Građevinski sektor pred kolapsom, izvođači radova traže odštetu

Zbog konstantnog povećanja cijena repromaterijala na svjetskom tržištu, građevinska preduzeća u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa izazovima u poslovanju, a jedan od njih je nemogućnost realizacije preuzetog posla po ranije ugovorenoj cijeni.

Đelmić Ernes, direktor kompanije Seta Inžinjering iz Zavidovića kazao je za naš portal da se njihova firma našla u nezahvalnoj situaciji, te traže korekciju cijena i odštetu izvođača.

Naime, kompanija Seta Inžinjering i još 30 firmi su izabrane za izvođače “Radovi na izgradnji indvidualnih stambenih i zajedničkih objekata povratnika po sistemu ključ u ruke”.

“Svi tenderi koji su izašli putem javne nabavke odnosno putem ponude za povratak kako u FBiH tako i u RS su išli sa ugovornom klauzom fiksne jedinične cijene, međutim dešava se da od 2020. godine, nekad u trećem mjesecu počinje enormno povećanje cijena građevinskog materijala. Došla je pandemija, zatim i 2021. godina, u 2022. rat u Ukrajini i došlo je do enormnog povećanja goriva i svega toga. U ugovoru u kojem smo mi izabrani za izvođača i još 30 firmi stoji da su cijene fiksne, međutim u “Zakonu o obligacionim odnosima” kaže se ako dođe do poremećaja na tržištu da izvođač radova ima pravo da traži korekciju cijene ali za vrijednost preko 10 posto, do 10 posto pada na teret izvođača, a preko 10 posto treba investitor da plati to, međutim oni su se oglušili na to”, rekao je Đelmić.

Prošle godine su preko Privredne komore FBiH organizovali sastanke i pokrenuta je aktivnost da se u javnim nabavkama koriguje član koji govori o fiksnim cijenama i da se ima pravo korekcije cijena.

“Sigurno deset, petnaest firmi u BiH ne dijeli FBiH, RS i Brčko distrikt i došle su u jednu tešku situaciju među kojima smo i mi zato što smo imali dva ugovora u vrijednosti od skoro 3 miliona KM i kad uzmete minimum 30 posto povećanje materijala to je milion KM, to je razlog zbog čega smo mi došli u jednu nezahvalnu situaciju i tražimo da se izvrši korekcija”, pojasnio je, dodajući da je organizovano niz sastanaka kako u Privednoj komori FBiH, tako i u RS.

“U Federalnom ministarstvu su slali dopise i Vladi Federacije i Ministarstvu za raseljena lica, nema gdje nismo tražili da se počne primjenjivati međutim svugdje je problem. To su projekti koje finansira Evropska banka za obnovu koja je donirala novac da se rekonstruiše, izgradi ili popravi oko 5 hiljada stambenih objekata, međutim pošto su sad cijene enormno više vjerovatno se neće moći u tom kontekstu taj broj ni uraditi. BiH ostaje bez radnika, ostaje uništen građevinski sektor”, poručio je.

Vanjskotrgovinska komora BiH zajedno s privrednim komorama Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH organizovala je sredinom 2022. godine okrugli sto na temu “Regulisanje ugovora u svjetlu poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda”.

“Predstavnici građevinskih kompanija iz privatnog sektora su iznijeli svoje stavove kao i probleme sa kojima se susreću u svom poslovanju svakodnevno, a koji su izazvani novonastalom ekonomskom krizom. Istaknuto je da su gubici sa kojima se izvođači radova susreću veliki i da se kreću u prosjeku od 30% do 40%, ali i da će u konačnici najveću štetu pretrpiti ugovorni organi (raskid ugovora, nerealizovane investicije, slabiji kvalitet i ugrađeni materijali…). Budući da su se mnogi izvođači po određenim ugovorima već našli u nezavidnoj situaciji i samostalno pokrenuli određene inicijative, najznačajniji segment ovog djelovanja jeste razrješavanje dileme oko primjene relevantnih zakonskih rješenja u praksi tj. činjenice da se do potpisivanja ugovora primjenjuje Zakon o javnim nabavkama”, pojasnili su nam iz Vanjskotrgovinske komore.

Nakon potpisivanja ugovora ovaj zakon se prestaje primjenjivati i relevantan postaje Zakon o obligacionim odnosima.

“Naročito veliki problem su građevinski radovi koje finansira neko javno preduzeće, institucija, opština, entiteti, BiH jer oni moraju da sprovode postupke u skladu sa ZJN BiH. Preduzeća iz ove oblasti koja su se prijavila na javne pozive, odnosno tendere za izvođenje radova, konkurisala su prema cijenama materijala koja su u tom momentu bila aktuelna na tržištu. S obzirom na to da cijene građevinskog materijala su rasle skoro svakodnevno u prethodnom periodu, a da se najveći broj projekata ne može realizovati u kratkom roku nakon potpisivanja ugovora iz objektivnih razloga (dugotrajne evaluacije, veličina objekta, usaglašavanje tehničke dokumentacije i dr…), privrednici su se tokom 2022. godine našli  u situaciju da više nisu bili u mogućnosti realizovati preuzeti posao po ranije ugovorenoj cijeni”, rekli su.

