Gdje prstaje logika, tu počinjemo mi!

Gdje prstaje logika, tu počinjemo mi!

Opet je počelo isto nezadovoljstvo, toliko puta sam pokušala na sve ovo zažmiriti, ali jednostavno ne mogu, ne ide mi. Pa ću sve to što osjećam napisati ovdje. Nemam inače ništa protiv ljudi, ali imam protiv njihove glupoće. Nisam ja neka ekspertica koja može reći, tačnije procijeniti to… Ali razočarana sam. Baš sam razočarana.

Ne vjerujem da smo toliko postali površni, kada glupost dobije nevjerovatnu podršku, a ono čemu se stvarno trebamo diviti ostaje neprimjećeno. Ne želim sad navoditi (koliko toga ima ne bi ni uspjela) o kome i čemu se radi… Samo ću reći, pojam DAME i GOSPODINA ne postoji više. Postoje samo neki pokušaji, ali strah me da se suočim sa stvarnošću pa ću reći, tamo negdje na kraju svijeta gdje prestaje djelovanje Bosanskog mentaliteta, živi on, neki džetlmen koji će usrećiti neku damu.

Razlog zbog kojeg sam ovo se napisala ne znam, osim što eto, ne podnosnim činjenicu da smo kulturno neosvješteni. Na samom vrhuncu, eno već smo dosegli nebeski nivo. Dalje ne znam da li ćemo ići, ali hoćemo… Pronaći ćemo mi neku glupost koju ćemo veličati.

I uvijek će nam biti zanimljiviji jedan Ramiz Zmaj (njega i ja gotivim), jedna Medina koja psuje i nit’ poštuje sebe nit’ poštuje tuđe, jedna žena kojoj je kisla glava, neki momak koji imitira foke… Helem, uvijek će se naći neka glupost da je mi ispratimo.

A to što su pozorišta prazna, što smo svi poslije utakmice eksperiti za fudbal, pa mi komentarišemo igru jednog, prvoklasnig Džeke, eh to nije problem…Što se ne podržava čovjek koji ima ambiciju da uspije. To što su žene postale laka roba, a ovi neki kao kriminalci slobodno hodaju gradom, parkiraju se gdje njima odgovara, ulaze u objekte noseći pištolje, opijate sa sobom… To nije bitno. Bitno je to sa smo mi tim zaluđeni. Kriminalcu se svi klanjamo, uvlačimo u dupe, a jednom intelektualcu ni „Dobar dan!“ ne kažemo, to je nevažno.

Jednostavno sve ovo mi govori da više nije bitna unutrašnja izgradnja, bitnije je šta imaš na sebi nego u sebi. Ali eto, sve je to dio današnjice.

I pisala bih ja još, pisala u nedogled, ali ne mogu. Ne želim više, dovoljno sam se nanervirala. Sad zaslužujem da udahnem duboko i pomognem sebi, jer ne mogu drugima. Pa tako, neka svako krene od sebe i promijeni viđenje svijeta.

Stvori svoj mali svijet, ubaci u njega ljude koje voliš i koji cijene prave vrijednosti i bićše više sretniji. Jer drugačije, nemaš šansu za to.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE