Guardian o BiH: Čarobni prizori, ulice koje podsjećaju na Istanbul i Beč

Gradovi Bosne i Hercegovine nerijetko pune liste top destinacija renomiranih turističkih magazina kao mjesta koja vrijedi posjetiti, a krajolici naše zemlje često nose epitet “skrivenih dragulja” i netaknute prirode. Putopis kojeg je objavio ugledni Guardian još jednom nas podsjeća da je BiH jedinstven spoj bogate historije, jedinstvene arhitekture, izvanredne kuhinje i pejzaža koji oduzimaju dah.

Tekst naslovljen “Turizam nam može dati nadu: Zapanjujući krajolik i prekrasni gradovi Bosne i Hercegovine” vodi nas na putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu kroz priču Jane Dunford, koja putopis koji je nastao na avanturi kroz BiH započinje opisom sa jugozapada zemlje, podno planine Cincar.

Divlji konji – jedinstven prizor

Sudeći po tome što je pričom o njima započela svoj putopis, ono što je prvo privuklo pažnju reporterke su divlji bosanski konji.

“Dok se naš džip penje uz brdo, vidimo ih kako se okupljaju oko obližnjeg izvora, piju, pasu, bore se. Pred nama se prostire prostrana visoravan Kruzi, oivičena podnožjem planine Cincar, neukroćenog krajolika šikare i krša u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini”.

Dunford objašnjava priču o ovoj jedinstvenoj bh. životinjskoj vrsti, kazavši kako su desetine konja, koji su nekad korišteni za poljoprivredu i transport, pušteni na slobodu prije više od 50 godina i zamijenjeni strojevima. Danas ih ima preko 700, a žive u planinama visoko iznad Livna.

“To je čaroban prizor i još jedno iznenađenje na mojoj turneji”.

Zapravo, Dundorf je putovanje započela dva dana ranije u Sarajevu, kojeg je opisala kao “mjesto u koje je nagurano toliko historije, ljepote i slomljenog srca da vam se može zavrtjeti u glavi”.

Sarajevo i ulice koje podsjećaju na Istanbul i Beč

Ne propušta spomenuti ni ratne užase koji su obilježili rane 90-te godine prošlog stoljeća i najdužu opsadu jednog grada u modernoj historiji ratovanja.

“Obilazimo ulice s Muhamedom, koji je imao 10 godina kada je izbio rat. Ističe ‘sarajevsku ružu’, tragove minobacačkih granata na trotoaru obojene crvenom bojom na mjestu gdje je 36 ljudi poginulo u redu za kruh, te govori o podrumskim učionicama i izbjegavanju snajperskih metaka. Posjećujemo Tunel nade – jedinu vezu opkoljenog Sarajeva s vanjskim svijetom tokom više od tri godine – i stojimo na mjestu gdje su nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga ubijeni 1914. godine, što je izazvalo izbijanje Prvog svjetskog rata”, navodi se u tekstu koji ukratko sumira neka od obilježja bh. prijestolnice Sarajeva.

Međutim, ističe autorica teksta, lutajući ulicama popločanim kaldrmom, pored džamija, katoličkih i pravoslavnih crkava i sinagoga, koje malo podsjećaju na Istanbul i na Beč, te kasnije ispijajući koktele u nekom od barova, “tama prošlosti čini se vrlo daleko”.

Večer provodi u domu u starom dijelu grada, gdje kuša neke od specijaliteta bh. kuhinje – uključujući nezaobilazne pite i tarhanu.

Domaćini, Mersiha i Mustafa, koji drže časove kuhanja bosanske kuhinje, polažu nadu u turizam, kako ne bi morali napustiti zemlju i tražiti bolju budućnost u inostranstvu.

“Sarajevo je okruženo planinama i vozimo se kroz nevjerovatne krajolike nakon što smo krenuli sljedeći dan. Više od 65 posto zemlje još uvijek je pod šumom i neprestano me obasipaju pogledi na padine prekrivene drvećem, duboke klance, divlje rijeke i vodopade”, navodi se u slikovitom opisu bh. krajolika.

Sljedeća stanica – Grad Jajce, a onda na jug

Opisujući ovaj srednjobosanski grad, autorica teksta ga jednostavno naziva “slikovito Jajce”, i dodaje kako se radi o malom gradiću okruženom zidinama, koji je udaljen stotinjak milja od glavnog grada.

