Haris Škoro: Ispadanje u baražu je katastrofa, u drugoj zemlji davno bi nogirali čelnike saveza

U plejadi velikih bosanskohercegovačkih nogometaša jedno od najistaknutijih mjesta zauzima Haris Škoro. Legendarni igrač Željezničara ostavio je neizbrisiv trag u plavom dresu u generaciji koja je igrala polufinale Kupa UEFA, briljirao je i u sezoni provedenoj u Dinamu, a igrao je za Torino kada je italijanski Calcio bio bez premca u Evropi. Škoro već 30-ak godina živi u Švicarskoj gdje je i okončao karijeru, a u razgovoru za portal Klix.ba prisjetio se najznačajnijih momenata u karijeri, otkrivši i neke možda manje poznate detalje.

Pandemija koronavirusa hara svijetom, a ni Švicarska nije izuzetak. Ipak, ne postoje velika ograničenja i zasad je sve pod kontrolom.

“Situacija ovdje je relativno dobra. Spominju se neke nove mjere, ali u Švicarskoj nikada nije bilo drastično kao u BiH, s policijskim satom i sličnim ograničenjima. Što se mene tiče, uglavnom sam sa suprugom fokusiran na rad u firmi. Ponekad se rekreativno bavim nogometom i treniram djecu kada imam vremena, ali već dugo nisam u profesionalnim vodama”, prenio nam je 58-godišnji as stanje iz Ciriha, gdje je nastanjen s porodicom posljednje tri decenije.

Razgovor o nogometu počeli smo još uvijek svježim sjećanjem na posljednji neuspjeh naše reprezentacije koju je u baražu za EP na Grbavici eliminisala Sjeverna Irska nakon penala. Škoro ne krije razočaranje jer je bio uvjeren u prolaz.

“Mislim da je ispadanje od Sjeverne Irske veliki kiks i podbačaj. Prema mom mišljenju to je katastrofa. Ako smo dosad u baražu imali nesreću da dva puta izvučemo Portugal, onda smo imali sreću da igramo protiv Iraca koji su najslabiji protivnik kojeg smo mogli dobiti. Jednostavno, ako ih kući nismo mogli dobiti, onda nismo ni zaslužili plasman na EP. Bio sam uvjeren da ćemo proći. Čak i kad su me ovdje pitali o šansama, vjerovao sam da ćemo pobijediti 2-3 razlike”, ističe Škoro.

Problem nije u selektoru

Legendarni bh. nogometaš ne štedi na kritikama za čelnike NS BiH za koje smatra da su najodgovorniji za slabe rezultate posljednjih godina, jer su donosili brojne pogrešne odluke.

“Treba da se zapitamo jer smo propustili veliku šansu. I u finalu bismo igrali kod kuće sa Slovačkom, još jednom ekipom koja nije iz samog vrha evropskog nogometa, tako da je ispadanje ogromno razočaranje. S velike scene polako silaze i glavni igrači poput Džeke i Pjanića. Očigledno da čelnici Saveza slabo rade svoj posao i vrijeme je da prepuste funkcije drugim ljudima. Problem nije u selektoru, jer mijenjamo ih svake godine. Uspjeha nema, što znači da ljudi koji su u Savezu ne rade svoj posao kako treba. Da je u pitanju neka zapadnoevropska zemlja, sigurno bi ih davno nogirali, ali kod nas sve prolazi i niko ne snosi odgovornost. Važne su fotelje, selektori se mijenjaju, a reprezentacija ne ide naprijed”, jasan je Škoro.

Dušan Bajević će nakon utakmica Lige nacija protiv Italije i Nizozemske napustiti mjesto selektora, a na pitanje da li bi dobro rješenje za izbornika možda mogao biti strani trener, Škoro kaže:

“Rješenje je da ljudi iz NS BiH napuste svoja mjesta koja drže već godinama, dok reprezentacija nema nikakav uspjeh. Da ima imalo moralne odgovornosti, ti ljudi bi rekli da su donosili pogrešne odluke i da ne znaju da izaberu selektora. Nemoguće je da se od SP u Brazilu 2014. godine nismo ni primakli velikom takmičenju. Treba sastaviti tim ljudi koji će izabrati kvalitetnog selektora. I onda mu treba dati šansu, određeno vrijeme da radi, pa makar to bile tri-četiri godine. Važno je postaviti ciljeve, napraviti plan i strategiju. Ovako je sve stihijski, bez ikakve vizije i rezultata. Također, igrači bi objektivno mogli više pružati, jer kada malo bolje pogledamo, ipak imamo nogometaše koji igraju u evropskim klubovima i koji posjeduju kvalitet za bolje rezultate”, tvrdi nekada vrsni igrač.

