Portal 072info

Hadžija iz Zenice voli Čelik: Serdžada za klanjanje i tespih su mi u crno-crvenoj boji

Navijači širom svijeta na razne načine pokazuju privrženost svom sportskom klubu za koji navijaju, ali Zeničanin Fadil Dedić (67), koji je već šest godina u penziji, kompletno je svoje dvorište ukrasio crno-crvenim bojama Nogometnog kluba Čelik. Fasada na kući je crvene boje.

– Kod mene uvijek ima dovoljno crne i crvene boje, pa sve što se može ofarbati ja i ofarbam u boje Čelika. Ofrabao sam, kao što vidite, i unučadima ljuljaške, kamiončić, imitaciju topa i konjskih kola, bunar… Vidite da sam ofrabao i bešiku, u kojoj sam se i ja ljuljao kao beba. I kada sadim paprike i tikve, gledam da nabavim sjeme za crveno povrće – kaže Dedić.

Penziju je zaradio kao mehaničar u preduzeću Zenicatrans, pa je često imao priliku da putuje i na gostovanja. Šefovi su, kaže, znali za njegovu ljubav prema klubu pa su mu uvijek omogućavali da bude slobodan kada igra Čelik.

– Za mene je Čelik svetinja. Išao sam i na hadž, ali kada je utakmica obučem dres i stavim svoj šal, koji sam prije više od 40 godina kupio na vašaru u Kaknju. Ne bih ga prodao nizašta na svijetu. Naslijedit će ga neko od mojih unuka – kaže Dedić, koji je nedavno zbog utakmice propustio i odlazak na Slet planinara u Ključu.

– Član sam Planinarskog društva Željezara, ali kada igra Čelik ne idem ni u planinu. Tako zbog utakmice sa Zrinjskim na Bilinom polju nisam išao u Ključ. Meni je Čelik prvi, jedini i posljednji klub. Ne mogu reći da me ne zanimaju, ali velike svjetske klubove ne moram ni gledati, ali Čelik moram – podvlači Dedić.

Zanimljivo kako se i oženio nakon jedne utakmice. Bilo je to nakon velike, možda i najveće utakmice za njegov klub u historiji.

– Kada smo u finalu Srednjeevropskog kupa pobijedili Fiorentinu, a to je bilo 4. oktobra 1972. godine, iste sam se večeri i oženio. Naravno, sve je bilo dogovoreno, ali sam u Goricu (selo kod Zenice) po ženu otišao tek nakon utakmice. Nikada nisam imao problema sa suprugom kada je u pitanju Čelik. Čak mi je satkala i serdžadu za klanjanje u crno-crvenoj boji, a i tespih mi je iste boje – pokazuje nam Dedić.

Uskoro će i Kurban-bajram, a on ističe kako je i do sada bajramske poklone, uglavnom, dobijao u bojama kluba ili nešto vezano za Čelik. Tako mu je i unuka Vahidina izradila amblem Čelika.

Na pitanje otkuda tolika ljubav i interes prema klubu, koji nije splasnuo ni u starosti, Fadil odgovara kako se “zarazio“ još kao dječak.

– Gledao sam nekada, dok se igralo na Blatuši, utakmice i iz svoje avlije. Međutim, kada sam počeo bježati na utakmice, rahmetli otac, koji nije ni išao na utakmice, zbog mene je počeo ići. Onda me je dalje on vodio. Tako da cijeli život živim za Čelik i Zenicu. Ko navija za Čelik voli i Zenicu, a voli i mene. Onda i ja volim njega. Volim i naše Robijaše, jer i ja sam dio njih. Godinama imam pretplatničku kartu, koju sam kupio i ove sezone. Za nas, penzionere, godišnja karta je 45 KM i to mi nije skupo – smatra Dedić, koji ne voli ni slušati priče o problemima i lošim stvarima u Čeliku.

Voli, kaže, i druge sportove i prati uspjehe zeničkih sportaša, ali se s fudbalom ništa ne može porediti.

– Znam ja da ima i loših stvari, ali ne želim slušati loše priče o Čeliku. Meni je Čelik uvijek dobar i najbolji – kaže Dedić, koji, za najbolji tim Čelika smatra onaj koji je osvajao Srednjoevropske i Intertoto kup.

– To je tim u sastavu: Stijović, Štaka, Talić, Herceg, Golubović, Pintol, Andrejić, Lalić, Renić, Gavran, Bajrić i Ćerimagić. Najbolji igrači u historiji kluba za mene su rahmetli Jasmin Hajduk i Josip Lalić. Naravno, bilo je još dobrih pojedinaca. Najborbeniji je bio Dragan Golubović, koji je igrao još na Blatuši – ističe Dedić.

FENA

Podijelite članak