posto birača, a Mélenchon 15 posto. Ti podaci ukazuju na značajan prostor za kandidate koji se suprotstavljaju tradicionalnim političkim strankama.

Bivši premijer Édouard Philippe, kandidat desnog centra, pokušava se predstaviti kao zagovornik fiskalne discipline i političar spreman govoriti o nepopularnim, ali neophodnim odlukama. Ipak, njegova kampanja zasad nije ostvarila značajniji zamah.

Mogućnost da se u drugom krugu predsjedničkih izbora narednog proljeća nađu kandidati s krajnje desnice i krajnje ljevice dodatno zabrinjava investitore, posebno zbog njihovih obećanja o povećanju javne potrošnje.

Francuskoj ne prijeti grčki scenario, ali rizici rastu

Zvaničnici, parlamentarci i diplomate s kojima je razgovarao Politico smatraju da Francuskoj zasad ne prijeti scenario kakav je pogodio Grčku, kada se država našla u situaciji ozbiljnih finansijskih ograničenja i zavisnosti od međunarodne pomoći.

Ipak, upozoravaju da bi mogla nastupiti kriza sličnija italijanskoj iz 2011. godine, kada su rast troškova zaduživanja i gubitak povjerenja tržišta postali ozbiljan politički i ekonomski problem.

U izvještaju se navode i prizori iz Pariza tokom nedavnih nereda. U 11. arondismanu muškarac je, ispred opljačkanog supermarketa s razbijenim izlogom, pozivao prolaznike da uđu i uzmu ono što im je potrebno. Nekoliko metara dalje, vlasnik kineskog restorana zaključavao je vrata za svakim gostom kako bi spriječio ulazak učesnika nereda.

Takve scene, prema ocjeni Politica, odražavaju dubinu društvene napetosti u zemlji koja je jedna od najvećih svjetskih ekonomija i članica Grupe sedam najrazvijenijih industrijskih država.

Dodatni problem predstavlja mogućnost da Francuska neće uspjeti ispuniti obećanje dato Evropskoj uniji da do 2029. godine smanji budžetski deficit na tri posto bruto domaćeg proizvoda.

Lombard priznaje da zemlja nije ispunila preuzete obaveze i da je zbog toga oslabila vlastitu poziciju u odnosima s evropskim partnerima.

„U ime francuskog naroda preuzeli smo obavezu da dovedemo javne finansije u red, ali je nismo ispunili. Snažno sam se zalagao za ispunjavanje naših obećanja, ali u tome kao zemlja nismo uspjeli. Time smo sebe doveli u slabiji položaj“, rekao je bivši ministar.

Francuske vlasti tako se nalaze između dva velika izazova: potrebe da odgovore na rastuće nezadovoljstvo građana i zahtjeva finansijskih tržišta da pokažu kako mogu kontrolirati dug i deficit. Hoće li uspjeti pronaći ravnotežu između tih ciljeva moglo bi imati posljedice ne samo za Francusku nego i za stabilnost cijele eurozone.

Vijesti.ba