AUTOR:
Portal 072info

DATUM:

Agresija na međunarodno priznatu državu BiH okončana je prije 25 godina. Međunarodni sud pravde, ali i historija su utvrdili ko je i kako izvršio agresiju, kakva je uloga Srbije, kakvi su zločini počinjeni. Ipak, politička nemoć pojedinaca ili grupa i danas nerijetko u javnom prostoru uzrokuje potenciranje, optuživanje, ali i “busanje u prsa” upitom “gdje si bio kad je bilo najteže”. Čuvati uspomenu na odbranu države koja je napadnuta je opravdano. Prenositi mlađim naraštajima lekcije o tome također. Dobro poznavati prošlost svoje zemlje stvar je i opće kulture. Međutim, kada političar optužbe i sumnje u korupciju, poltronstvo, nepotističke radnje i brojne druge etikete preusmjerava na “patriotski” segment svojih ratnih uloga i zasluga, to već postaje i vrijeđanje inteligencije građana, ali i očaj politike, zbog čega pojedinac izbjegava direktnu odgovornost.

U posljednjih nekoliko godina politički oponenti, naročito u Sarajevu, posežu za pitanjem ratne uloge kako bi neistomišljenika diskreditirali pitanjem “gdje si bio kad je bilo najteže”. Tako je prije dvije godine danas državni zastupnik Naše stranke, a nekada zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Predrag Kojović u političkom diskursu prvo indirektno etiketiran kao četnik, postepenim spinovanjem te priče.

Matrica je jednostavna. Prvo nižerangirani političar nametne tu temu. Potom uslijede reakcije koje to osuđuju, javnost to počne uveliko prepričavati. Osoba koja je etiketirana pokušava objasniti iako se sva priča čini besmislenom, a na posljetku
se onaj koji je začeo priču pravi da ne razumije odakle je sve krenulo. I dok priča “obiđe krug” već je duboko u javnom prostoru. Efekt je postignut jer je etiketirana osoba zarobljena brojnim upitima i pravdanjem, iako začetnik takve ideje ne posjeduje nikakav dokaz za te optužbe.

Najsvježiji primjer političkog prikrivanja korupcije pričom o ratu je posljednja afera “Asim”. Na snimku koji je posljednjih dana potresao SDA, na kojem kadar te stranke Asim Sarajlić spominje određene nezakonite radnje iz prošlosti i ulogu pojedinih aktera, naveden je i Almedin Miladin. Radi se o vijećniku u Općini Stari Grad Sarajevo. On se u pravdanju svog glasa za gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skaku 2016. poslužio ratnom ulogom i usput poručio da za Skakinu protukandidatkinju Sabinu Ćudić nije glasao jer je, kako je kazao, “u ratu bila u Beogradu”. Uslijedila je reakcija Ćudić i odgovor da je riječ o sramotnoj optužbi te da je rat provela u Sarajevu i da je imala svega 10 godina.

Ne ulazeći u apsurdnost Miladinovih tvrdnji o tome gdje je bila jedna desetogodišnja djevojčica u ratu, poruka je jasna. Cilj je određenoj biračkoj kategoriji poslati poruku skretanjem pažnje s korupcijskog skandala na priču o ratu. Iskoristi se tu prilika za naglašavanje patriotskih dostignuća, koje usput niko nikome ne osporava, ali je izbjegavanje odgovornosti za aktuelni kriminal, korupciju, kupovinu glasova i slično, postala matrica nametanjem priče o ratu.

Tako je i predsjednik SDA Bakir Izetbegović nakon jučerašnje sjednice Kolegija SDA glavnog aktera kompromitirajućeg snimka Asima Sarajlića pokušao donekle opravdati riječima da je “Sarajlić dva puta ranjen u ratu i da to ne treba izgubiti iz vida u trenutku kada je napravio ovu grešku”.


Kakva se poruka time šalje? Da li to znači da bilo kakve nečasne radnje treba pravdati pričom o ratu? Koliko će onih na javnim funkcijama možda biti ohrabreno time da kriminal i korupciju mogu pravdati učešćem u ratu.

A kriminal, nelegalno zapošljavanje, stranački utjecaj na zapošljavanje i zloupotreba javne funkcije je svojevrstan rat u miru. Krilatica “gdje si bio ti kad je bilo najteže” sada se može primijeniti i na direktnu borbu protiv nepotizma i ostalih pošasti.

Klix.ba/ S. Hambo