Haris Škoro (u sredini) u dresu Torina (Foto: Wikipedia)

Gojak napravio dobar izbor

Ipak, nekoliko novih igrača dobilo je priliku za dokazivanje u posljednjim utakmicama reprezentacije, a neki se već nameću kao nositelji igre u skorijoj budućnosti. Među njima je i Amer Gojak koji je nedavno iz zagrebačkog Dinama prešao u Škorin bivši klub Torino i za kojeg vjeruje da je napravio dobar potez.

“Gojaka sam gledao u Torinu kada smo igrali protiv Italije u kvalifikacijama za EP (2:1) i odlično je igrao. Mislim da je kvalitetan igrač, relativno mlad i pravi je momenat da se okuša u jednoj od najjačih evropskih liga kakva je Serija A. Sigurno je zahtjevnije igrati na takvom nivou, ali zato ima šansu da napreduje i da napravi nešto više u karijeri, u šta iskreno vjerujem”, ističe bivši ofanzivni vezista.

Torino je po tradiciji jedan od najvećih italijanskih klubova. Sedam puta je bio prvak Italije, a navijači su veoma vatreni i uvijek su prisutna velika očekivanja, čak i ako se već decenijama popularni Bikovi ne bore za vrh tabele. Gojak, koji još uvijek čeka na debi, sigurno će to osjetiti na vlastitoj koži, ali igranje u Seriji A otvara mu dodatne mogućnosti za napredak.

“Torino je klub s velikom tradicijom i armijom navijača. Otišao je u pravi klub, a igrati u Italiji je privilegija. Napravio je dobar potez, a sad je na njemu kako će se razvijati. Pritisak je mnogo veći nego kod nas, svaka utakmica je veoma bitna i cijele sedmice se priča samo o nogometu. Tako je bar bilo u moje vrijeme, a vjerovatno je i danas tako. Nogomet je u Italiji veoma bitan, pritisak je izražen, ali tu su i mnogi benifiti kada sve ide kako treba. S druge strane, Serija A je jedna od najboljih liga i mnogo se gleda, tako da ste automatski u velikom izlogu”, objašnjava nekadašnji igrač Torina kojeg se i danas sjećaju navijači bordo kluba.

Škoro je dres Granate nosio od 1988. do 1991. godine, u vrijeme kada je italijanska Serija A bila slikovito rečeno nogometna NBA liga. Takva koncentracija svjetskih nogometnih asova na jednom mjestu nikada prije i poslije nije zabilježena. Svaka utakmica bila je derbi i svojevrsni spektakl.

“Ja sam imao sreću da sam igrao u vrijeme kada je Serija A bila najjača liga u Evropi. Posljednjih desetak godina kvalitet nogometa na Čizmi je pao i na reprezentativnom, ali i na klupskom nivou. U moje vrijeme to su bili mega timovi. Milan s Van Bastenom, Rijkaardom i Gullitom bio je prvak Evrope, Napoli s Maradonom je osvojio Kup UEFA. Inter s njemačkim igračima Matthäusom, Klinsmannom i Brehmeom osvojio je Scudetto. Tu je i uvijek jaki Juventus i svi najbolji igrači su igrali u Italiji. Bilo je uživanje i privilegija igrati u tadašnjem Calciu. Najljepše godine svoje karijere proveo sam u Italiji jer igrati u takvom prvenstvu, pored takvih igrača, bio je veliki izazov i uspjeh. Svaka utakmica pred punim tribinama bila je spektakl”, prisjeća se Škoro.

Željezničaru za trofeje potrebna ulaganja u igrački kadar

Ipak, samo jedan klub zauzima posebno mjesto u srcu. Riječ je naravno o Željezničaru za koji je igrao između 1982. i 1987. godine. Ukupno je odigrao 126 mečeva i postigao je 34 gola, a njegove minijature i danas se prepričavaju među plavim pristalicama, jer jer Škoro bio igrač poteza zbog kojih publika dolazi na stadione. Plavi već godinama čekaju na titulu, a bivši as tima s Grbavice smatra da finansije diktiraju sve, pa i borbu za trofeje.

