Portal 072info

Govor tijela: Kako “pročitati” sagovornika?

Prema brojnim istraživanjima, većina ljudi nije sposobna da čita signale koje emitira ljudsko tijelo. Ljudi širom svijeta postali su fascinirani govorom tijela političara. Činjenica je da se oni često pretvaraju da vjeruju u nešto što, ustvari, ne vjeruju.

– Čovjekovi nokti, rukav na kaputu, čizme, koljena na pantalonama, žuljevi na kažiprstu i palcu, izraz lica, manžetne na košulji, pokreti – svaka od tih stvari nepogrešivo otkriva čovjekov poziv. Gotovo je nezamislivo da sve to zajedno ne uspije prosvijetliti sposobnog istražitelja u bilo kom slučaju – rekao je davne 1892. Sherlok Holmes.

Često ćete čuti kako neko kaže da određene ljude poznaje “kao svoj dlan”. Činjenica je da nešto manje od pet posto ljudi na Planeti može prepoznati svoj dlan s fotografije.

Prema brojnim istraživanjima, većina ljudi nije sposobna da čita signale koje emitira ljudsko tijelo. Ljudi širom svijeta postali su fascinirani govorom tijela političara. Činjenica je da se oni često pretvaraju da vjeruju u nešto što, ustvari, ne vjeruju.

Mnogo vremena provode na eskiviranje, laganje, izbjegavanje, prikrivanje emocija i mahanje nepostojećim prijateljima u gomili. Većina današnjih uspješnih političara ima čak i osobe koje ih savjetuju u oblasti govora tijela, što čini osnov neverbalne komunikacije.

Kad je Charli bio zvijezda

Istraživanja o ovoj vrsti komuniciranja počela su tek prije 40 godina. Ljudi se i dalje koncentriraju isključivo na riječi i gube ovaj značajan segment. A pokret je jednako važan kao i riječ. Glumci iz vremena nijemog filma, poput Charlija Chaplina, bili su pioniri umijeća govora tijela. Zamislite samo koliko je on scena odigrao, nasmijao i rastužio publiku širom svijeta ne izgovarajući niti jednu riječ.

Istraživanja su dokazala kako se čak 80 posto naše komunikacije odvija govorom tijela i mimikom lica. Razumijevanjem svog govora tijela shvatit ćemo kakve signale šaljemo okolini. Tijelom ljudima odajemo šta razmišljamo i osjećamo, a da toga nismo ni svjesni.

Albert Mehrabian bio je pionir u istraživanju govora tijela i neverbalne komunikacije. Čak prije 60 godina on je utvrdio da je ukupan utjecaj poruke koju šaljemo samo sedam posto verbalan, 38 vokalan, te čak 55 posto neverbalan.

Antropolog Ray Berdvisel bio je prvi koji se bavio proučavanjem neverbalne komunikacije – „kinezije”, kako ju je nazvao. Procijenio je da umijemo napraviti i prepoznati čak 250.000 izraza lica. Nove studije pokazuju da je tokom pregovora u poslovnim susretima govor tijela čak u 80 procenata odgovoran za utjecaj za pregovaračkim stolom. Ako se finalni pregovori dešavaju putem telefona, kao pobjednik izlazi osoba koja ima „jače argumente”.

To je zbog toga što nama još gospodare biološka pravila koja kontroliraju naše postupke, reakcije, govor tijela i poruke.

Emocije na prvom mjestu

Govor tijela je vanjski izraz emocionalnog stanja neke osobe. On može da predstavlja dragocjen nagovještaj onog što osoba u tom trenutku osjeća. Muškarac koji je svjestan da je debeo čupka nesvjesno prevoj kože na bradi, a žena svjesna suvišnih kilograma u predjelu butina često gladi suknju naniže. No, kroz historiju, a i danas svi su saglasni u jednom – žene prirodno bolje tumače jezik gestova.

U naučnom smislu to znači da one imaju sposobnost da uoče proturječnosti između onog što neko govori i gestova koji prate te riječi. Ta sposobnost kod žena je nazvana „intuicijom”. One posjeduju urođenu sposobnost da uhvate i dešifriraju neverbalne signale i imaju osjećaj za istančane detalje. To su pokazala istraživanja psihologa s Univerziteta “Harvard”.

Većina komunikacijskih signala je ista širom svijeta. Kad su sretni, ljudi se osmjehuju; kad su tužni, mršte se ili mrgode. Klimanje znači „da”, a negativno „ne” zna da pokaže i beba koji odbija da nastavi dojiti kad joj je dovoljno. Slijeganje ramenima pokazuje da osoba ne razumije šta joj govorite ili ne zna šta hoćete od nje. Taj gest ima čak tri dijela – izloženi dlanovi pokazuju da ništa ne skriva, podignute obrve pokazuju potčinjenost, a ramena koja se dižu kao da štite od napada. Zapamtite da gestovi dolaze u rečenicama, odnosno skupovima, rijetko pojedinačno, a treba ih tumačiti u kontekstu u kojem se pojavljuju. Ako neko ima slab stisak ruke, možda nema izražen karakter, a možda ima i artritis. Činjenica je da je starije osobe teže “pročitati”, jer imaju slabiji tonus mišića, a djecu najlakše.

azramag.ba

Podijelite članak