Zaključci sa ovog Okruglog stola dostavljeni su svim relevantnim institucijama u BiH, a jedan od zaključaka je bio formiranje stručnog radnog tima koji će na osnovu dobrih iskustava zemalja iz regiona (Hrvatska, Srbija) i zemalja EU, te iskustava i problema sa kojima se, kako javni tako i privatni sektor u BiH, svakodnevno susreće, utvrditi metodologiju računanja cijene te istu dostaviti nadležnim institucijama.

“Metodologija računanja promjenljivosti cijene predstavlja bitan instrument kojim se amortizuju i prevazilaze izazove i problemi  sa kojima se susreću kako ugovorni organi tako i sami izvođači ugovora. U toku je finalizacija akta koja će vrlo brzo biti upućena nadležnim institucijama na razmatranje”, kazali su.

Kontaktirali smo i Agenciju za javne nabavke BiH kako bi nam objasnili ovu problematiku.

Pojasnili su da se ugovor o javnoj nabavi može izmijeniti tokom njegovog trajanja bez provođenja novog postupka javne nabave ako su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti:

a) do potrebe za izmjenom došlo je zbog okolnosti koje pažljivo i savjesno ugovorno tijelo nije moglo predvidjeti;

b) izmjenom se ne mijenja cjelokupna priroda ugovora;

c) svako povećanje cijene nije veće od 30 % vrijednosti prvobitnog ugovora i ne može imati za cilj izbjegavanje primjene ovoga zakona.

Odredba tačke c) navedenog člana Zakona propisuje da svako povećanje cijene nije veće od 30% vrijednosti prvobitnog ugovora i ne može imati za cilj izbjegavanje primjene ovog Zakona.

Također, uvjet iz tačke c) stavka (5) članka 75. Zakona se odnosi na vrijednost ugovora, a ne na pojedinačnu cijenu artikla, a stavak (6) članka 75. Zakona propisuje da izmjena
ugovora u smislu stavka (5) ovog članka nije moguća ako je riječ o povećanju cijena do 5% vrijednosti prvobitnog ugovora robe i usluga, odnosno do 10% vrijednosti prvobitnog ugovora o javnoj nabavi radova. Dakle, i u ovom slučaju povećanje cijena zakonodavac propisuje u odnosu na vrijednost ugovora.

Članak 75. stavak (5) Zakona predviđa da se ugovor može izmijeniti u slučaju ispunjavanja naprijed navedenih Zakonom propisanih uvjeta, ali izmjena ugovora nije obveza za ugovorno tijelo. Naime, da li će ugovorno tijelo izmijeniti ugovor ostaje njemu na dispoziciji bez obzira što su ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti koji omogućavaju izmjenu ugovora.

Primjerice, moguće je da ugovorno tijelo nije u mogućnosti izdvojiti više sredstava jer nema osigurana dodatna sredstva, niti mogućnost da ih osigura, ili npr. ugovorno tijelo ne želi pristati na takvu izmjenu tj. povećanje cijene, smatra da na tržištu u trenutnoj situaciji može postići povoljnije uvjete i si.

Nadalje, stavak (11) iste odredbe Zakona propisuje da u procesu izmjene ugovora ugovorno tijelo mora osigurati dokaze, u pisanoj formi, koji potvrđuju postojanje činjenica i okolnosti iz stavka (5) ovog članka, na temelju kojih je izvršena izmjena ugovora.

Iz navedenih odredbi je vidljivo da Zakonom nisu navedene odredbe kojima bi se npr. taksativno nabrojali dokumenti koji se mogu prihvatiti kao dokazi kojim se potvrđuju postojanje činjenica i okolnosti iz stavka (5) predmetnog članka Zakona.

Zakonom nije ni moguće uobziriti sve moguće dokumente koji bi mogli da posluže kao dokaz. Dakle, ugovorna tijela su dužna pribaviti navedene dokaze i ocijenjuju da li se njima potvrđuje postojanje navedenih činjenica ili ne. Zakonom je jedino utvrđen imperativ da ti dokazi moraju biti u pisanoj formi. Takođe, dokaznu snagu navedenih dokumenata cijeni ugovorno tijelo u svakom konkretnom slučaju.

Članak 75. stavak (12) Zakona propisuje da se odredbe st. od (5) do (11) ovog članak na odgovarajući način primjenjuju i na izmjene okvirnog sporazuma tijekom njegovog trajanja.

Navedena odredba dozvoljava i izmjenu okvirnog sporazuma pod uvjetima iz čl. (5) do (II) navedene odredbe Zakona.

Dakle, do izmjena ugovora može doći samo ukoliko su kumulativno ispoštovani gore pomenuti uvjeti iz članka 75. stavak (5) tačke a), b) i c) Zakona i ukoliko ugovorno tijelo osigura dokaze u pisanoj formi u kojima se potvrđuje postojanje činjenica za i okolnosti za izmjenu ugovora.

“Na koncu, sustav javnih nabava u Bosni i Hercegovini je visoko decentraliziran, što znači da ugovorna tijela imaju proaktivnu ulogu, samostalno provode postupke ali i snose punu odgovornost za provedene postupke, odnosno za donesene odluke povodom postupaka javnih nabava u skladu sa Zakonom i pripadajućim podzakonskim aktima”, pojasnili su iz Agencije za portal Akta.ba.

Akta.ba