Hljeb poskupljuje, penzioneri ispaštaju

Među namirnicama koje većina građana BiH svakodnevno kupuje je hljeb. Međutim, uprkos „zaključanoj cijeni“ od 1,75 KM za, naprimjer, polubijeli hljeb od 500 grama, taj proizvod stalno poskupljuje.

Tako u brojnim gradovima kupci uočavaju da se cijena hljeba kreće od 2,5 KM do 3 KM, ali da poskupljuju i drugi pekarski proizvodi. Juro Kopačević, predsjednik Udruženja poljopivrednika „Žito“, smatra da je to što su pekari u pojedinim gradovima cijene svojih proizvoda podigli prilično opravdano.

U pitanju nisu cijene pšenice i brašna, već velikih davanja, odnosno parafiskalnih nameta. Jednostavno, da bi to pokrili, ljudi su prisiljeni ići s cijenama „gore“.

Naglašava da već godinu i po cijena brašna najmanje utječe na cijenu finalnog proizvoda. Većinu građana najviše muči hrana, odnosno stalna poskupljenja, a u najtežoj situaciji su penzioneri, posebno oni s minimalnim primanjima od jedva 600 KM.

Potvrđuje nam to Izet Šehić, predsjednik Udruženja penzionera Mostar, ističući da je gotovo nemoguće preživjeti s tim iznosom. Cijene ne da rastu, već divljaju.

Penzije će se, eto, povećati, ali problem je što je, izgleda, rast cijena nezaustavljiv. Ta povećanja će se za nekoliko mjeseci, sigurno, istopiti.

Penzioneri, poznato je, plate sve režije, pa kupe lijekove, a onda ako šta ostane. Cijene hljeba, voća i mesa su bezobrazno visoke.

Hljeb je na tom nekom popisu „zaključanih cijena“, a ljudi najčešće kupuju hljeb u kvartovskim pekarama, koje u tome ne učestvuju. S druge strane, kilogram mesa košta gotovo 30 KM, pa kako će to penzioner s minimalnom penzijom priuštiti sebi.

Pribojava se da će situacija biti sve gora i da će penzioneri već od naredne godine morati tražiti drugačiji omjer formule. Podsjeća da je u susjednoj Hrvatskoj na snazi formula koja kombinuje rast plaća i indeksa potrošačkih cijena u omjeru 85/15.

Glavni krivac svih ovih problema je federalni ministar trgovine koji je zabranio rad nedjeljom velikim trgovinama. Novac se, jednostavno, prelijeva u Republiku Srpsku.

Pitam se koja se to država može odreći 50 najjačih dana kroz godinu, u ovom slučaju Federacija BiH. Da ne bude zabune, volim da radnik manje radi, a da ima višu plaću, međutim, bojim se da će ovako imati još manju radi nečijeg poteza.

Među namirnicama koje većina građana BiH svakodnevno kupuje je hljeb. Međutim, uprkos „zaključanoj cijeni“ od 1,75 KM za, naprimjer, polubijeli hljeb od 500 grama, taj proizvod stalno poskupljuje.

Tako u brojnim gradovima kupci uočavaju da se cijena hljeba kreće od 2,5 KM do 3 KM, ali da poskupljuju i drugi pekarski proizvodi. Juro Kopačević, predsjednik Udruženja poljopivrednika „Žito“, smatra da je to što su pekari u pojedinim gradovima cijene svojih proizvoda podigli prilično opravdano.

U pitanju nisu cijene pšenice i brašna, već velikih davanja, odnosno parafiskalnih nameta. Jednostavno, da bi to pokrili, ljudi su prisiljeni ići s cijenama „gore“.

Naglašava da već godinu i po cijena brašna najmanje utječe na cijenu finalnog proizvoda. Većinu građana najviše muči hrana, odnosno stalna poskupljenja, a u najtežoj situaciji su penzioneri, posebno oni s minimalnim primanjima od jedva 600 KM.

Potvrđuje nam to Izet Šehić, predsjednik Udruženja penzionera Mostar, ističući da je gotovo nemoguće preživjeti s tim iznosom. Cijene ne da rastu, već divljaju.

Penzije će se, eto, povećati, ali problem je što je, izgleda, rast cijena nezaustavljiv. Ta povećanja će se za nekoliko mjeseci, sigurno, istopiti.

Penzioneri, poznato je, plate sve režije, pa kupe lijekove, a onda ako šta ostane. Cijene hljeba, voća i mesa su bezobrazno visoke.

Hljeb je na tom nekom popisu „zaključanih cijena“, a ljudi najčešće kupuju hljeb u kvartovskim pekarama, koje u tome ne učestvuju. S druge strane, kilogram mesa košta gotovo 30 KM, pa kako će to penzioner s minimalnom penzijom priuštiti sebi.

Pribojava se da će situacija biti sve gora i da će penzioneri već od naredne godine morati tražiti drugačiji omjer formule. Podsjeća da je u susjednoj Hrvatskoj na snazi formula koja kombinuje rast plaća i indeksa potrošačkih cijena u omjeru 85/15.

Glavni krivac svih ovih problema je federalni ministar trgovine koji je zabranio rad nedjeljom velikim trgovinama. Novac se, jednostavno, prelijeva u Republiku Srpsku.

Pitam se koja se to država može odreći 50 najjačih dana kroz godinu, u ovom slučaju Federacija BiH. Da ne bude zabune, volim da radnik manje radi, a da ima višu plaću, međutim, bojim se da će ovako imati još manju radi nečijeg poteza.