Saobraćajne nesreće svakodnevno uzrokuju strah, paniku i nažalost, često teške posljedice po ljude. Onda kada sekunde nose razliku između života i smrti, vatrogasci izlaze na teren kao tihi heroji.Njihova uloga u spašavanju osoba iz smrskanih vozila često je presudna, što je prikazano u Tuzli. Posao vatrogasaca ne ogleda se samo u gašenju požara jer nerijetko spašavaju ljude koji su ostali zarobljeni u automobilima nakon sudara.Brza procjena stanja, koordinacija s hitnom pomoći i precizno izvođenje manevra ključni su elementi njihove intervencije. Kako to sve funkcionira na terenu i koliko su bosanskohercegovačke vatrogasne ekipe spremne odgovoriti u najtežim situacijama nakon saobraćajnih nesreća prikazano je u Tuzli, kroz Rescue Challenge, odnosno takmičenje u spašavanju unesrećenih u sudarima.Riječ je o prvom takmičenju takve vrste u našoj zemlji, a takmičari su bili raspoređeni u osam ekipa. Ovo takmičenje je od izuzetnog značaja jer je pokazalo da su naše vatrogasne ekipe spremne učestvovati u događaju koji se realizira pod pokriviteljstvom Svjetske spasilačke organizacije.S druge strane, kontinuirano pokazujemo mogućnost odgovora na terenu jer je trend saobraćajnih nesreća nažalost u ekspanziji u BiH. Po tome prednjači Tuzlanski kanton, a razlog je u sve većem broju registrovanih vozila te tranzituU eri sve veće mobilnosti i rasta broja vozila, uloga vatrogasaca u spašavanju ljudi u saobraćajnim nesrećama je nezamjenjiva. Kao pripadnik Vatrogasne jedinice Tuzla, tim poslom već 12 godina se bavi Emir Zonić, a priča nam da se do danas suočavao s brojnim izazovima.Prema protokolu, mi imamo 15 minuta za dolazak na mjesto intervencije, dok spašavanje unesrećenog se odvija po principu ‘zlatnog sata’ u kojem imamo 20 minuta. Za jednu takvu intervenciju se veoma teško pripremiti jer smo svi ipak samo ljudi.Ali, najbitnije je da mi na kraju fokus stavljamo na unesrećenog jer nam je cilj da spasimo osobu, ističe Zonić. Njegova sposobnost da ostane smiren pod pritiskom, donese brze odluke i koristi pravilnu tehniku spašavanja, često umanjuje posljedice nesreća.Na terenu su uglavnom jezivi i strašni prizori, sa frakturama, lomovima, otvorenim prijelomima i mnogo krvi. Sa time se veoma teško boriti jer se stres teško može kontrolisati.Od svih intervencija jedna će mi posebno ostati u sjećanju. Naime, u naselju Ljubače smo imali unesrećenu osobu koja je preminula, a nakon njene smrti zazvonio je mobilni telefon, sa brojem koji je memorisan kao ‘mama’.Jednostavno, to se ne može zaboraviti i dešava mi se da me taj prizor probudi tokom noći, dodaje Zonić. Bez prisustva vatrogasaca broj smrtnih slučajeva i teških povreda u saobraćajnim nesrećama bio bi znatno veći.Upravo zbog toga je važno da društvo prepozna i cijeni njihov značaj jer njihov rad često ostaje nevidljiv javnosti, ali upravo zahvaljujući njima određeni broj osoba dobija novu priliku za život.