“U srcu ima vodopad visok 22 metra. Drevna prijestolnica bosanskih kraljeva, s utvrdom, katakombama i multietničkim stanovništvom, bila je i rodno mjesto Savezne Republike Jugoslavije, formirane tokom Drugog svjetskog rata, a gradski Muzej AVNOJ-a nudi fascinantan uvid u historiju 20. stoljeća”, navodi autorica, i dodaje kako u Jajcu odsjeda van grada, na Plivskom jezeru kojeg krase mlinovi iz srednjeg vijeka.

A onda je uslijedila posjeta Mostaru, na jugu BiH, za kojeg se navodi da je jedno je od najposjećenijih mjesta u zemlji, poznat po kamenom mostu iz Osmanskog perioda i “bajkovitoj maurskoj arhitekturi”.

“U blizini (Mostara) se ima šta vidjeti. Blagajska tekija, zadivljujući sufijski derviški samostan iz 15. stoljeća ispod litica na rijeci Buni, nalazi se na kratkoj vožnji od Mostara. Nešto južnije je Stolac, najstariji grad u zemlji. Zaustavljamo se u šetnji uz rijeku, jedemo kolač od smokava i meda na malenom glavnom trgu i penjemo se do Vidoške tvrđave, gdje se nalaze ruševine i prekrasan pogled”, zadivljeno opisuje Dunford.

Ističe kako se radi o vinskoj zemlji, te kako je nedavno pokrenuta Hercegovačka vinska cesta sa više od 30 vinarija različitih veličina, s mjestima za boravak od kampova do luksuznih hotela.

Dodaje, kako je u planu i nova Staza sira i meda, koja bi uključivala i posjete pčelarima.

“Tradicionalni zanatlije, kao što su obućari u Glamoču, također se podržavaju bespovratnim sredstvima kako bi oživjeli svoj zanat i, nadamo se, privukli i turiste. Više od 20 novih iskustava je u pripremi za 2023. godinu”, dodaje.

Navodeći detalje jedinstvene turističke ponude, spominje vožnju kajakom i rafting, planinarenje i penjanje po stijenama, a rafting Neretvom je probala i sama.

“Rijeka je prilično niska u oktobru, ali jurimo između visokih stjenovitih litica – djeca skaču u vodu, dok čaplje lete iznad nas”.

Posjeta Konjicu nije prošla bez posjete Titovom bunkeru.

“Upravo u tom krajoliku, nedaleko od grada, jugoslavenski komunistički vođa Tito izgradio je svoj tajni nuklearni bunker. Razmjeri i ludost projekta su zapanjujući; bilo je potrebno 26 godina da se dovrši i mogao je primiti 350 ljudi koji su živjeli šest mjeseci duboko pod zemljom. Lutamo kroz tunele, pokraj bivših kontrolnih soba i spavaćih soba”, piše autorica putopisa, i pojašnjava kako bunker sada služi i kao umjetnička galerija, sa savremenim djelima u svim medijima prikazanim u nadrealnom okruženju.

‘Energija i pozitivnost mladih ljudi – pozitivna budućnost zemlje’

Prije povratka put je još jednom vodi u Sarajevo, a dan iskorištava tako što isprobava jednu od najpoznatijih turističkih atrakcija.

“Žičara nas vodi od starog grada do vrha Trebevića za nekoliko minuta. Ovdje su 1984. godine održane Zimske olimpijske igre, a mi hodamo dijelom napuštene staze za bob – korištene kao topnički položaj tokom rata u BiH, koja je sada puna šarenih grafita”.

Za kraj, Dunford opisuje utiske ili barem one koji su se do tada “slegli”.

“Dok gledam dole u grad ispod sebe, ne mogu se oteti osjećaju da sam jedva zagrebala površinu ove složene zemlje. Politički sistem koji izaziva podjele ponekad može značiti da je napredak spor, ali svjedočeći energiji i pozitivnosti mladih ljudi koje sam upoznala i napornom radu koji se obavlja na terenu, sigurna sam da će održivi turizam imati pozitivnu ulogu u budućnost zemlje”.

N1