Gdje idu u WC radnici iz trafike? Rade po 10 sati, odmaraju samo nedjeljom, nemaju tekuću vodu, a sve to za platu od…

Da li je došlo vrijeme da se mijenjaju propisi koji definišu uslove za rad u trafikama/kioscima? Ovi trenutni, bar što se Bosne i Hercegovine toče, često su na granici ljudske izdržljivosti, A u uslovima pandemije još su i gori…

Pišu: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ i Dina GANIBEGOVIĆ

Da li vam se desilo da u trafici, na kojoj često kupujete sitne potrepštine, viđate istog radnika ili radnicu i rano ujutru i kasno popodne? Drugim riječima, jednu te istu osobu iako se radi i do deset sati razlike… Nažalost, ovo su česte situacije u BiH, naročito od kada je pandemija nametnula još surovije uvjete poslovanja.

O teškim i često vrlo nehumanim uvjetima u kojim trgovačkim radnici obavljaju svoju djelatnost, i mimo pandemije, u javnosti se s vremena na vrijeme pojavi poneki tekst ili polemika. No o radnicima koji rade u trafikama rijetko kada iko javno progovara. Čak ni oni sami… Sačuvati radno mjesto u vrijeme masovnog otpuštanja radnika i razvaljene privrede, važnije je od svega.

Stoga je DEPO Portal načinio malo istraživanje na ovu temu. A prema saznanjima do kojih smo došli, radno vrijeme radnika u pojedinim sarajevskim trafikama traje po devet ili deset sati, obzirom da neki poslodavci, prinuđeni na smanjenje troškova, ukidaju dvije smjene pa se radi jedna ali produžena. Da situacija bude još gora, radi se po šest dana u sedmici, slobodna je samo nedjelja, a rijetko ko ima pravo na godišnji odmor u trajanju koji propisuje zakon.

A da su ove informacije tačne, potvrđuju i iz Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.

– Mi smo također u više navrata zaprimili slične informacije u vezi velikog broja prekovremenih sati u pojedinim kioscima. U tom kontekstu spominjane su privatne trafike i trafike Duhanprometa. Ono što je uvijek veliki problem, a desilo se i prilikom ovih prijava, je želja radnika da navedeni primjeri ostanu anonimni bez spominjanja identiteta radnika, ali i bez konkretnih informacija o kojim kisocima se radi. Za nas je ovo vrlo ograničavajući faktor za bilo kakvu reakciju, ali smo ipak upućivali ove radnike da podnesu anonimne prijave inspekciji kao jednoj od mogućnosti u slučaju kada radnici ne žele potraživati zaštitu svojih prava putem sindikata – pojašnjava za DEPO Portal Mersiha Beširović, predsjednica STBIH.

PRAVO NA ODMOR: No, iz kompanije Duhanpromet d.o.o. Sarajevo, koja trenutno zapošljava 261 radnika, tvrde da njihovi uposlenici ne rade više od 40 sati sedmično, te da svako ima pravo na jedan dan odmora u toku sedam dana.

– Radno vrijeme je raspoređeno u smjenama uz obaveznu primjenu 40 sati tokom jedne sedmice. Svaki radnik ima pravo na sedmični dan odmora i vrlo nam je bitno da su s te strane naši radnici zadovljni. Naravno, svi naši radnici imaju pravo i na godišnji odmor kada steknu uslove za isti.

Kažu i da su usljed pandemije i svega što se dešava od marta ove godine morali mijenjati uslove rada.

– Bili smo prinuđeni mijenjati uslove rada na način da se radno vrijeme prilagođavalo mjerama koje su bile na snazi ili koje su još na snazi. Neki objekti zbog negativnog uticaja korona virusa rade u jednoj smjeni, što se svakako odrazilo na naše poslovanje na način da i dalje bilježimo pad prometa, i bukvalno nam je bitna svaka „marka“ koju sami zaradimo kako bismo zadržali radnike i bili u mogućnosti redovno isplaćivati plate. Nažalost, zbog novonastale situacije i negativnog poslovanja bili smo prinuđeni i na zatvaranje tri maloprodajna objekta i otpuštanje radnika koji su u njima radili, dok su u ostalim objektima svi radnici zadržani u radnom odnosu – navode iz “Duhanprometa” za DEPO Portal.

Iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove po ovom pitanju su kategorični:

– Članom 36. stav 4. Zakon o radu propisano da se puno radno vrijeme može rasporediti na pet, odnosno šest radnih dana, u skladu sa kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu… Pravo na godišnji odmor regulisano je članom 47. Zakona o radu prema kojem radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, te da ukoliko isti koristi u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine, a što je propisano članom 50. istog zakona. Sticanje prava na godišnji odmor radnika koji se prvi put zapošljavaju ili imaju prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, regulisan je članom 48. Zakona o radu.

PRAVO NA UGOVOR O RADU: Međutim, u STBiH ističu da radno vrijeme nije jedini problem sa kojim se susreću radnici “Duhanprometa”. Iako je pred zakonom sve čisto, ugovori o radu potpisuju se uglavnom na određeno vrijeme na mjesečnoj bazi, tako da se na neki način radnici stalno drže u vrlo neizvjesnoj situaciji.

– Nažalost i mi smo do sada dobili više prijave vezano za ovu firmu i ovaj problem… Ovo nije pojedinačni slučaj i ugovori na mjesec dana su samo jedan od načina kojim nažalost veliki broj poslodavaca drži svoje radnike u “dobrovoljnom ropstvu” na što kao sindikat već duže vrijeme pokušavamo ukazati. Tek od ove godine vidimo nešto malo više sluha na političkoj sceni u BiH da se ovi i mnogi drugi problemi u ovom sektoru konačno počnu rješavati. Tokom pandemije smo zaista jako puno uradili na zagovaranju da problemi trgovaca i sve ove kancerogene pojave konačno postanu tema kako zakonodvne i izvršne vlasti, tako i medija. Međutim, radnici se moraju osloboditi okova straha i početi boriti za svoja prava umjesto da konstantno “delegiraju” probleme. Mi kao sindikat smo spremni za borbu ali smo sami, bez radnika, u toj borbi potpuno bespomoćni – naglašava Mersiha Beširović.

No, s obzirom da Zakon o radu dozvoljava zaključivanje radnog odnosa na mjesec dana – sve je regularno.

– Članom 22. Zakona o radu je propisano da se ugovor o radu zaključuje, između ostalog, na određeno vrijeme, te shodno tome ne postoji zakonska prepreka da poslodavac sa radnicima svaki mjesec zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od mjesec dana, s tim da će se takav ugovor o radu smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme ukoliko se radi o periodu dužem od tri godine bez prekida – pojašnjavaju iz KUIP-a.

U “Duhanprometu” kažu da oko 50% njihovih radnika ima ugovor o radu ne neodređeno vrijeme, dok ostatak čine ugovori na određeno vrijeme, čija dužina zavisi od više faktora.

– Ugovor na jedan mjesec se obično odnosi na probni period. Mi volimo reći da prvi ugovor dajemo mi, a da nastavak i dužina radnog odnosa svih naših radnika u maloprodajnim objektima/kioscima zavisi od njih samih – navode iz ove kompanije.

I tu dolazimo do nove “začkoljice”… Prema saznanjima DEPO Portala, mnogi poslodavci upravo ovu zakonsku odredbu (zlo)upotrebljavaju pa radnicima nakon tri godine radnog odnosa “na određeno od po mjesec dana” daju otkaze, kako bi iskoristili (opet zakonsko) pravo prijave na biro u trajanju od tri mjeseeca, te ih onda ponovo vraćaju u isti radni odnos – na određeno mjesec po mjesec. No, to je tema za neko drugo istraživanje…

KAKVA JE SITUACIJA U “iNOVINAMA”: Za razliku od radnika “Duhanprometa”, STBIH u kompaniji “iNovine” ima 90 članova od ukupno 950 radnika. Taj podatak dosta govori o kapacitetu STBIH da utiče na ključna pitanja za radnike u ovoj firmi.

