Golfska struja mogla bi vrlo uskoro doživjeti kolaps: Zemlji prijeti neviđena katastrofa

Sistem vitalnih okeanskih struja koji pomaže u regulaciji klime sjeverne hemisfere mogao bi se urušiti bilo kada od 2025. godine i izazvati klimatski haos, upozorava nova kontroverzna studija. Atlantska meridijalna okeanska struja (AMOC), među kojima je i Golfska struja, upravlja klimom dovodeći tople, tropske vode na sjever i hladne na jug. Ali istraživači sada kažu da bi AMOC mogao skrenuti prema potpunom kvaru između 2025. i 2095., uzrokujući nagli pad temperatura, kolaps okeanskih ekosistema i širenje oluja širom svijeta. Međutim, neki su naučnici upozorili da novo istraživanje dolazi s nekim velikim upozorenjima.

AMOC može postojati u dva stabilna stanja: jačem, bržem na koje se danas oslanjamo i drugom koje je mnogo sporije i slabije. Prethodne procjene predviđale su da će struja vjerovatno prijeći na svoj slabiji način negdje u sljedećem stoljeću.

Ali klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem mogle bi gurnuti AMOC do kritične prekretnice prije nego kasnije, predviđaju istraživači u novoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Communications.

Prijelomna tačka

– Očekivana prijelomna tačka, s obzirom da nastavljamo poslovati kao i obično s emisijama stakleničkih plinova, mnogo je ranije nego što smo očekivali – rekla je za Live Science koautorica Sazan Ditlevsen (Susanne Ditlevsen), profesorica statistike i stohastičkih modela u biologiji na Univerzitetu u Kopenhagenu . “To nije bio rezultat gdje smo rekli: “Oh, da, evo ga”. Zapravo smo bili zbunjeni”, rekla je još.

Struje Atlantskog okeana rade poput beskrajne globalne pokretne trake koja prenosi kisik, hranjive tvari, ugljik i toplinu širom svijeta. Toplije južne vode, koje su slanije i gušće, teku prema sjeveru da se ohlade i tonu ispod voda na višim geografskim širinama, oslobađajući toplinu u atmosferu. Zatim, nakon što je potonula ispod okeana, voda polako pluta prema jugu, ponovno se zagrijava i ciklus se ponavlja. Ali klimatske promjene usporavaju taj tok. Slatka voda od topljenja ledenih ploča učinila je vodu manje gustom i slanom, a nedavne studije pokazale su da je struja najslabija u više od 1.000 godina.

Područje u blizini Grenlanda gdje južne vode tonu, poznato kao subpolarni vrtlog, graniči s područjem koje pogađa rekordno niske temperature, dok se okolna mora penju do najviših nivoa svih vremena, tvoreći “mrlju” hladne vode koja se neprestano širi. Posljednji put kad je AMOC promijenio način rada tokom posljednjeg ledenog doba, klima u blizini Grenlanda povećala se za 10 do 15 stepeni Celzijevih unutar jedne decenije. Ako bi se isključio, temperature u Evropi i Sjevernoj Americi mogle bi pasti za čak 5 stepeni u istom vremenu.

Promjena struje

Direktni podaci o snazi ​​AMOC-a bilježe se tek od 2004., pa su se za analizu promjena struje tokom dužih vremenskih perioda istraživači okrenuli očitanjima površinske temperature subpolarnog vrtloga između 1870. i 2020. godine, sistem za koji tvrde da pruža “otisak prsta” za snagu AMOC-ovog optjecaja. Unoseći ove informacije u statistički model, istraživači su procijenili opadajuću snagu i otpornost okeanske struje prema njenim sve većim fluktuacijama iz godine u godinu.

Rezultati modela uznemirili su istraživače, ali oni kažu da je njihova provjera samo učvrstila njihova otkrića: prozor za kolaps sistema mogao bi započeti već 2025. godine, a to je sve vjerojatnije kako 21. stoljeće odmiče.

– Ne smatram se velikim alarmantom. Na neki način to nije plodonosno – rekao je Piter Ditlevsen (Peter Ditlevsen), profesor fizike i klimatskih znanosti na Institutu Niels Bohr u Kopenhagenu, za Live Science. “Tako da me moj rezultat živcira, u nekom smislu. Zato što je prozor za mogući kolaps tako blizu i toliko značajan da moramo odmah poduzeti mjere.”

Velike nesigurnosti

Okeanografi i klimatski stručnjaci rekli su da, iako studija pruža zabrinjavajuće upozorenje, dolazi s nekim velikim nesigurnostima.

– Ako je statistika robusna i ispravan/relevantan način da se opiše kako se stvarni moderni AMOC ponaša, a promjene se odnoseisključivo na promjene u AMOC-u, onda je to vrlo zabrinjavajući rezultat – rekao je Dejvid Tornalej (David Thornalley) profesor nauke o okeanima i klimi na Univerzitetskom koledžu u Londonu, rekao je Live Science.

– Ali postoje neke stvarno velike nepoznanice i pretpostavke koje je potrebno istražiti prije nego što budemo imali povjerenja u ovaj rezultat – naglasio je još. Drugi klimatski naučnici otišli su toliko daleko da su otkrića pokušali umanjiti, sugerirajući da je “potpuno nejasno” da se promatrana evolucija površinske temperature AMOC-a može povezati sa snagom njegove cirkulacije.

– Dok se čini da je matematika stručno izvedena, fizički temelj je krajnje klimav: počiva na pretpostavci da kolaps prikazan pojednostavljenim modelima ispravno opisuje stvarnost – ali mi jednostavno ne znamo i nema ozbiljne rasprave o nedostacima ovih pojednostavljenih modela – rekao je Jošem Marocke (Jochem Marotzke), profesor klimatskih znanosti i direktor Instituta Max Planck za meteorologiju u Hamburgu, za Live Science.

– Stoga, dok bi rad mogao biti valjana “šta ako” vježba u analizi vremenskih serija u specijaliziranom časopisu, daleko je od svog samoproglašenog cilja procjene evolucije cirkulacije isključivo na temelju promatranja – naglasio je još. Istraživači koji stoje iza nove studije kažu da će njihovi sljedeći koraci biti ažuriranje modela podacima iz posljednje tri godine, što bi trebalo suziti njihov prozor za predviđeni kolaps.