5 12
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti
Kurbani 2021

Donošenje zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina, s čime se porodice i preživjeli svakodnevno suočavaju u Bosni i Hercegovini, hitan je korak ka sprečavanju podjela, kulture nekažnjivosti i slavljenja zločinaca, te procesu pomirenja i suočavanja s prošlošću, kao i jačanju vladavine prava, poručuju međunarodne i domaće organizacije te preživjeli.

Iako je od završetka rata proteklo 26 godina, sukobljeni ratni narativi i danas su uveliko prisutni u javnom prostoru, izazivajući tenzije i podjele te ostavljajući prostor za osporavanje, poricanje, minimiziranje ili opravdavanje presuđenih zločina i utvrđenih činjenica.

ForumZFD i TRIAL International u publikaciji “Nazivanje ratnih zločina pravim imenom – Pravna regulacija zabrane negiranja (poricanja), minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina” navode da je evidentno zaoštravanje i intenziviranje ovih retorika shodno dnevnopolitičkim dešavanjima, čime se u javnom prostoru normaliziraju i institucionaliziraju takva ponašanja, a izostaje moralna i društvena odgovornost osoba koje poriču, minimiziraju, opravdavaju ili odobravaju zločine.

Posljedice negiranja

– Iskreno vjerujemo da se svako društvo treba suočiti sa svojom prošlošću, koliko god da je bolno. Međutim, nije dovoljno kada se za ratne zločine vode sudski postupci, a onda se te presude poriču na različite načine u javnosti, a počinioci istih veličaju”, navode u zajedničkoj izjavi forumZFD i TRIAL International, kao i da nedostatak zakonskog okvira za sankcioniranje negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina dovodi do osporavanja ne samo prirode već i postojanja zločina.

Ove organizacije navode da zakonska regulacija treba spriječiti nastavak zapaljivih retorika, produbljivanje podjela u BiH, te prekinuti s kulturom nekažnjivosti.

Pravna savjetnica i istraživačica Lejla Gačanica, koja je i jedna od autorica izvještaja “Nazivanje ratnih zločina pravim imenom”, smatra kako je politička instrumentalizacija narativa o ratu odvela u krajnost, u kojoj se razgovara isključivo jezikom rata, umjesto da dođe do suočavanja s prošlošću i poštivanja svih žrtava.

– Iako imamo stalno prisutne napore za izgradnju mira iz civilnog sektora, toga sistemski nedostaje u zvaničnom odnosu prema prošlosti. Ovo se institucionaliziralo kroz obrazovni sistem, javne prostore i očito je da se dobrom voljom, empatijom i političkom odgovornošću neće riješiti. Upravo zbog toga nam trebaju zakonske odredbe koje će spriječiti nastavak ove prakse negiranja, umanjivanja, te veličanja ratnih zločina i zločinaca – kaže Gačanica.

Posljedice negiranja najviše osjete preživjele žrtve i članovi njihovih porodica.

Osporavanje istine i pravde za žrtve

Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, navodi da se srebrenički genocid negira i gotovo 26 godina nakon njegovog počinjenja, s čime se žrtve svakodnevno suočavaju.

– Koliko god svijet činio da u BiH dođe do povjerenja i pomirenja, ne može se to činiti bez zakona o zabrani negiranja genocida, bez suđenja ratnim zločincima da istupe i kažu pravu istinu – smatra Subašić.

U Prijedoru lokalna vlast konstantno negira zločine, kaže Seida Karabašić, predsjednica Udruženja Prijedorčanki “Izvor”.

– To je posebno izraženo jer smo zajednica koja ima najveći broj presuđenih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, kao i činjenicu da je u Prijedoru nesrpskom stanovništvu bilo naređeno da moraju nositi bijele trake i staviti bijele čašafe na svoje stanove ili kuće, a što ih je dodatno izložilo strahu i torturi. Nažalost, vlasti još uvijek podržavaju one koji su to činili, a osporavaju žrtvama istinu i pravdu – kaže ona.

Karabašić smatra da treba raditi na tome da se donese jedinstven zakon na području cijele države koje će biti primjenjiv. Ukoliko to nije moguće zbog nepostojanja volje političara, kako navodi, onda bar hitno na entitetskim nivoima.

Urednica portala Tačno.net Šefica Galić ističe potrebu donošenja zakona koji kriminalizira negiranje genocida na državnom nivou, ali smatra da ga “neće donijeti čuvari nasljeđa etničkog čišćenja, ni oni koji su genocid izvodili a i danas su na političkim funkcijama ili na mjestima odlučivanja u sistemu u BiH”.

– Važno je tragati za istinom i glasno je govoriti, unijeti je u odgojno-obrazovni sistem, donijeti zakone koji zabranjuju negiranje genocida i veličanje zločinaca, upotrebu fašističkih obilježja, kako nam se ne bi ponovile devedesete – kaže Galić.

