Hoće li nam zbog mjera druge bolesti doći na naplatu?

U vrlo uglednom znanstvenom časopisu European Journal of Clinical Investigation, jedan od vodećih svjetskih epidemiologa, profesor sa Stanford Univerziteta John Ioannidis objavio je nedavno članak u kojem opisuje perspektive aktuelne pandemije i dugoročne refleksije na populaciju.

Ovaj znanstvenik mjesecima unazad imao je, u najmanju ruku, djelimično suprotstavljene stavove preovladavajućima kada je riječ o pandemiji, posebno o popratnim mjerama. Osvrnimo se, za početak, na ono što je Ioannidis objavio još prije više od pola godine, u martu 2020. napisavši da “nije poznato koliko dugo mogu trajati mjere distance i samoizolacije bez većih posljedica po ekonomiju, društvo i mentalno zdravlje. Može doći do nepredvidivih promjena, uključujući finansijsku krizu, nemire, građanske konflikte, rat i raspad društvenog tkiva”.

Vratimo se na (hipo)teze ovog američkog epidemiologa objavljene u oktobru mjerecu. On kaže da ograničena ispitivanja i dalje ostavljaju neke od COVID-19 smrtnih slučajeva bez dokumenata, odnosno bez kompletiranih zdravstvenih kartona preminulih osoba. Dr. Ioannidis, također, ističe da mnoge zemlje mogu pobrojati neke lažne smrtne slučajeve od COVID-19.

“Izvod iz matične knjige smrtnih slučajeva općenito je podložan greškama, a možda je čak statistika sklonija pogreškama kod bolesti COVID-19. Poštivanje strogih definicija kliničkih slučajeva plus slikovna/patološka dokumentacija za uzročni lanac uzrokovan virosom SARS-CoV-2 često nedostaje. U zemljama s visokim dohotkom gotovo svi preminuli imaju prethodna hronična oboljenja, što otvara raspravu o smrti i uzročno-posljedičnoj povezanosti, a ne zbog COVID-19. Smrt kod ljudi bez dokumentiranih popratnih bolesti češća je u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, a možda su prethodna oboljenja ostala neotkrivena u siromašnim okruženjima”, navodi se u njegovom članku u Evropskom žurnalu za klinička ispitivanja.

Pogledajmo tabelu koju je Ioannidis sastavio o hipotetičkim smrtnostima u narednom periodu koje nisu uzrokovani COVID-19, ali jesu agresivnim mjerama, što je veoma indikativno i moguće zanimljivo. Tabelu je podijelio u tri stupca: u prvoj koloni navodi “Uzroke viška smrtnosti”, u drugoj “Razloge i komentare”, a u trećoj mogući vremenski horizont za višak smrtnih slučajeva. Izvor: N1

 U prvom redu Ioannidis navodi smrti kod ljudi sa akutnim infarktom miokarda kojima zbog mjera nije pružena odgovarajuća bolnička njega, a tu spadaju pacijenti koji se zbog svega ovoga boje otići u bolnicu, dok i same bolnice smanjuju primitak pacijenata iz straha od preopterećenja. U drugom redu su osobe sa karcinomom kod kojih je odgođeno liječenje zbog očekivanja preopterećenja od korona virusa, a tu povećanu smrtnost uzrokovnu konkretnim problemom Ioannidis pretpostavlja u narednih pet godina. Ovaj epidemiolog oslikava dugoročne probleme, kao i moguće smrti, uzrokovane poremećajima mentalnog zdravlja.

Dugoročno je moguće očekivati zbog preagresivnih mjera u društvu i nasilje, posebno ističe porodično, alkoholizam i druge probleme. Sastavljajući sve ove projekcije, doktor Ioannidis je ustanovio i ovo:

“Višak smrtnih slučajeva od poduzetih mjera vjerojatno će biti mnogo veći od smrtnih slučajeva uzrokovanih COVID-19, na primjer, očekuje se da će samo prekidi programa liječenja tuberkuloze prouzročiti gotovo milijun i pol dodatnih smrtnih slučajeva tijekom sljedećih pet godina, a broj umrlih od gladi može biti još zapanjujući”, navodi se u radu.

Ugroženo mentalno zdravlje

Prof. dr. Ioannidis se, također, u svom članku poziva na znanstveni rad grupe istraživača teme mentalnog zdravlja, a koju su ispitivali upotrebu supstanci i suicidalne ideje kod stanovništva tokom samo jedne pandemijeske sedmice. Zaključili su da odgovor javnog zdravstva na pandemiju bi trebao povećati napore u rješavanju problema povezanih sa disbalansom mentalnog zdravlja.

I doista, podaci pokazuju da se aktuelna pandemija veoma negativno se odrazila na zdravstvene usluge za pacijente sa mentalnim bolestima, što je objavila i Svjetska zdravstvena organizacija. Svega sedam posto od ukupno 134 države koje su učestvovale u anketi izvjestile su da su odjeljenja za mentalno zdravlje bila u potpunosti otvorena, a preostalih 93 posto je smanjio izdvajanja za te zdravstvene usluge. Sve ovo dugoročno će otvoriti raspravu o uzročno-posljedičnoj vezi agresivnih mjera prevencije, načina liječenja, kao i pružanja, odnosno nepružanja adekvatne zdravstvene njege. Period pred nama otvorit će vrlo vjerovatno i nova pitanja odgovornosti, kako individualne, tako i kolektivne.

N1