hana
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Muzika/TV / Zabava
Kurbani 2021

Mene nije napravio Instagram. Hana Hadžiavdagić postoji već punih 15 godina na društvenoj sceni. Moja dijagnoza je adenomioza za koju je dugo smatrano da se javlja samo kod žena koje su rađale, ali ispostavilo se da je ona urođena. Ne znam šta je sporno u tome kada pričaš kako ti je lijepo s mužem u krevetu i kada uživaš. Dotakli smo dno licemjerja. U svojih 37 godina nisam nikad nikoga povrijedila, nisam otela tuđeg muža, nisam nekog razvela, nisam nekome otela posao, koliko god su meni otimali poslove, ali svako ima svoju nafaku. Jednu od najdražih haljina platila sam četiri marke. Stil se ne kupuje i ne uči, ili znaš ili ne znaš

Za Hanu Hadžiavdagić Tabaković (37), koliko god se oko nje kontraverzi plelo, jedno je sigurno: ona je svestrana i samopouzdana žena, poduzetnica, influenserica, vlasnica firme i brenda #OpetNajljepša. Nedvojbeno je i da je kroz svoju dugogodišnju karijeru ostala pristupačna i dosljedna sebi. Uvijek zrači pozitivnom energijom i harizmom, a inspiracija je na društvenim mrežama za više od 630 hiljada svojih pratitelja. Otvorena i bez dlake na jeziku govori o svemu, ne bježi ni od jednog pitanja, a ne obazire se na negativne reakcije.

Nakon dužeg izbivanja iz bh. medija, Hana je u velikom intervjuu za „Azru“ upravo tako, bez uvijanja i zadrške, govorila o sebi, poslu, braku, suprugu Tariku, koji se, također, uključio u naš razgovor. Hana nam je pričala i o svojoj borbi za potomstvo, a otkrila je i koji najskuplji komad ima u ormaru. Na početku razgovora pitali smo je li prebolovala Covid-19.

– Veoma mi je drago uopće da mi neko postavi pitanje „kako sam“, s obzirom na to da me niko nikad ne pita kako sam. Zbog moje energije i temperamenta ljudi uvijek misle da sam stalno nasmijana, što, hvala Bogu, mogu reći da jesam. Naravno, imam i ja svoje žute minute i dane kad mi se ništa ne da, ali moram priznati da je u mom životu jako malo takvih dana i da općenito nisam pesimist. Kod mene je uvijek čaša do pola puna, a ne do pola prazna i nekako s tim velikim optimizmom idem kroz život. Covid-19 sam imala prije tri mjeseca, bez ikakvih posljedica i da se nisam testirala, ne bih znala. Izgubila sam njuh na pet dana, a suprug Tarik je imao temperaturu jedan dan. Poslije je vadio antitijela i vidio da je prebolovao Covid-19. Moja mama, koja ima 67 godina, također je tad bila kod mene u Zagrebu i nije se zarazila. Kada se Corona pojavila, rekla sam, ja sam rat preživjela, neću sigurno umrijeti od nekog tamo virusa. Zamišljam za sebe neku glamuroznu smrt. Nisam se plašila za sebe i svoje najbliže, rekla sam idemo pozitivno i to je to – kaže Hana.

Šta Vam je donijela ova pandemijska godina?

– Koliko god je ljudima na neki način odnijela, meni je donijela novih uspješnih poslova. Jedino što manje putujem i u tom segmentu je manja zarada, ali, s druge strane, nadoknadim to nekim drugim stvarima. Ipak, prošlo ljeto sam provela kao da nema Corone i bila skoro dva mjeseca na moru. Cijelu Hrvatsku smo obišli, Crnu Goru, išli i u manastir Ostrog. Zimi, obično idemo u Italiju na skijanje, ali ove godine smo se okrenuli Kopaoniku i oduševljena sam skijalištem.

Vas mnogi smatraju regionalnom kraljicom Instagrama, a primjetno je da imate poseban odnos s pratiteljima. Odgovarate na poruke, dajete savjete. Iznenade li se kada im odgovorite?

