Hadžihafizbegović: Nikad se nisam bavio politikom, Kusturica je bio sjajan, ali loša procjena na koju će stranu historije stati

Gost emisije Art Kvart razgovor bio je Emir Hadžihafizbegović, jedan od najznačajnijih glumaca bh. i regionalne scene. Glumac snažnog filmskog i pozorišnog izraza, iza kojeg stoji više od četiri decenije rada, deseci filmskih uloga, stotine pozorišnih predstava i brojne nagrade.Hadžihafizbegović smatra da u glumačkom poslu nije presudna slava, već trajanje, koje se može postići isključivo profesionalizmom. Andy Warhol je rekao da će u 21. vijeku slava trajati 15 minuta, i to je tačno.Još kao student Akademije scenskih umjetnosti dobio je veliku filmsku ulogu u filmu Otac na službenom putu, što je snažno obilježilo njegov profesionalni put. Kao student druge godine Akademije dobio sam veliku ulogu.Glumački habitus, kako kaže, nastaje iz božjeg dara, Akademije i dubokog interesa za ljude s društvenih margina. Mene su uvijek zanimali ljudi s margine – beskućnici, Romi, ljudi koji su pali s društvenog vrha.O svom profesoru govori s umjetničkim poštovanjem. Ali loša procjena na koju će stranu historije stati.Hadžihafizbegović jasno razlikuje bavljenje politikom od posjedovanja političkog stava, koji smatra moralnom obavezom. U Bosni i Hercegovini biti konformista znači biti kukavica.Smatra da je cijela historija umjetnosti neraskidivo vezana za politiku i društveni kontekst. Ne postoji apolitična umjetnost.Navodi brojne svjetske umjetnike koji su platili cijenu zbog svojih političkih uvjerenja. I ja sam je platio, i ponosan sam na to.Uloge je birao prema ličnoj i umjetničkoj savjesti, a ne prema honoraru. Radio sam filmove i besplatno, ako sam vjerovao u scenarij i ljude.Kaligulu vidi kao lik koji snažno korespondira sa savremenim društvom. Vremena se mijenjaju, ljudi ostaju isti.Predstava Žaba ostavila je dubok trag, kako na glumce, tako i na publiku. Mirso Tuka je bio duša te predstave.Smatra da je predstava Žaba nepravedno izostavljena s MESS-a. To je teatarski falsifikat.Precizno vodi evidenciju svog rada i ističe regionalni i međunarodni karakter karijere. Ako se sam ne baviš svojim opusom, neće niko.Priprema monografiju u kojoj govori o životu, umjetnosti i borbama. Moj život je bio fajt.Monodrama je njegov lični odgovor na stanje duha u društvu. Kroz lik profesora matematike govorio sam o primitivizmu, neznanju i banalizaciji društva.Vjeruje da teatar nije u krizi jer nudi živi kontakt s čovjekom. Umjetnost može promijeniti svijest.Glumu vidi kao terapiju i poziv koji vrijedi živjeti. I dok je kultura žilava, kako je govorio Kara Hasan, ni državi se ne može desiti ništa loše.