Gačanica napominje da zakonske odredbe nisu usmjerene protiv jednog naroda ili etničke grupe.

– Iako se uvriježilo u govoru ‘negiranje genocida’, trebamo biti pažljivi i zakonom regulisati sve oblike – negiranje, umanjivanje, opravdavanje, veličanje svih presuđenih ratnih zločina, ne samo genocida. Jedino tako možemo očekivati da ove zakonske odredbe zaista doprinesu miru – zaključuje ona.

Zabrinjavajući trend negiranja genocida i ratnih zločina

Iz međunarodnih organizacija posebno naglašavaju da se mora prestati sa uvredljivom retorikom, ali i da samo donošenje zakona neće riješiti ovo pitanje, već su potrebne i druge mjere, poput procesa pomirenja i suočavanja s prošlošću.

Ove organizacije se slažu da promoviranje ratnih retorika u BiH dovodi do razdora u društvu te predstavlja prijetnju po stabilnost zemlje. Na ovoj način ne dovodi se u pitanje samo proces pomirenja, nego se podrivaju procesi unapređenja vladavine prava.

Ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u BiH Metju Fild (Matthew Field) izražava žaljenje što se u BiH i dalje svjedoči negiranju činjenica iz prošlosti, uključujući i genocid u Srebrenici, kao i slavljenju i veličanju osuđenih ratnih zločinaca, i korištenju njihovih imena za ulice i zgrade.

– Negiranje prošlosti i presuda koje su donijeli međunarodni sudovi na osnovu ogromnog broja dokaza, kalja sjećanje na one koji su patili i izgubili živote, traumatizira iznova preživjele i porodice – smatra Fild.

Iako su se neke zemlje odlučile na zakone o negiranju genocida, on smatra da ključno pitanje jeste implementacija tih zakona i posljedice za one koji ih krše.

– Svi znamo da je to izazov u BiH, gdje postoje dobri zakoni, ali je vladavina prava slaba jer se ti zakoni ne provode. Ovo je zaključak izvještaja EU i OSCE-a koji se stalno ponavlja, kao i zaključak samih građana – da se vladavina prava treba jačati, da sudovi trebaju biti nezavisni i snažni, tako da se sa uvjerenjem može reći da niko nije iznad zakona – naglašava Fild.

Šefica Misije OSCE-a u BiH, ambasadorica Ketlin (Kathleen) Kavalec napominje da je Bosna i Hercegovina 2018. godine potpisala Deklaraciju o ratnim zločinima na Samitu država Zapadnog Balkana u Londonu u okviru Berlinskog procesa, koja obavezuje države potpisnice, uključujući BiH, na priznavanje i poštivanje presuda međunarodnih i domaćih sudova u vezi s ratnim zločinima i drugim međunarodnim krivičnim djelima, kao i na odbacivanje govora mržnje i veličanja ratnih zločinaca.

U BiH se, prema Kavalec, dešava upravo suprotna stvar – veličanje ratnih zločinaca, govor mržnje, negiranje genocida i ratnih zločina, kao i manipulacija ili negiranje činjenica u svrhu ostvarenja političke koristi.

– Nesankcionisanje takvog ponašanja dalje doprinosi zaboravljanju prošlosti te se stoga povećava rizik od njenog ponavljanja. U tom kontekstu, Misija smatra usvajanje zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, ratnih zločina, genocida i zločina protiv čovječnosti važnim korakom ka suočavanju s negiranjem i ka poštovanju žrtava i osoba koje su preživjele najteže ratne zločine – kaže ambasadorica.

Usvajanje zakona o negiranju genocida i ratnih zločina, dodaje ona, jeste važno kako bi se pokazalo poštovanje prema žrtvama i kako bi se pružila podrška procesu izgradnje povjerenja, te pozvala političare, stranke i javnost da poštuju odluke sudova, okončaju javno odavanje počasti ratnim zločincima i uklone uvredljive ratne slogane, nazive i simbole iz javnog diskursa.

Na poštivanje sudskih odluka i prihvatanje prošlosti i istine poziva i Ured za odnose s javnošću Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) navodeći da je negiranje genocida, ratnih zločina i slavljenje ratnih zločinaca neprihvatljivo.

– Javni zvaničnici imaju obavezu da se uzdrže od retorike podjela i pozivamo zvaničnike BiH sa svih nivoa da poduzmu konkretne korake na promoviranju pomirenja, te se fokusiraju na neophodne reforme i napredak za sve građane BiH – navedeno je iz Ambasade SAD-a.