– Mislim da sam ja jedina s ovolikim brojem ljudi koja to stvarno radi. Posebno kada su rođendani. To je tri minute mog vremena. Recimo, ako mi se javi momak i zamoli me da njegovoj djevojci pošaljem video i čestitam rođendan, onda ja kažem: „Okej, hoćeš li biti s njom danas nekad, daj mi broj telefona, ja ću te nazvati“. Onda nazovem i porazgovaram s njom. To su neke stvari koje ljudi na Instagramu ne rade, zato što se influenseri s deset hiljada pratitelja ponašaju kao vasionske zvijezde. Mene nije napravio Instagram, Hana Hadžiavdagić postoji već punih 15 godina na društvenoj sceni i zanimljivija sam od 90 posto pjevača, glumaca, manekena, političara u BiH, a nemam neku posebnu titulu, nisam ni glumica, model, pjevačica, a opet sam konstantno u medijima. Kako je Maca jednom rekao: „Nije bitno da li te vole ili ne vole, važno je da te ne mogu ignorisati“. Jer, kad te ljudi počnu ignorisati i postaneš nebitan, e onda si u problemu. Ja se s tom činjenicom vodim kroz život. Ljudi nemaju priču ako ne skinu moj story, ja sam svjesna toga, a pri tome sam brutalno iskrena i ne samo u priči o seksu nego općenito priči o životu, mislim da je sasvim normalno da jedna žena sa 37 godina javno priča o seksu. Zašto je seks tabu tema? Svi se toliko divimo seriji „Seks i grad“, ali molim te nemoj da ja pričam o seksu (smijeh). Mislim da smo dotakli dno licemjerja i mislim da je Balkan najlicemjernije društvo na Planeti. Ne znam šta je sporno u tome kada pričaš kako ti je lijepo s mužem u krevetu i kada uživaš.

Kako se postaje dobar influenser?

– Influenser se ne postaje, to jesi ili nisi. Influenser si u srednjoj školi, fakultetu, društvu, u kući, neko ko je vođa, ko nameće trendove, ko nameće mišljenje, čije se mišljenje uvažava, cijeni i čijem se mišljenju vjeruje. Svako od nas je imao influensera u društvu ili je sam bio taj. I kreneš od toga, ako nisi taj, kroz život, ne možeš biti ni na Instagramu.

Nerijetko govorite o temama koje se na Balkanu smatraju tabuom. S javnošću ste podijelili i svoje iskustvo kada ste se prošle godine podvrgli operaciji razbijajući tabue o ženskom reproduktivnom zdravlju. Zašto se kod nas o tome i dalje tiše priča?

– Zato što smo licemjerno društvo. Ne znam da li smo više licemjerni ili primitivni. Ima divnih stvari, naravno, ali kod nas se smatra da žena ako nije rodila i ako nije majka – nije žena. I to je ono što je pogrešno i to je ono što mi moramo da shvatimo u svojim glavama da žena prije svega nije majka, ne mora biti. Žena je žena. Mogla sam, recimo, da ne želim da imam djecu i hoću da se moja odluka poštuje. I moja majka i moja svekrva i moji prijatelji, nemojte me pitati da li želim da imam djecu i tačka, i ne želim više o tome pričati. I na to bi uslijedila paljba osuda sa svih strana, jer kakva je to osoba koja ne želi djecu, nego, recimo, karijeru. Mislim da se moramo okrenuti tome da poštujemo prvo ženu kao osobu, kao jedinku, kao nekoga ko može sve. Može ona biti predsjednik države, može biti najbolja kancelarka na svijetu, astronautkinja, pilot vojnog aviona, žena može sve. Prema tome, žena nije dana ovom svijetu da bude majka i da bude reproduktivni sistem. Pustite žene da budu vrhunske u svom poslu! I bez obzira, evo ako mi dragi Bog ne da, ako ne mogu da uspijem da postanem majka, pa možda postoji razlog zašto je tako. Možda bi se nešto strašno desilo, možda je zaista Bog odlučio kako je najbolje za mene i ako On misli da je za mene najbolje da nemam djecu, ja ću to prihvatiti i bit ću i dalje najbolja u svom poslu koji radim i bit ću najbolja supruga svom mužu.