“Željo je moj prvi i najdraži klub gdje sam se afirmisao i u kojem sam možda igrao svoj najbolji nogomet. Naravno da i dalje pratim dešavanja i radujem se svakom uspjehu. Titula se dugo čeka, ali mislim da imamo solidne rezultate jer smo svake godine u vrhu, među prve tri ekipe. Bilo je dosta previranja, a mislim da su finansije najveći problem. Situacija je svugdje teška, čak i ovdje u Švicarskoj, zemlji koja ne bi trebala imati takvih problema. Međutim, klubovi imaju finansijske poteškoće jer sponzori ne daju novac u ovoj situaciji, a mogu misliti kako je tek u BiH. Nadam se da će sve ovo što prije proći i da ćemo se vratiti u normalu. Ako ne dovedeš dobre igrače, ne možeš ni osvojiti titulu. Mora se uložiti u igrački kadar i napraviti dobra ekipu za osvajanje trofeja. Nadam se da će doći bolja vremena i za naš klub”, kaže Škoro.

Haris Škoro iz igračkih dana (Foto: 1921.ba)

Zamalo potpisao za Sarajevo

Ljubimac Manijaka je među najboljim igračima Željezničara svih vremena, ali moglo je biti i drugačije. Malo je nedostajalo da umjesto na Grbavici završi na Koševu, u redovima velikog gradskog rivala Sarajeva. Prisjetio se i kako se sve odigralo i zašto je na kraju izabrao Željezničar.

“Karijeru sam počeo u Unisu, ali sam jedno vrijeme trenirao s juniorima Sarajeva. Nastupao sam na nekim turnirima za omladince, poput Kvarnerske rivijere. Stalno sam bio na nekoj granici da potpišem pristupnicu prvom timu. Ipak, nisam htio preći pod svaku cijenu, tako da se na kraju sve izjalovilo poslije jednih priprema koje sam proveo sa Sarajevom. Sa 16 godina sam počeo igrati za prvi tim Unisa, nakon čega sam otišao u visočku Bosnu. Igrao sam godinu u Republičkoj ligi i poslije toga sam dobio ponude i Sarajeva i Željezničara. U to vrijeme mi se učinilo da ću lakše dobiti šansu na Grbavici. Za Sarajevo su tada igrali Sušić i Pašić koji su bili neprikosnoveni na navalnim pozicijama te sam prihvatio poziv Željezničara. Sve je ispalo slučajno jer sam još kao dijete trebao preći u Sarajevo, ali mislim da sam na kraju napravio dobar potez”, priča nam bivši nogometaš koji je u vrijeme igračke karijere važio i za velikog mangupa kako na terenu, tako i van njega.

Haris Škoro i Slaviša Vukičević na pripremama Sarajeva (Foto: visoko.co.ba)

Pompezan prelazak u Dinamo na Ćirino insistiranje

Nakon pet sezona na Grbavici uslijedio je prelazak u Dinamo. Bio je to jedan od najvećih transfera u to vrijeme, koji je snažno odjeknuo i izazvao veliku pažnju.

“U to vrijeme to je bio pompezan transfer. Ta godina u Dinamu mnogo je doprinijela mojoj karijeri. Poslije pet sezona u Želji veliki korak bio je odlazak u Dinamo koji je pripadao tzv. ‘velikoj četvorki’ u jugoslavenskom nogometu. Svakako, bili su organizovaniji i bogatiji u odnosu na Željezničar, klub s više navijača i samim tim bilo je zahtjevnije igrati. Ipak, dobro sam se snašao i sezona među Modrima pomogla mi je u daljnjoj afirmaciji. Proveo sam odličnu godinu u ekipi koju je vodio Ćiro Blažević, koji je prema mom mišljenju jedan od najboljih trenera koji su me vodili”, ističe Škoro koji je za Modre odigrao ukupno 29 utakmica i postigao 14 pogodaka.

S legendarnim Ćirom Blaževićem imao je poseban odnos, a upravo je nekadašnji selektor BiH i Hrvatske odigrao presudnu ulogu u njegovom dolasku na Maksimir.