Izmjena Krivičnog zakona BiH

Veličanje osuđenih ili optuženih ratnih zločinaca, revizionizam i poricanje dokumentovanih i utvrđenih činjenica o ratnim zbivanjima stvaraju razdor u društvu i u suprotnosti su sa najosnovnijim evropskim vrijednostima, smatraju iz Delegacije Evropske unije (EU) u BiH.

– Sve političke institucije i akteri u BiH trebaju iskazati svoje potpuno i nedvosmisleno opredjeljenje ka poštivanju vladavine prava, kao i stvaranju okruženja pogodnog za pomirenje, što podrazumijeva, između ostalog, susprezanje od zapaljive retorike, uklanjanje uvredljivih simbola iz javnih prostora i rad na projektima koji bi odgovorili na zajedničke potrebe svih građana – navodi Delegacija.

Ambasadorica Kavalec podsjeća kako je inicijativa da se izmijeni Krivični zakon BiH – u cilju zabrane negiranja, opravdavanja ili veličanja genocida, holokausta i ratnih zločina – pokrenuta prije više od 11 godina. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se usvoje te zakonske odredbe, ove godine je Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH ponovo razmatrao jedan prijedlog koji na kraju nije usvojen.

Političari se moraju uzdići iznad svojih stranačkih ili etničkih interesa i prepoznati da sigurnost, dobrobit i prosperitet svih građana ove države zavisi od njihove aktivne promocije tolerancije i pomirenja – usvajanje zakona o negiranju genocida i ratnih zločina bi moglo biti dio toga, zaključuje Kavalec.

Dosad je na državnom nivou podneseno nekoliko inicijativa za donošenje zasebnog zakona za reguliranje negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina, kao i pokušaja izmjena kaznenog zakona. Međutim, sve ove inicijative i pokušaji su bili neuspješni.

Gačanica naglašava da osnovni razlog za neuspjeh ovih inicijativa jeste činjenica da nema političke volje niti političkog interesa, nasuprot vrlo artikuliranim zahtjevima EU i porukama Vijeća za provedbu mira (PIC) i Ureda visokog predstavnika (OHR).

– Politički diskurs, program vodećih političkih elita se zasniva na interpretacijama rata koje su međusobno suprotstavljene i isključive, slaveći ratne zločince i negirajući presuđene zločine. Ipak, postoji i opcija u rukama visokog predstavnika, pitanje je hoće li je, i kada, iskoristiti – kaže Gačanica.

Trenutno postoje dvije inicijative – na državnom i federalnom nivou, dok u Republici Srpskoj i Distriktu Brčko tih inicijativa nije bilo.

Zakonska rješenja u drugim zemljama

Prema forumZFD-u i TRIAL Internationalu, u razmatranju potencijalnih modela za zakonsku regulaciju važna su četiri segmenta – šta se zabranjuje, kojim aktom, na kojem nivou te kakve su sankcije.

Kriteriji koji utvrđuju šta je to zapravo genocid, holokaust, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti trebaju biti određeni pravosnažnim presudama međunarodnih i domaćih sudova, navodi se u publikaciji.

U idealnom rješenju radilo bi se o zasebnom zakonu na državnom nivou, s obavezom usaglašavanja entitetskih propisa, a sankcije bi trebale pratiti standarde utvrđene u komparativnoj praksi i uključivati novčane i kazne zatvora.

Usvajanje ovog zakona na državnom nivou bi bilo idealno rješenje iz razloga što zabrana na različitim nivoima dovodi do rizika da ne bude primijenjena na cijeloj teritoriji BiH.

Niz država ima pravne propise u oblasti negiranja genocida i ratnih zločina, ukazano je u publikaciji forumZFD-a i TRIAL Internationala, uz napomenu da se sadržaj onoga što je tačno zabranjeno razlikuje od zemlje do zemlje.

U Austriji, Njemačkoj i Izraelu zabranjeno je samo poricanje holokausta. Češka, Mađarska, Litvanija i Poljska izričito su zabranile negiranje nacističkih i komunističkih zločina. Letonija zabranjuje negiranje nacističkih i komunističkih zločina, te negiranje genocida i zločina protiv čovječnosti smatra nezakonitim.

U većini zemalja zakon o zabrani negiranja genocida uključen je u krivični zakon te države. Postoje izuzeci poput Francuske i Austrije, gdje je riječ o izmjeni i dopuni zakona o štampi, odnosno dopunskom krivičnom zakonu.

Kazna za negiranje genocida uključuje zatvor, a u nekim zemljama društveni rad ili novčanu kaznu.

Zatvorska kazna do tri ili pet godina najčešća je kazna u Evropi, dok neke zemlje, poput Francuske i Češke, izriču minimalno vrijeme zatvora od mjesec, odnosno šest mjeseci. Najviša kazna je u Austriji od jedne do deset godina, u teškim slučajevima do dvadeset godina zatvora.