Kakve ste operacije prošli?

– Moja dijagnoza je vrlo rijetka i zove se adenomioza. Dugo je smatrano da se adenomioza javlja samo kod žena koje su rađale, ali nakon godina istraživanja ispostavilo se da je ona urođena. Mislim da sam to povukla od svoje nane, koja je jako teško dobila moju mamu i znate kako to obično ide, na drugo koljeno. A nana mi je imala rak na obje dojke tako da se mnogo plašim toga, pazim i često sam na pregledima. Ta adenomioza je teška dijagnoza. To se može prepoznati na 4D ultrazvuku i samo vrhunsko liječničko oko uopće može prepoznati tu dijagnozu zato što je rijetka. Drugačija sam po svemu, pa i po tome (smijeh). Nisam bila svjesna, razmišljala sam na način: pokušavaš dobiti bebu, sve je okej, Tarik dobro pliva na svim testovima (smijeh), ja sam krivac. A pogotovo je tabu tema pričati ako muškarac ne može. Zamislite te sramote reći da muškarac ne može da pravi djecu, to je još gore, o tome se posebno ne priča. Tokom prve operacije, jedan dio je urađen laparoskopski, kroz stomak, a drugi kroz matericu. Trajala je tri i po sata, umjesto sat. Svašta je tu bilo, od mojih polipa po mjehuru, jajnicima i materici do slijepog crijeva koje mi je puklo u ratu dok sam bila dijete… Sve su to poskidali. Nedavno sam imala i drugu operaciju koja je bila slična prvoj, a nekad najesen bih trebala ići na prvi pokušaj vantjelesne oplodnje i ja se nadam da će biti prvi i posljednji.

Ukoliko ne uspijete ostati u drugom stanju, jeste li razmišljali o usvajanju?

– Ja sam pozitivna. Općenito, u životu, šta god da mi kažu, kakva god da je dijagnoza, šta god da se desi, nema suza, nema plača. Kada su mi rekli nakon operacije da su mi izvadili jajovode i da neću prirodnim putem moći ostati trudna, više je bio tužan moj muž nego ja. Jednostavno, sve podnosim stoički i stojim čvrsto na zemlji i uvijek kažem, toliko je divne djece po domovima, usvojit ćemo bebu ako ne bude išlo. Nije kraj svijeta, Bože moj.

Koliko je danas teško pronaći beskompromisno prijateljstvo?

– Ja sam se opekla mnogo puta u životu i bez obzira koliko ti je godina uvijek će te neko razočarati, da li iz prošlosti, da li iz sadašnjosti i to je neminovno tako, ali sve je to život. Ne kaže se džaba, život piše romane. U proteklih nekoliko godina sam izgubila neke bliske prijatelje zbog nekih jako glupih stvari i njihovih postupaka prema meni. Što iz razloga finansijske prirode, ali baš je bilo velikih razočarenja. Imam najbolju prijateljicu, Nelu, odnosno brata Ahmu, već duže od 30 godina. Znam je od momenta kada se rodila, naši se roditelji također druže, mi smo prijateljstvo s generacije na generaciju.

A, koliko je za ženu važno pronaći životnog partnera i srodnu dušu? Je li teško danas pronaći pravu osobu?

– Užasno je teško. Teško je općenito zato što su ljudi strašno jadni, ljubomorni i zločesti. Od mame sam usvojila fantastičan savjet da je divno imati zavist, ali biti pozitivno zavidan. Ako neko kaže: „Vidi one Hane, ako ona može biti uspješna, imati uspješan biznis i brend, pa mogu i ja, jer što je to neka Hana bolja od mene“, to znači da treba biti pozitivno zavidan. Nemoj reći: „Joj, vidi one Hane, znam ja o njoj sve, nemoj da ja o njoj pričam kad je bila po gradu, hodala, ‘ta će ona…“ Zašto ići u tom smjeru, umjesto u fazonu: meni je ta cura super, svaka čast, izdigla se, otišla u drugu državu, sama, napravila svoj biznis, ima divnog muža, svaka joj čast. Kada čujem takvu priču, pitam ljude: „Je li moguće da ste tako nesretni?“ Ljudi moji, prestanite biti negativni, zločesti, jer zato i nemate posla, jer vam niko ne valja! Treba uvijek krenuti od sebe, probati sebe promijeniti. I ti hejterski komentari. Zašto ne bismo kada dobijemo nagon da napišemo nešto ružno, napisali nešto lijepo, pa da vidimo šta će se desiti. Svaki hejterski komentar je odraz nezadovoljstva osobe koja ga daje.