– Međutim, mi se zaista trudimo da budemo na usluzi svojim članovima, ali i svim drugim radnicima 24 sata dnevno. U ime naših članova direktno sa predstavnicima menadžmenta smo dosada više puta vrlo uspješno rješavali direktne probleme i zahtjeve radnika. Naravno ponovo se pojavljuje pitanje straha i želje radnika da prijave problem, ali ne i da učestvuju u njegovom rješavanju, što zaista vrlo otežava bilo kakvu konkretnu borbu, jer poslodavci ne prihvataju paušalne navode problema – naglašava Mersiha Beširović.

Dodaje i da su uslovi rada u ovoj firmi na prilično zadovoljavajućem nivou, ali nije sve baš tako sjajno…

– Prema našim podacima radno vrijeme je u skladu sa zakonom (40 sati sedmično). Radnicima je osiguran jedan dan sedmičnog odmora i izmjena smjena. Međutim, istina je da  bude sporadičnih slučajeva kršenja radnog vremena, što pripisujemo lošoj lokalnoj organizaciji posla. Na navedeno odmah djelujemo prema HR i Pravnoj službi koji su dosada reagovali konkretno na prijave… Godišnji odmor je također u skladu sa zakonom (21 dan) i nikad nismo imali pritužbi. Većina ugovora o radu je na neodređeno vrijeme. Novi radnici imaju ugovore na određeno vrijeme i oni radnici koji su u nerantebilnim objektima također – ističe predsjednica STBiH u razgovoru za DEPO Portal.

U ‘iNovinama” kažu i da unatoč značajnom padu prometa zbog epidemije od gotovo 20 posto, nisu smanjivali broj zaposlenih na neodređeno vrijeme. Pritom, od ukupnog broja 950 zaposlenih, ugovore na neodređeno ima 70 posto zaposlenih.

– Prosjek rada uposlenika kod poslodavca je 20 godina i više, što pokazuje našu namjeru i odlučnost da zadržimo uposlenike koji vrijedno i marljivo rade – navode u ovoj kompaniji.

Plate jedva iznad minimalca

Plate radnika u trafikama su jedna od stvari sa kojima nismo nikako zadovoljni jer su one u visini minimalne plate – ističu u Sindikatu radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH. Prema saznajima DEPO Portala nešto su više od zagarantovanog minimalca i kreću se, sa toplim obrokom, od 500 do 520 KM, u zavisnosti od minulog rada. Kako navodi predsjednica STBIH, u “iNovinama” iste su uvećane za varijabilni dio i stimulaciju u zavisnosti od rezultata rada objekta. Međutim… – Tokom pandemije rezultati pa tako i ova uvećanja izostaju ne samo u ovoj firmi, nego generalno u trgovini – pojašnjava Beširović.

Plate bi bile veće kada bi se zaustavilo crno tržište

U razgovoru za DEPO Portal u “iNovinama” posebno naglašavaju da uvjete poslovanja u ovom sektoru, uz pandemiju korona virusa koja je zahvatila cijeli svijet, u BiH oblikuje rastuće crno tržište duhanskih proizvoda koje je ove godine postalo vrijednije od ukupnog legalnog tržišta duhanskim proizvodima. – Gubici od ilegalnog tržišta su za kioske veliki, s obzirom da u ukupnom prometu kiosaka oko polovice čine upravo duhanskih proizvodi, od čega najviše cigarete. Na ilegalnom tržištu postoji preko 100 vrsta nelegalnih brendova, a sve češće se oni prodaju i na legalnim prodajnim mjestima, što posebno utječe na promet naših kiosaka. Procjena je da vodeće kompanije maloprodaje, iNovine BiH, Duhanpromet i Glas Srpske, zbog ilegalnog tržišta godišnje gube preko 200 miliona KM prometa i oko 3 miliona KM marže. Tim sredstvima bi se moglo zaposliti dodatnih 350 uposlenika u sve tri kompanije ili podići plate za 30 posto – istču u “iNovinama”.

PRAVO NA TOALET I VODU: Postoji još problema sa kojima se susreću radnici u trafikama, a neka od njih se tiču elementarnih ljudskih potreba poput održavanja higijene i korištenja WC-a. I tu su pravila, na papiru, vrlo jasna.

– Pravilnikom o uvjetima minimalne tehničke opremljenosti poslovnih prostora za obavljanje trgovine i trgovinskih usluga (Službene novine FBiH, broj: 49/12) uređuju se minimalni tehnički uvjeti koje moraju ispunjavati poslovne prostorije za obavljanje trgovine i trgovinskih usluga. Kiosk mora imati osigurane pomoćne prostorije za sanitarne i higijenske potrebe zaposlenog osoblja na udaljenosti od najviše 100 metara, a trgovac je dužan osigurati dokaz ili pravni osnov za korištenje istih – pojašnjavaju iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove.

To znači da za svaku trafiku poslodavac mora imati sklopljen ugovor o korištenju sanitarnog čvora sa drugim objektom na udaljenosti od najviše 100 metara, za sanitarne i higijenske potrebe svojih uposlenika. A kako to funkcioniše u praksi?

– Za svaki objekat koji se ne nalazi u sklopu tržnog centra imamo dogovor sa okolnim radnjama i objektima o korištenju njihovog tolaleta za potrebe naših radnika – pojašnjavaju iz “Duhanprometa”.

Međutim, prema iformacijama do kojih je došao DEPO Portal, u trafikama “na otvorenom”, koje nisu u sklopu nekog drugog objekta, a takvih je puno više, odlazak do toaleta je “pravi horor”. Funkcioniše po principu “kako se ko snađe” pa su radnici sami prinuđeni da se dogovaraju sa najbližim objektima, najčešće ugostiteljskim, o korištenju sanitarnog čvora, ali pritom moraju pod ključ staviti sve segmente trafike i po povratku opet je vraćati u funkcionalno stanje.

U “iNovinama” su ovaj problem ipak riješili drugačije.

– Kiosci nažalost nigdje u svijetu nemaju toalete u sklopu objekta, no mi smo za sve lokacije sklopili ugovore sa drugim subjektima, bilo trgovačkim centrima ili drugih prodajnih formata u sklopu kojih se nalaze naši kiosci, bilo najbližih ugostiteljskih objekata našim kioscima. Svi zaposlenici imaju riješeno pitanje toaleta unutar maksimalno 100 metara i u svako vrijeme ga imaju pravo koristiti.

No, o tekućoj (toploj) vodi i neophodnoj higijeni, naročito u mjesecima pandemije i straha od zaraze, iluzorno je i govoriti. Trafike su opskrbljene dezinfekcionim stredstvima, ali da li je to dovoljno?

– Pored dezinfekcionih sredstava (koja su obavezna) svaki naš maloprodajni objekat raspolaže sa dovoljnom količinom vode i ostalih sredstava uz pomoć kojih se održava higijena kako ruku, tako i objekta – tvrde iz “Duhanprometa”, dok iz “iNovina” tvrde da su u “svaki kiosk ugradili velike dozatore za sredstva za dezinfekciju ruku, a cijelu mrežu opremili i posebnim sredstvima za dezinfekciju radnih površina”.

PROPISI SE MORAJU MIJENJATI: Međutim, inspektori ipak tvrde da bi se stvari u praksi morale mijenjati – jer propisi naizgled jesu zadovoljeni, ali uslovi rada daleko su od toga…

– Sanitarna inspekcija KUIP-a je upoznata sa uslovima rada u trafikama koji sa sanitarnog i humanog aspekta nisu bili zadovoljavajući ni prije epidemije, ali zadovoljavaju propisanu zakonsku formu. Dakle, svaka, pa i ova djelatnost definisana je zakonskim i podzakonskim aktima kojima je propisana vrsta poslovanja i uslovi koji moraju biti ispunjeni za dobijanje odobrenja za rad. U konkretnom slučaju odgovor je mijenjanje propisa koji definišu uslove za rad u trafikama/kioscima – poručuju na kraju razgovora za DEPO Portal iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove.