Haški osuđenik Jadranko Prlić u britanskom zatvoru izabran za zaštitnika LGBT i prava manjina, radi u teretani, završio kurs za novinara

Nakon što je u javnosti nedavno odjeknula vijest da je haški osuđenik na 25 godina zatvora,  ratni zločinac Jadranko Prlić ponovo zatražio prijevremeno puštanje na slobodu, Raport je  u posjedu kompletnog  zahtjeva Prlića i njegove odbrane napisanih na čak 22 stranice i upućenih predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (IRMCT) u Hagu, sutkinji Gracieli Gatti Santana.

Taj zahtjev osim izjava o Prlićevom navodnom pokajanju za zločine za koje je osuđen i njegovom konačnom priznanju presude o učešću u Udruženom zločinačkom poduhvatu otkriva detalje o Prlićevom životu, ‘funkcijama’ i ‘poslovima’ iza zidina strogog britanskog zatvora HMP Isle of Wight gdje on služi kaznu od 2019. godine.

Raport objavljuje i izvorno Prlićevo pismo s kojim se obratio predsjednici Mehanizma u kojem detaljno opisuje kako je prošao put do navodno potpune ‘katarze’ .

Prlićev advokat Steven W. Becker u zvaničnom zahtjevu taktički koristi kao  adute za puštanje na prijevremenu slobodu svog klijenta to što on u zatvoru obnaša niz ‘društvenih, vjerskih i logističkih funkcija’  na koje su ga predložili sami zatvorenici, a odobrila britanska uprava zatvora.

Zvanično i ‘borac ‘za LGBT i prava manjina zatvorenika

Tako se u podnesku navodi da su zatvorenici predložili, a uprava zatvora službeno odobrila Jadranka Prlića za Predstavnika za jednakost unutar zatvorske zajednice.

Njegov advokat navodi da je Prlić zadužen za osiguravanje različitosti i inkluzije u skladu sa britanskim Zakonom o jednakosti. On tako unutar zatvora organizira aktivnosti i učestvuje na forumima koji se bave zaštitom prava zaštićenih grupa, s posebnim naglaskom na etničke manjine, strane državljane, LGBT zajednicu, mlade odrasle osobe te zatvorenike starije od 50 godina.

Dokument otkriva da je u britanskom zatvoru izabran za Vjerskog predstavnika u svom zatvorskom krilu, koje broji oko 80 osuđenika.

U zahtjevu se naglašava da zatvorenici u tom krilu pripadaju potpuno različitim religijama a da se Prlić službeno ‘brine i nadgleda’ da svi oni uključujući i zatvorenike islamske vjeroispovijesti  imaju apsolutno jednake mogućnosti i uvjete za prakticiranje svoje vjere.

Puno radno vrijeme u teretani: Osmislio fitnes program za zatvorske penzionere i pokreće časopis

Kao okolnost koja bi pomogla da Prlić izađe na prijevremenu slobodu ,njegov advokat navodi da on iako je zakonski u penziji i prema zatvorskim pravilima  nije obavezan raditi, zaposlen je u punom radnom vremenu kao redar u teretani.

Advokat napominje da ova pozicija u britanskom sistemu zahtijeva izuzetno visoku sigurnosnu provjeru što on smatra vjerovatno poenom za svog klijenta.

Tako advokat presuđenog zločinca navodi da je u toj ulozi, Prlić osmislio i pokrenuo poseban rekreacijski i terapeutski program prilagođen starijim zatvorenicima i penzionerima, koji se u dokumentu  naziva ‘Oldies’.

Pored toga, postao je član Zatvorskog vijeća, glavnog tijela koje komunicira  s upravom zatvora, te zastupa ekonomske i socijalne interese zatvorenika,a pokrenuo je i inicijativu za izdavanje zatvorskog umjetničkog časopisa.Prličev advokat piše i da je Prlić uspješno završio kurs novinarstva.

Advokat se hvali Prlićevom saradnjom s Alijom Izetbegovićem u Dejtonu

U pokušaju da pred Mehanizmom dokaže Prlićev navodni rani doprinos miru i pomirenju, njegov advokat u zahtjevu se otvoreno hvali kako je Jadranko Prlić, u svojstvu tadašnjeg ministra odbrane, bio jedini zvaničnik iz BiH, uz predsjednika Aliju Izetbegovića, koji je u novembru 1995. godine inicirao i stavio svoj paraf na Dejtonski mirovni sporazum.

Naravno, u zahtjevu nije u punom obimu obuhvaćena istina da je Prlić ‘uskočio’ u dejtonske ‘šeme’tek nakon što je Krešimir Zubak, kao zvanični predsjednik Federacije BiH i šef hrvatske komponente u bh. delegaciji, kategorički odbio potpisati sporazum i podnio ostavku, ne želeći svojim potpisom prepustiti  veći dio Bosanske Posavine  entitetu RS.

Ono što odbrana u Hagu danas pokušava prikazati kao Prlićevu  historijsku zaslugu i vizionarstvo, u stvarnosti je bio politički pristanak na predaju dijela Posavine entitetu RS.

Uz ovaj zahtjev priloženo je i kompletno pismo samog Prlića potpisano njegovim potpisom, upućeno predsjednici Mehanizma Gracieli Gatti Santana.

Iz uvida u ovo pismo, jasno je da se radi o najdetaljnijem priznanju krivice i osude politike takozvane Herceg-Bosne od  jednog bivšeg visokog zvaničnika iz reda hrvatskog naroda. Prlić u ovom dokumentu poimence nabraja stratišta i logore za koje prihvata ličnu odgovornost kroz Udruženi zločinački poduhvat (UZP):

“Ja prihvaćam sva činjenična i pravna utvrđenja u mojim presudama. Ja prihvaćam utvrđenja o etničkom čišćenju, o brojnim zločinima počinjenim na različitim lokalitetima BiH (u Mostaru, Stupnom Dolu, Sovići/Doljanima, Prozoru, Gornjem Vakufu, Varešu, Stocu, Ljubuškom, Čapljini i drugdje) od strane pripadnika HVO prema bošnjačkom/muslimanskom stanovništvu u razdoblju 1992-94. To uključuje ubojstva, nezakonita zatvaranja u zatočeničke centre (Heliodrom, Dretelj, Gabela i drugim mjestima), mučenja i nehumano postupanje u njima, progone, oduzimanje i uništavanje imovine, pljačke, razaranje kulturnih i vjerskih institucija i sve druge utvrđene zločine.

Prihvatam svoju osobnu odgovornost (temeljem udruženog zločinačkog poduhvata kao oblika kaznene odgovornosti) za te zločine zbog mojih riječi, djela, odluka i propusta (u obnašanju visokih dužnosti predsjednika HVO, a potom i predsjednika Vlade HR HB u tom razdoblju) koji su te zločine omogućili, potakli ih ili im pridonijeli. Bez ikakvog negiranja, umanjivanja, relativiziranja, racionaliziranja ili opravdavanja. Ni zločina ni vlastite krivnje. Bez ikakvih oscilacija’ stoji u Prlićevom pismu.

Do kraja kazne ostalo još dvije i po godine

Iako preživjele žrtve UZP-a smatraju da je Prlićevo pokajanje samo prividno i navodno ima za cilj doprinijeti njegovom puštanju na slobodu i da će ako se to desi, poput ostalih presuđenih zloinaca govoriti ‘da bi sve ponovio’  ipak je ovim pismom Prlić  pred međunarodnim sudom u potpunosti i sam srušio svoj dugogodišnji narativ o svojoj ‘nevinosti’ i ‘čistoj političkoj ulozi’, ostavljajući  također sve one koji su negirali presudu za UZP  u BiH i Hrvatskoj bez prostora za daljnju odbranu njegove  uloge u tom zločinačkom poduhvatu.

Podsjećamo, Prlić je tokom agresije na BiH i bošnjačko-hrvatskog sukoba bio čelnik HVO-a, čelnik takozvane tvorevine Herceg-Bosne ,a i  nakon rata je obavljao niz funkcija u FBiH i na nivou BiH, među kojima i ministra vanjskih poslova, a bio je i državni zastupnik. Nakon što mu je u aprilu 2004. godine uručena optužnica predao se Haškom tribunalu,a suđenje mu je počelo u aprilu 2006. godine.

Pravosnažna presuda od 25 godina zatvora izrečena mu je  2017. godine, kada je proglašen krivim za teške zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja te teške povrede Ženevskih konvencija, ostvarenih kroz sistemski progon, ubistva i deportacije bošnjačkog stanovništva.

S obzirom na to da mu se u ukupnu kaznu uračunava svaki dan proveden u pritvoru od trenutka predaje, Prlićeva kazna ističe 5. aprila 2029. godine. Do kraja kazne ostalo mu je nešto više od dvije i po godine.

Ukoliko predsjednica suda u Hagu odobri Prliću prijevremeno puštanje na slobodu, odbrana je već sudu dostavila i jasne privatne planove. Jadranko Prlić se ne namjerava vraćati u Bosnu i Hercegovinu, već planira  živjeti sa suprugom u Zagrebu, gdje mu žive kćerke i šestero unučadi, te se navodno planira uzdržavati isključivo od penzije.