GORDAN DIZDAREVIĆ GRK NAPUSTIO BOSNU I ODSELIO U BON: Politika me je natjerala da nakon 45 godina spakujem kofere i kažem – zbogom

Piše: Z.P. / 072INFO/02.03. u 22:30/Kategorija: Muzika/TV, Zabava
GORDAN DIZDAREVIĆ GRK NAPUSTIO BOSNU I ODSELIO U BON: Politika me je natjerala da nakon 45 godina spakujem kofere i kažem – zbogom

Sarajliju i bh. pjevača, muzičara i kantautora Gordana Dizdarevića Grka sreli smo u njemačkom gradu Frankfurtu na jednom od njegovih nastupa u Evropi. Grk je prije dvije godine bio i u teškom zdravstvenom stanju, ali kako nam je rekao, sve se stabiliziralo i ponovo se vratio muzici i pjesmi.

-Po pitanju mog zdravlja sada je sve u najboljem mogućem redu, svirke su već uveliko počele, tempo ne popušta, svaki vikend sam u pokretu. Sada i u ovom momentu mogu da kažem da sam veoma zadovoljan svojim životom – rekao nam je na početku razgovora.

Šta se konkretno dešavalo sa tvojim zdravljem, na slikama si izgledao jako loše?

-U pitanju je bila tuđa greška, konkretno greška stomatologa, zbog koje sam jedva živ ostao. „Zahvaljujući“ nemarnosti doktora u bolnici „Koševo“ jedva sam ostao živ. Onda sam imao neku ludu sreću i zahvaljujući doktorima u jednoj bolnici u Bonu u Njemačkoj, otkrila se prava dijagnoza, gdje je došlo do upale vilične kosti, a koja je došla do te situacije da je morala kompletno da se amputira. Tako da je meni amputirana kompletna strana desne vilice, sve je izvađeno, a nova kost mi je implantirana na VMA u Beogradu. Bila je to jedna strahovito teška i skupa operacija, koja se dešavala usred korone. Ja tu operaciju nisam mogao da platim ni u ludilu, ali našli su se neki divni ljudi, prijatelji, humanitarci koji su mi pomogli. Samo su mi se tim vratile neke dobre stvari koje sam u životu uradio. Pare za operaciju su sakupljene u enormno brzom roku, nalazi su za sada ok. Posljedica ima, ali veoma jak sam ušao u borbu sa svim tim. Nema predaje i nema nazad.

Da li si bojao da nikada više zapjevati nećeš?

-Iskreno to je i bio moj najveći strah. Ne bi da zvučim pesimistično jer nisam taj lik, vječiti sam optimista, ali da je ne daj Bože došlo do toga, ja zaista ne znam kakvog bi smisla imao moj život. I sami doktori na VMA bili su iznenađeni da sam samo nakon sedam dana teške operacije zapjevao u bolnici. Sa zavojima na glavi zapjevao sam pjesmu Rođe Raičevića  „A, ja imam tebe“. Pojma nemam otkud mi je ta pjesma pala na pamet. Doktori su me gledali u čudu i govorili da prestanem da mi šavovi ne popucaju.

Da li je neko odgovarao u bolnici „Koševo“ zbog tog nemara prema tebi?

-Ne, nažalost nije. To i jeste jedan od glavnih razloga što sam napustio Sarajevo, BiH. Ja svoj grad volim najviše na svijetu, tu sam rođen, odrastao cijeli život. Ali, kap koja je prelila čašu je upravo pitanje zdravstva. Svako može da radi šta hoće, da niko nikom ne podnosi račune, da te ubiju, a da ne odgovaraju. To me natjeralo da spakujem kofere, tako da sam ja već godinu dana stanovnik Bona. I studio i moj kompletan život sam preselio u taj njemački grad. Ja sam imao sreću, pa sam javna ličnost, pa su se pare za moju operaciju jako brzo sakupile, a kako je nekom drugom ko nije javna ličnost. Bukvalno dakle puštaju te ljude da umru. Ja imam dokumentaciju iz Njemačke i iz Beograda, koja bi sto posto oborila doktore bolnice „Koševo“. Dakle, krivac je T. M. (ime poznato redakciji), šef maksilofacijane hirurgije, ali ne postoji ni jedan sudski vještak koji bi svjedočio protiv njega. To je politika koja uništava Sarajevo, a ta politika me je natjerala da nakon 45 godina spakujem kofere i kažem – ZBOGOM!

