Screenshot 1 4
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Umjesto tranzicije iz starog sistema u neki novi i bolji, desilo se ono što su građani najmanje očekivali – rat, prokomentarisao je Dan nezavisnosti u anketi jedan Sarajlija. Većina građana nije željela govoriti o prazniku, a oni koji jesu – nisu imali mnogo pozitivnog za reći.

Prošlo je 29 godina od proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine i isto toliko od početka rata u našoj državi. Danas, gotovo tri decenije kasnije, građane na praznik podsjećaju samo zastavice koje krase centar grada i čestitke koje političari šalju jedni drugima.

Prošetali smo ulicama Sarajeva i razgovarali sa građanima koji dan provode uživajući u šetnji. Mlađe generacije nisu željele komentarisati praznik, a stariji su na pitanja o ovom datumu uglavnom odgovarali sa: “Šta više ima da se kaže? Sve je rečeno”.

Jedna od građanki koja je pristala učestvovati u anketi rekla je kako se nada da Dan nezavisnosti BiH svim građanima predstavlja važan datum jer je naša država tada priznata u međunarodnim okvirima. Dodala je kako se sjeća 1. marta 1992. godine i kako je tada budućnost zamišljala ljepšom: “Onako kako to mladi inače zamišljaju. Ali borit ćemo se i dalje da bude što bolje”.

Na pitanje da li su početkom marta 1992. godine zamišljali da će situacija u državi biti bolja nego što je danas, jedan građanin je prokomentarisao kako vjeruje da, prije svega, tada niko nije očekivao rat.

“Nismo očekivali da će neko dići oružje jer su se ljudi opredijelili na način na koji su se opredijelili. Birali su da više ne idu pognute glave, nego da žive dostojanstveno u svojoj državi. Nisu mogli očekivati da će iste stvari koje su bile suprotstavljene tadašnjem referendumu kao politike – nastaviti i danas. To je vjerovatno najveći razlog odlaska mladih u inostranstvo, oni ne vide svoju budućnost ovdje. Plaše se nekog novog rata”, kazao je jedan građanin.

Ogorčeni sistemom u kojem žive, građani ističu kako tapkamo u mjestu i nemaju razloga biti zadovoljni vlastima i državom. Ipak, nadaju se boljem sutra i vjeruju da će generacije koje dolaze napraviti promjenu koja je potrebna našoj zemlji.

“Kad tri čovjeka u jednoj maloj državi vuku svako na svoju stranu… Nema zemlje koja to može izdržati”, prokomentarisala je građanka isfrustrirano odmahujući glavom.

Zaključujući anketu, starijeg Sarajliju smo pitali kako pamti 1. mart 1992. godine, na šta je kratko rekao: “Ratno”.

“Nismo ovo ni mogli očekivati. Ko je zadovoljan? Ni budala neće biti zadovoljna situacijom u državi. Masa nezaposlenih, mladi odlaze, tanke penzije, ljudi jedva preživljavaju… Nema se više šta pričati”, rekao je, prije nego je odmahnuo i otišao.