Fudbaler bh. korijena: Haland je puštao Halida, voli i našu hranu

Komentar koji je Erling Haland (Haaland) ostavio ispod objave stranice Bosnia u svega nekoliko sati obišao je društvene mreže i izazvao brojne reakcije među navijačima u Bosni i Hercegovini, piše Reprezentacija.ba.

Citirajući stih iz kultne pjesme U.S.A grupe Dubioza kolektiv, jedan od najboljih fudbalera današnjice još jednom je pokazao da mu Bosna i Hercegovina nije nepoznata tema.

Za one koji su se iznenadili Haalandovim komentarom, njegova povezanost s Bosnom i Hercegovinom zapravo nije nikakva novost. Iza svega stoji prijateljstvo koje traje godinama.

Mnogo prije nego što je postao nezaustavljiva gol-mašina Mančester Sitija (Manchester City) i jedan od najprepoznatljivijih sportista svijeta, Haland je svlačionicu, reprezentativne kampove i svakodnevicu dijelio s Emanom Markovićem – fudbalerom bosanskih korijena koji ga poznaje još iz vremena kada je bio samo talentovani dječak iz Brynea. 

Njih dvojica zajedno su stasavali u Moldeu, dijelili sobe tokom okupljanja mlađih selekcija Norveške, slavili pobjede i sanjali velike karijere. Danas, kada je Haaland globalna sportska ikona, prijateljstvo nije izblijedjelo. Naprotiv.

Marković u razgovoru sa za Reprezentacija.ba portal upravo otkriva lice Halanda koje javnost rijetko vidi – prijatelja, šaljivdžiju i perfekcionistu kojem nikada nije bilo dovoljno.

– Vidio sam da je komentarisao ono Take me to America. Ma, prati on sve. I ja sam mu znao slati snimke naših navijača i atmosfere sa stadiona, baš se oduševio. Iskreno, ono što me najviše raduje jeste što se uopšte nije promijenio. Danas je isti kao i prije deset godina. Nema tu glume, nema zvijezde. Zato ga ljudi i vole, priča Marković.

Daleko od kamera, milionskih ugovora i svjetske slave, Haaland je ostao isti onaj momak kojeg je upoznao u omladinskim danima.

– Potpuno je autentičan. Voli šalu, stalno je pun energije i s njim nikad nije dosadno. Gotivi nas Balkance, to je sigurno. Danas je u Sitiju veoma blizak sa Gvardiolom i Kovačićem, a i ranije ga je zanimala naša muzika, hrana, mentalitet… Sjećam se jednog detalja sa Svjetskog prvenstva za igrače do 20 godina. Ulazimo u svlačionicu pred utakmicu, a on niotkuda pušta Halida Bešlića. Svi ga gledamo i smijemo se. Jednom sam ga odveo i na ćevape, baš su mu se svidjeli. Zna dosta stvari o nama i uvijek mu je bilo zanimljivo slušati naše priče, kaže Marković kroz osmijeh.

Već tada, dok su zajedno prolazili kroz omladinske selekcije Norveške, bilo je jasno da Haaland posjeduje nešto što se ne može naučiti na treningu. Talent je bio očigledan, ali ono što ga je izdvajalo od vršnjaka bila je gotovo nevjerovatna glad za napretkom.

– Sjećam se utakmice protiv Hondurasa na Svjetskom prvenstvu. Do poluvremena je već zabio četiri ili pet golova, a bio je ljut. Govorio je da je mogao dati još toliko. Mi ga gledamo i ne vjerujemo. U nastavku zabije još pet puta i opet nije potpuno zadovoljan. To vam najbolje opisuje kakav je. Njegov najveći protivnik nikada nisu bili protivnički igrači, nego on sam. Uvijek je tražio više, uvijek vjerovao da može bolje i uvijek je sam sebe tjerao naprijed, prisjeća se Marković.