HARIS ŠARIĆ: Vjerujem da se trud mladih i upornih može isplatiti!

Sedamnaestogodišnji Haris Šarić iz Zenice koji za svega četiri godine bavljenja rukometom bilježi velike uspjehe, prošlog mjeseca postao je dio tima – Rukometnog kluba “Čelik”. Svojim predanim treniranjem rukometa uspio je ostvariti jedan od svojih snova, te zaigrati u redovima prvog tima čeličnih zeničkih rukometaša. Ovaj perspektivni i uspješni zenički rukometaš bio je inspiracija da intervjuišemo mladog Šarića, a koji nam je ispričao svoju rukometnu priču.

Kako je počela Vaša rukometna priča?

Jedno vrijeme trenirao sam košarku, ali gledajući rukomet privukao me zbog kontakta kojeg u košarci nema. Primjetio sam da mi više odgovara rukomet jer je to pravi muški sport. Tako da sam ipak na kraju prešao na bavljenje i treniranjem rukometa.

Zašto je rukomet karakterističan, u čemi prednjači za razliku od drugih sportova?

Za mene je rukomet poseban zbog osjećaja koji postoji u meni, dok igram. Neka posebna želja za timskom igrom da se može pobijediti čak i najbolji, kao i da nisi tu kao pojedinac koji odlučuješ već taj timski duh i sloga u ekipi.

Za samo četiri godine treniranja i bavljenja ovim sportom, uspjeli ste zabilježiti veliki broj odigranih utakmica što je dovoljan pokazatelj koliko se Vaš nesebični trud isplatio. Da li postoji neki rukometni susret koji biste izdvojili i iz kojeg razloga?

Za mene jako značajna utakmica koju bih izdvojio je utakmica u Luxemburgu, na turniru kada sam igrao sa povrijeđenom nogom. Tada sam se još više trudio i dao sve od sebe, kao nikad do tada.

Trenutna situacija u Zenici kada govorimo o sportu? Kakva je naša sportska perspektiva, naročito gledano iz očiju Vas kao mladog sportiste?

Situacija je sigurno jako loša, kao što se može primjetiti, ali vjerujem da se trud mladih i upornih može isplatiti.

Dugo ste strenirali u Školi rukometa ‘Čelik Junior’, a nakon toga ste prešli u prvi tim RK Čelik, šta to za Vas predstavlja?

Dugo sam trenirao u Školi rukometa „Čelik Junior“ i prelazak u prvi tim bio je težak nakon toliko vremena, prvo zbog trenera koji su me naučili prve rukometne korake i sve ostalo. Jer, oni su i najzaslužniji radi ovoga sada i naravno zbog ekipe jer smo baš disali kao jedan, ali došao je kraj i ovo je veliki korak naprijed za mene.

Da li se osjeti razlika treniranja u prvom timom od treniranja u privatnoj školi?!

Treninzi u školi su bili ozbiljni i teški baš kao i ovi, tako da se i ne primjeti neka velika razlika. Ipak, treniranje za prvi tim je malo drugačije zbog starije ekipe i jačih konkurenata za igru.

Da li je upravo nastup za prvi tim ono što ste Vi stavili na svoju listu sportskih ambicija?

Pa naravno, treniranje za prvi tim je veliki uspjeh i želja svih mladih rukometaša, ali to nije kraj. Naravno želim još bolje, i ako Bog da, da jednom zaigram u nekom poznatom evropskom klubu.

Rukometni klub Čelik igrao je dvije probne utakmice sa Vitezom, a u kojima je iz obje izašao kao apsolutni pobjednik. Da li uspješni rezultati najavljuju još bolji i jači Čelik početkom lige?

Da, Čelik je odigrao odlične probne utakmice i cilj je, naravno, prvo mjesto što mislim da ćemo i ostvariti.

Kakav je odnos Vas i Vaših starijih kolega, te kakva je generalno atmosfera u klubu?

Eh, to je ono što me najviše iznenadilo. U pozitivnom smislu, naravno. Odnos sa starijim kolegama je odličan. Starije kolege nama mlađima pomažu i odlično se slažemo.

Kako si veoma mlad, dakle još uvijek ideš u školu, kako uspijevaš uskladiti sportske obaveze sa ostalim dionicama života?

Pa to je sigurno ono najteže. Vjerujte jedva stižem, ne znam ni sam kako?! Ali, vjerovatno me vuče želja za rukometom da se trudim i dajem sve od sebe. A, trud i rad se uvijek isplate.

Da li biste Vi otišli iz grada za boljom ponudom i koji su to razlozi da se mladi zenički talenti „rasipaju“ po inostranstvu?

Pa sigurno da je san svakog sportaša otići za boljom ponudom, a za ovo drugo mislim da je kriva situacija u sportu ne samo u rukometu već i ostalim sportovima.

Kada govorimo o rukometu, koji su Vaši planovi za skoriju budućnost?

Pa za napredovanje uvijek ima prostora i ja ću se truditi da to izađe na najbolje, ali završavanje škole je moj prvi cilj pa onda šta Bog da.

S obzirom da ste relativno mladi a brojite veliki broj nastupa na parketu, koji biste savjet mogli dodijeliti svim mladim sportašima koji su na samom ulasku u svijet rukometa?

Pa svim mladim bih poručio da žive zdrav život, da treniraju i da kroz sport mogu steći velika iskustva i životne prijatelje. 

Portal 072info želi mnogo sreće i uspjeha ovom mladom i perspektivnom Zeničaninu, a koji će vjerujemo svim srcem igrati i braniti boje zeničkog rukometnog kluba.