Haški sud odbio pustiti na slobodu ratnog zločinca Miću Stanišića

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu odbio je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Miće Stanišića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske i saradnika Radovana Karadžića, osuđenog na 22 godine zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Predsjednica Mehanizma, sutkinja Graciela Gatti Santana, u današnjoj je odluci zaključila da Stanišić nije pokazao dovoljno znakova rehabilitacije, posebno prihvatanja odgovornosti i iskrenog kajanja za zločine. Iako je odslužio više od dvije trećine kazne i uzorno se ponašao u zatvoru, to nije bilo dovoljno za njegovo oslobađanje.

“Težina njegovih zločina velika je i taj faktor govori protiv odobravanja prijevremenog puštanja na slobodu”, navela je sutkinja u obrazloženju odluke.

Osuđen zbog progona Bošnjaka i Hrvata

Stanišić je 2013. godine pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju proglašen krivim za ubistva i mučenja kao kršenja zakona i običaja ratovanja te progon kao zločin protiv čovječnosti. Osuđen je na 22 godine zatvora, a Žalbeno vijeće je 2016. godine potvrdilo presudu u cijelosti.

Sud je utvrdio da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s teritorije planirane srpske države. Stanišić je tokom rata bio ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Haškom sudu predao se u martu 2005. godine, a od augusta 2019. kaznu je služio u Poljskoj. U januaru 2025. godine prebačen je u pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija u Hagu jer Poljska više nije mogla nastaviti izvršavati njegovu kaznu, prenosi Index.hr.

Dobro se ponaša u zatvoru, ali to nije dovoljno

Stanišić je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu podnio 4. septembra ove godine. Pozvao se na činjenicu da je već odslužio dvije trećine kazne, što mu prema pravilima Mehanizma daje pravo da zatraži razmatranje prijevremenog oslobađanja.

Tu granicu dostigao je još 24. septembra 2024. godine. Međutim, sutkinja je naglasila da odsluženje dvije trećine kazne ne znači automatsko pravo na slobodu, posebno kada je riječ o osobama osuđenim za najteže međunarodne zločine.

U izvještaju pritvorske jedinice navedeno je da se Stanišić ponaša uzorno, da je pristojan prema osoblju i drugim zatvorenicima te da nije imao disciplinskih problema. Sutkinja je pohvalila njegovo ponašanje, ali je istakla da se ono samo po sebi ne može smatrati dokazom rehabilitacije.

Nije prihvatio odgovornost za zločine

Ključni razlog odbijanja zahtjeva bila je procjena da Stanišić nije pokazao dovoljan napredak u suočavanju s vlastitom odgovornošću. U novom zahtjevu nije izričito prihvatio odgovornost za zločine za koje je osuđen, niti je naveo konkretne postupke koji bi pokazali da je promijenio odnos prema svojim djelima i njihovim posljedicama za žrtve.

Sutkinja je navela da nema dovoljno dokaza da je Stanišić kritički preispitao svoje postupke ili izrazio iskreno žaljenje. Izvještaj pritvorske jedinice također nije sadržavao njegove izjave o počinjenim zločinima i žrtvama na osnovu kojih bi se mogao procijeniti njegov odnos prema presudi.

“Informacije koje su trenutno dostupne ne pokazuju promjenu u ovom aspektu Stanišićeve rehabilitacije od prethodne odluke“, zaključila je sutkinja. Dodala je da i dalje nije uvjerena da je Stanišić pokazao dovoljno prihvatanja odgovornosti, kritičkog promišljanja ili iskrenog kajanja koji bi opravdali izuzetnu mjeru prijevremenog puštanja na slobodu.

Želio se vratiti porodici u Srbiju

Stanišić je u zahtjevu naveo da bi se nakon oslobađanja nastanio u Srbiji, gdje žive njegova supruga, djeca i unuci. Istakao je da s njima redovno razgovara telefonom te da ima dovoljno sredstava za život zahvaljujući penziji i pomoći porodice.

Tvrdio je i da je tokom dugogodišnjeg boravka u zatvoru održavao dobre odnose s osobama različitih nacionalnosti te da bi njegov povratak u društvo doprinio pomirenju. Sutkinja je te okolnosti uzela u obzir, ali je zaključila da one nisu dovoljne za prijevremeno oslobađanje.

Razmatrano je i njegovo zdravstveno stanje, no nije utvrđeno da postoje ozbiljni zdravstveni problemi koji bi opravdali puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga.

Odbijen i prošle godine

Stanišiću je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu već bio odbijen 17. jula 2025. godine. I tada je odlučeno da težina počinjenih zločina i nedostatak dokaza o rehabilitaciji ne opravdavaju njegovo oslobađanje.

Prije donošenja današnje odluke predsjednica Mehanizma konsultovala se s trojicom sudija, Carmelom Agiusom, Burtonom Hallom i Liuom Daqunom. Sva trojica složila su se da zahtjev treba odbiti.

Prema izračunu Mehanizma, Stanišić bi punu kaznu trebao odslužiti 21. januara 2032. godine. Do tada ostaje na izdržavanju kazne, osim ako se u međuvremenu ne donese drugačija odluka.


Vijesti.ba