“Sa Ćirom je bilo raznih anegdota, ali njemu je bilo jako stalo da me dovede i sve je učinio da dođem na Maksimir. Dinamo me kaparisao tri-četiri mjeseca prije isteka ugovora sa Željezničarom. Stigla je njihova delegacija i uvjerili su me da dođem u Dinamo. U to vrijeme i moj otac je bio bolestan pa se Ćiro pobrinuo da ga smjeste u tada najbolju kliniku za plućne bolesti u Zagrebu kako bi me dodatno omekšao. U svakom slučaju, poseban trener i čovjek. Šarmer i motivator kakav se rijetko sreće”, biranim riječima o svom bivšem treneru govori Škoro.

Mamić napravio evropski klub

Dinamo je danas najbolji klub na Balkanu. Titule se nižu i grupne faze evropskih takmičenja postale su redovan domet hrvatskog kluba. Škoro je posebno priznanje odao Zdravku Mamiću koji je svih ovih godina bio “alfa i omega” zagrebačkog tima i za kojeg smatra da je šteta što danas fizički nije prisutan u klubu, nakon sudskih procesa koji su ga odvojili od Modrih.

“Mamić je najzaslužniji za stvaranje moćnog Dinama u posljednje dvije decenije. Dinamo je uvijek bio veliki klub, ali je šteta što Mamić danas nakon svega nije direktno involviran u rad kluba jer je najsposobniji menadžer na našim prostorima. Modri su skoro pa redovni učesnici grupne faze evropskih takmičenja, okosnica hrvatske reprezentacije su mahom igrači koji su prodefilovali kroz Maksimir, a o velikim transferima ne treba trošiti ni riječi, jer su to prepoznali i u Evropi. Danas nisam u direktnom kontaktu s ljudima iz Dinama, ali često sam u Zagrebu pa sam se znao sresti s bivšim saigračima i ljudima iz kluba”, otkriva nam Škoro.

Haris Škoro nakon dolaska u Dinamo (Foto: Facebook)

Polufinale Kupa UEFA i Svjetsko prvenstvo u Italiji

Kada se osvrne na svoju nogometnu karijeru, nema puno stvari za kojima žali. Ipak, eliminacija Željezničara u polufinalu Kupa UEFA od Videotona golom u posljednjim trenucima uvijek se spominje kao propuštena šansa generacije.

“Kulminacija moje igračke karijere je Željezničar. Tu sam bio najambiciozniji i najviše sam se trudio jer sam bio na početku karijere i želio sam uspjeti. Imali smo sjajnu generaciju, dobro smo igrali, navijači su bili uz nas i išlo nas je. Svi pamte tu fatalnu utakmicu protiv Videotona koja nam je svima mnogo značila u karijeri, a mogla je još više da smo prošli kao što smo trebali. Izgubili smo nesretno i naivno i svakako je ta utakmica ostavila veliki trag u mojoj karijeri”, jasan je nekadašnji vezista prefinjenog kova.

Škoro je uz Davora Jozića bio jedini igrač iz Jugoslavije koji je 1990. godine igrao u Seriji A. Očekivalo se da će sigurno biti na spisku putnika za Mundijal u Italiji, ali mimo svih očekivanja stručni štab na čelu s Ivicom Osimom nije ga pozvao za Mundijal.

“Što se tiče SP u Italiji 1990. godine, naravno da sam računao da ću biti barem na širem spisku. Svi su mislili tako, pogotovo što smo Davor Jozić (Cesena) i ja bili jedini naši igrači koji su igrali tada u Italiji. Stručni štab je ipak drugačije odlučio i svakako mi je ostalo razočaranje, ali kao i uvijek, život je nastavio ići dalje”, objašnjava tadašnji igrač Torina.

Ipak, kako kaže, u karijeri je imao mnogo više lijepih nego ružnih momenata. Igrao je u dobrim klubovima i u svakom je ostavio značajan trag.

“Imao sam više lijepih momenata nego ružnih. Igranje u Želji bilo je posebno, pa je zatim godina u Dinamu bila izvanredna. U Torinu sam igrao protiv najboljih igrača svijeta, a u Švicarskoj sam našao mirnu luku. Imao sam sreću da sam igrao u dobrim klubovima i živio sam u lijepim zemljama. Kad se osvrnem, moram biti zadovoljan i sve mi je bilo prilično dobro. Neke stvari sam možda mogao i bolje uraditi, ali svi mi imamo stvari koje bismo vjerovatno promijenili u životu da možemo”, kaže jedan od najboljih igrača Jugoslavije 80-ih godina prošlog stoljeća.

Maradona, Messi, Sušić…

Na pitanje ko je za njega najbolji igrač svijeta svih vremena Škoro je neodlučan između dvojice argentinskih čarobnjaka – Maradone i Messija.

“Za mene su Maradona i Messi tu negdje i ne mogu se odlučiti. Sentimentalno sam vezan za Diega, jer sam ga upoznao i igrao sam protiv njega. Bio je čudo od igrača, a Messi posljednjih 15-ak godina igra na nevjerovatnom nivou. Leo ima prednost što se tiče golova, ali Maradona je bio pravi lider. Messi to nije. Diego je osvojio SP s Argentinom, od tada malog Napolija je napravio evropski klub koji je bio prvak Italije. Nije isto igrati u Barceloni i Napoliju, jer se zna kako to ide u velikim klubovima. Maradona je u Napulju stvorio takav kult ličnosti da je to nevjerovatno. S tehničke strane obojica su čudo neviđeno i teško se odlučiti”, rekao je Škoro.

Što se tiče izbora najboljih nogometaša na ovim prostorima, tu je izbor još teži. Mnoštvo velikih igrača dalo je pečat Prvoj ligi Jugoslavije, a i u novije vrijeme bilo je dosta igrača poput Džeke i Modrića koji briljiraju na velikoj sceni.

“Imali smo zaista izvanredne nogometaše i morao bih nabrojati bar 10-15 imena, a vjerovatno bih i tada nekoga izostavio. U svakom slučaju Sušić je obilježio moje vrijeme, a svakako u sami vrh spadaju i Savičević, Prosinečki, Modrić, Džeko, Stojković, Bokšić, Slišković i mnogi drugi”, kaže Škoro.

Haris Škoro na pripremama reprezentacije BiH stoji drugi s lijeve strane (Foto: Privatni arhiv Hamdije Škore)

Igrao prve mečeve za reprezentaciju BiH

Haris Škoro je za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 15 utakmica i postigao je četiri gola. Nakon raspada zemlje dao je i veliki doprinos u stvaranju nogometne reprezentacije BiH koja je u prvim godinama nezavisnosti naše domovine igrala humanitarne mečeve protiv evropskih klubova i na taj način se promovisala.

“Bilo je to ratno vrijeme, ali igrali smo s velikom voljom i željom radi našeg naroda. Počeli smo utakmicom u Genku, pa potom u Koblenzu s Kaiserslauternom i igrali smo još neke susrete. Svako ko je mogao pomoći odazivao se. Sušić, Slišković, Baljić, Tuce, Baždarević, Vukičević i mnogi drugi dali su svoj doprinos. Bio je to uvod u formiranje zvanične reprezentacije Bosne i Hercegovine”, prisjeća se Škoro.

Malo je poznato da je nekadašnji as Željezničara imao priliku da zaigra za reprezentciju Hrvatske neposredno nakon raspada Jugoslavije. Hrvati su također stvarali reprezentaciju i vrbovali su koga su mogli. Pamti se da je za Vatrene jedan meč odigrao i kosovski Albanac Kujtim Šalja, kasnije i Crnogorac Dževad Turković, pa i naš Sejad Halilović je upisao jedan nastup. Ipak, Škoro se zahvalio na pozivu.

“Čim je počeo rat, dobio sam poziv u reprezentaciju Hrvatske. Ne sjećam se s kim su tačno igrali, ali su me zvali pošto imam hrvatsku putovnicu s obzirom na to da je moje posljednje prebivalište bilo u Zagrebu. Iskreno govoreći, računao sam da će se oformiti i naša reprezentacija, tako da nisam bio spreman da igram za Hrvatsku, iako ih izuzetno poštujem i cijenim. Moja domovina je ipak BiH i logično je bilo da čekam poziv svoje reprezentacije”, zaključio je na kraju razgovora legendarni Haris Škoro.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE