Ginisov rekord u razdvojenosti: Bliznakinje pronašle jedna drugu poslije 78 godina

Podijelite vijest

465106_bliznakinje-fot-print-screem_f 465106_bliznakinje-fot-print-screem_f

Zamislite da proučavate porodičnu historiju i otkrijete da imate blizanca i to u 78. godini. Upravo to je ono što se dogodilo En Hant, koja do prošle godine nije ni slutila da ima sestru bliznakinju. Ona i njena sestra Elizabet Hemel sada su se prvi put srele – i time postavila nov svjetski rekord.

“Lizi, Lizi, kako je ovo lijepo”, ponavljala je En grleći sestru. “Mnogo je lijepo vidjeti te uživo”, složila se i Elizabet.

U aprilu prošle godine, 78-godišnja Elizabet iz Portlanda u SAD preturala je po starim pismima i našla jedno iz Aldershota, mjesta u Velikoj Britaniji u kom je rođena.

Kada ga je pažljivo pročitala, samo što se nije srušila: “Pišem vam jer tragam za porodičnim vezama…”, počinjalo je pismo, a Elizabet je odmah znala o čemu je riječ.

Otrčala je do telefona i pozvala Englesku: na drugoj strani linije bila je En, njena davno izgubljena sestra bliznakinja.

“Bila sam van sebe, nisam mogla da govorim. Uglavnom sam pustia Elizabet da priča. Shvatila sam da imam sestru, da nisam sama na svijetu. Bilo je predivno. Bila sam presretna, nisam imala riječi”, pričala je ona kasnije.

Za razliku od En, Elizabet je oduvijek znala da ima sestru.

“Godinama sam se molila za tebe. Mislila sam – pošto je usvojena, mogla bi da bude bilo gdje u svetu. Zapanjila sam se da si još u Aldershotu”, objasnila je bliznakinji.

465107_74485166twinscompyoung1_f

En je znala da je usvojena, ali ne i da ima sestru, a pogotovo bliznakinju. Kada je njena kćerka Samanta, već odrasla i počela da se interesuje za porodicu, En joj je dala zadatak da istraži njihovo porijeklo. Doznale su da joj je majka, Aleksandra Pejšens Lemb, radila kao kuharica kod imućne porodice i da je dobila vanbračno dijete, ali dugo nisu mogli da ustanove koliko je bila stara kad se porodila, niti kada je umrla.

Tek nakon dužeg vremena su došle i do tih podataka, a dalje istraživanje je Samantu dovelo do rođaka, koji su joj ispričali da baka ima kćerku u Americi. Dali su joj adresu, Samanta joj je pisala, i to je bilo pismo s početka naše priče.

Koliko god da je 1936. bio težak položaj njihove majke, samohrane majke vanbračnih bliznakinja zaposlene kao posluga, za En i Elizabet je sve ipak ispalo dobro. Obje sestre su imale sretan i uspješan život, posao, muževe, djecu i unuke, a na kraju su pronašle i jedna drugu.

Na dan 1. maja ove godine prvi put su se srele u Fulertonu kod Los Anđelesa. Susret im je organizovala dr Nensi Segal, naučnica koja se već 20 godina bavi proučavanjem blizanaca koji nisu odrasli zajedno. Ona u sestrama vidi dragocijen “naučni materijal”, a predstavnici Ginisove knjige rekorda zabilježili su njihov slučaj kao novi svjetski rekord – bliznakinje koje su najduže bile rastavljene.