Kako si „završio“ u Bonu?

-Tu sam došao kod djevojke, ona mi je sve vrijeme bila velika potpora u životu. Ta moja borba je bila kao Don Kihot, borba sa vjetrenjačama. Da mi nije bilo nje, sve bi bilo mnogo teže. Ja nisam odustao od te borbe, dok sam živ istrajat ću u njoj. Živio sam u tom gradu, disao za taj grad, pjevao pjesme o mom Sarajevu, a na kraju moraš da odeš jer ne možeš da dobiješ najednostavnije zdravstveno ličenje, što je najnormalnija stvar u svim normalnim državama.

Da li imaš kontakta sa našim muzičarima, pjevačima koji žive u Njemačkoj?

-Da, da imam. U Njemačkoj ima dosta naših ljudi iz ove moje branše, sa mnogima od njih sam u kontaktu, posebno otkako sam sada više angažovan po pitanju nastupa. Naravno, trebalo je vremena za to, ništa nije moglo preko noći i to su vrlo korektne saradnje i druženja.

Da li danas postoji sarajevska ili bh. pop rock scena?

-Iskreno, po meni ne postoji. Mi imamo taj jedan problem političke prirode, a ja nisam čovjek koji se bavi politikom, nikad nisam bio član ni jedne stranke niti ću da budem. Recimo u Hrvatskoj, na svakom njihovom elektronskom mediju mora da se emituje 70 posto programa sa pjevačima iz te zemlje, to je zakonski propisano, a ostalih 30 posto popunjava se pjevačima iz ostalih zemalja, ali koji vrrijede. Mi u BiH nemamo jedan takav zakon, i onda imamo jednu borbu. Ja da bi došao do jednog radijskog ili televizijskog gostovanja moram da se probijem između etabliranih zvijezda, znanih i neznanih koji dolaze iz Hrvatske i Srbije, a sve da bih predstavio samo jednu svoju pjesmu. To je danas u Sarajevu na tamošnjim medijima nemoguće i zbog toga Bosna ima jako, jako slabu pop rock scenu.

Planovi?

-Imam kompletan album gotov, koji se zove „Za moju dušu“, izdao sam pjesmu „Idemo kući moj brate“, “Uzmi ili ostavi“, „Bez tebe“. Sada pripremam jedno iznenađenje, pokojni Milutin Sretenović Sreto, učesnik emisije „Nikad nije kasno“ i pjevač Mostar Sevdah Reuniona, također je sa mnom snimio moju pjesmu “Idemo kući moj brate“. Sada želim da je javnosti predstavim u duetskoj varijanti. Uskoro ću da snimim još jednu pjesmu koju mi je dao moj veliki prijatelj Al’dino.

Uhapšen u Grčkoj

Kako si dobio nadimak Grk?

-Sa 17 godinama sam otišao autostopom za Grčku, pa su mi prijatelji dali takav nadimak. Bila je to mladost ludost, a i bila je neka priča da se može svirati u Grčkoj i ja put pod noge. Dva dana sam stopirao i stigao u Grčku, a kada sam došao izvadio sam gitaru i počeo da sviram na ulici. I odmah su me uhapsili jer nisam imao dozvolu da sviram na ulici. E, onda sam morao da polažem da bi dobio dozvolu da budem ulični svirač. Engleski sam znao vrlo malo, grčki nikako, samo naš jezik. Kada sam počeo da sviram njima se to svidjelo, a dozvolu sam dobio na pjesmama Arsena Dedića i Kemala Montena. Tada sam zaradio neke novce, otišao u jedan restoran da jedem, jedan konobar me upitao da li bi nešto odsvirao, ja pristanem i tako sam na molbu gazde tog restorana ostao tri mjeseca u Grčkoj da sviram u njegovom restoranu. Onda sam se vratio u Sarajevo, od zarađenog novca kupio motor, ušao profesionalno u muziku, sve do današnjeg dana.

Express

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE

rentacarZenica

POVEZANE OBJAVE

✖