Kako se nosite s negativnim komentarima i prema Vama?

– Fantastično (smijeh). Strašno vjerujem u nafaku i uvijek kažem, hvala Bogu, pa onaj odozgo dijeli nafaku, a ne ljudi. On i ja imamo fantastičnu konekciju, već godinama i jako se međusobno volimo i poštujemo. Mislim da ne moram biti velika vjernica da to ističem iftarima, soframa, džamijama itd. Mislim da se vjernik može biti na mnogo drugih načina, jer obično oni koju su previše transparentni u isticanju prakticiranja vjere nisu dobri ljudi. Prije svega, trebamo biti insani, dobri ljudi, da pomažemo dobrim ljudima i da maksimalno srcem idemo kroz život. U svojih 37 godina nisam nikad nikoga povrijedila, nisam otela tuđeg muža, nisam nekog razvela, nisam nekome otela posao, koliko god su meni otimali poslove. Svako ima svoju nafaku i ne može ti je niko ukrasti. Vodim se time i mislim da niko nikome nije ukrao njegovu nafaku pa tako neće ni meni.

Odlučili ste se upustiti u kreativne vode te počeli dizajnirati #OpetNajljepša kolekciju trenerki. Zašto baš trenerke?

– Zato što nisam mogla naći trenerku koja se meni sviđa, a da mi je onako i šminkerska i sportska. I da mi ne pravi ona ogromna „koljena“ nego jednostavno da u subotu popodne u grad mogu izaći u lijepoj trenerki koja ide uz fancy torbu, a čak se može nekad obući na štiklu. Prije tačno godinu sam izbacila prvu kolekciju i eto kao da sam znala da ćemo godinu nositi samo trenerke. Sad pripremam nešto u spotivo stilu, ali opet skroz drugačije.

Koliko vremena provodite smišljajući svoje odjevne kombinacije?

– Nikoliko, uđem u ormar i obučem se (smijeh). Najlakše se obući ženama koje imaju mnogo novaca, uđeš u ekskluzivni butik, skineš s lutke i to je to. Baš je to teško (smijeh). Treba otići na naš famozni Sirano, obući se za 100 KM ili ući u neki Second Hand, gdje sam, naprimjer, kupila jednu od najdražih haljina za četiri marke. Stil se ne kupuje, sa stilom se rađa i stil se ne uči. Ili znaš ili ne znaš. To je isto s harizmom, jer to je jedina stvar koju ne možeš naučiti, kupiti, naslijediti – ili je imaš ili je nemaš. Ne vodim se modnim trendovima, nosim ono što mi se sviđa i što mislim da mi stoji.

Koji su, prema Vašem mišljenju, must have ljetni komadi koje svaka žena mora imati u ormaru?

– Za početak dobro izgledati, jer kad dobro izgledaš sve ti dobro stoji (smijeh). Must have je, prije svega, voljeti sebe i svoj odraz u ogledalu i ako voliš te svoje kilograme, onda ih znaš nositi. Ima mnogo žena koje fantastično nose svoj višak kilograma i oblače se u skladu sa svojim proporcijama. Treba biti samouvjeren i siguran, ali ne previše samouvjeren, da se ne ode u krajnost. Najvažnije je voljeti sebe, jer tada šta god da obučeš dobro ti stoji.

Jeste li već odlučili gdje ćete ljetovati ove godine?

– Krajem maja smo planirali ići u Beč u šoping, a onda krajem šestog mjeseca u jednu fantastičnu vilu u Makarskoj sa sjajnim bazenom. Tu vodim svoje prijatelje na odmor na predivnih sedam dana uživanja i partija, a to naravno niko nikad ne odbija (smijeh). Onda sam planirala s mamom ići u Tursku ili Egipat, a za kasnije ćemo još vidjeti. Ako popuste mjere u Turskoj, onda s Tarikom idem u hotel čiji smo redovni gosti posljednjih sedam-osam godina i tu ćemo biti nekih desetak dana i onda klasika Hvar, Dubrovnik…

Šta možemo pronaći u Vašoj torbi za plažu?

– Zaštitni faktor za lice 50 plus bez kojeg nigdje ne idem.

Koja je Vaša beauty rutina?

– Nisam onaj tip osobe koja se stalno maže nekim kremicama, u tom segmentu sam vrlo jednostavna žena i kupujem ove najobičnije maze za tijelo u drogerijama. Krema za lice mora biti kvalitetna, puder također, a sve drugo ne mora. Ono što je najvažnije jeste da nikad u životu, ma koliko umorna bila, nisam otišla na spavanje dok ne skinem šminku i dobro ne očistim lice. Čista koža je zdrava koža i uvijek kažem prvo dermatolog, ginekolog i stomatolog pa onda nokti, trepavice i ostalo.

Koji je najskuplji komad odjeće ili modnog dodatka koji imate?

– Rekla bih da je to „Rolex“ sat koji sam kupila od prve veće, konkretne zarade. Nisam posebna ljubiteljica nakita, nemam čak ni probušene uši i moj nakit se bazira na dobrom satu i eventualno nekoj ogrlici. Neke žene padaju na bunde, a ja na satove (smijeh). Anegdota je, zapravo, bila kada smo Tarik i ja otišli u „Rolex“ da pregovaramo, a dama koja je tu radila je konstantno pričala s Tarikom, zato što je navikla da dolaze muškarci da naručuju satove za svoje žene. Onda sam rekla: „Ovdje sam ja došla da kupim sebi sat!“ (smijeh). Uvijek kažem pazite šta želite, može vam se ostvariti. Sanjala sam da imam taj sat i sama sam ga sebi kupila i upisana sam kao prvi vlasnik na kartici čime se mnogo ponosim.

Tarikovi debeli živci

Kada smo Hanu upitali u čemu je tajna njenog uspješnog braka, u naš razgovor uz smijeh se uključio Tarik:

– Moji debeli živci – našalio se, a Hana nadovezala:

– Šalu nastranu, za mene stvarno treba imati debele živce, jer sam žena koja ne podnosi sputavanja u bilo kojem smislu. Mnogo volim slobodu i kada kažem slobodu, mislim na to da odem s prijateljicama na put, da odem na poslovno putovanje, da ne moram svog muža pitati, moliti da mi da novce, da me pusti, da mu se konstantno moram javljati i sl. Žena sam koja najviše na svijetu voli svoju slobodu i u svemu tome je, zapravo, najvažnije biti iskren i imati povjerenje. Kad imaš taj mir, imaš sve na svijetu.

O uspješnim ženama i neuspješnim muškarcima

– Predrasudu da žena ne može biti uspješna ako nije raširila noge isključivo su nametnuli neuspješni muškarci. Fantastično se nosim s predrasudama i, ustvari, volim da izazivam takve ljude mojim stavovima, izjavama, fotografijama, svime onim zašto sam ja drugačija od drugih – kaže Hana.

Za konja sa štiklom zaslužan je Tarik

Svom brendu dali ste simboličan vizual. Kako je došlo do ideje?

– Zaslužan je moj  muž. Sjedili smo jednu večer, već je ideja oko brenda bila realizirana i kažem mu da moram imati i logo, hajde da smislimo neki logo koji će ljudima biti simpatičan. Nakon kratkog razmišljanja kaže meni Tarik: „Konj sa štiklom!“ I odmah smo znali da je to to. Tako da je taj konj sa šiklom, odnosno kobilja glava i ta fora, šta Hana i Sarajevo imaju zajedničko, meni donijela finu svotu novaca. I hvala im što su doprinijeli u tome što ja, ustvari, želim da idem dalje od influencera, da imam svoj brend.