Godišnjica napada u Orebru: Adnan Imširović kćerku nazvao po ženi koja mu je spasila život

Napad koji je u Švedskoj počinio Rickard Andersson dogodio se na današnji dan, 4. februara 2025. godine, u gradu Örebro. Andersson je ušao u Campus Risbergska, centar za obrazovanje odraslih (škola za odrasle), i otprilike u 12:30 sati po lokalnom vremenu otvorio vatru na ljude u učionicama i hodnicima.Tokom tog napada je ubio 10 osoba, a zatim je počinio suicid na mjestu događaja. Među žrtvama bila je i Selma Hukić, rođena Tuzlanka.Ovaj događaj je označen kao najveća masovna pucnjava u historiji Švedske, a motiv Anderssona za napad ostao je nejasan i predmet istrage.Tog 4. februara je Andersson ranio i Adnana Imširovića, porijeklom iz BiH. Imširović je bio na ivici da iskrvari ispred kampusa.Marwa Karkanawi mu je zaustavila krvarenje pomoću jedne marame – i Adnan je preživio. Godinu dana kasnije sreli su se prvi put.„Rekao mi je da je svoju kćerku nazvao po meni. Tada sam zaplakala“, kaže Marwa kroz osmjeh.Adnan Imširović bio je jedan od šestoro ljudi ranjenih vatrenim oružjem na kampusu u kojem je radio kao domar. U jednom viralnom snimku vidi se kako Marwa pokušava da mu spasi život dok on bez svijesti leži na parkingu kampusa.„Te riječi mi i dalje odzvanjaju u glavi, kada Marwa doziva da joj pomognu „pomoć, pomoć“. Njenu krvavu odjeću ne mogu da izbrišem iz sjećanja.Sve se vraća sada pred godišnjicu“, kaže Adnan, koji ne želi da daje intervju pred kamerom. Kada je SVT prije godinu dana razgovarao sa Marwom, ona je rekla da je svoju odjeću prala više puta da bi uklonila krvave mrlje.Sada ju je bacila. „Nije bilo moguće zadržati je, a da me ne podsjeća na taj dan.“I Adnan i Marwa osjećaju da je ostatak svijeta nastavio dalje, dok su oni pogođeni i dalje žive sa strahom. Sama Marwa ima problem sa velikim skupovima ljudi.„Skeniram svako lice da zapamtim kako neko izgleda u slučaju da se nešto dogodi. Takođe obraćam pažnju na ljude sa torbama“, kaže Marwa.Adnan se sjeti tog dana svaki put kada pogleda svoje ožiljke, ali i na drugu šansu koju je dobio zahvaljujući Marwi. „Kako se zahvaliti nekome ko ti je spasio život?Ta misao je bila teška, osjećao sam veliku krivicu. Ali naše porodice su se srele i to je bio lijep susret.Ona je divna osoba“, kaže Adnan. Šta te je navelo da svoju kćerku nazoveš po njoj?„Nisam to planirao. Moja supruga je trebalo da se porodi i njeno ime mi se pojavilo u glavi, a ubrzo nakon toga smo otišli u bolnicu.Mi obično kažemo „sudbina“ u Bosni, mislim da je to bilo predodređeno.“