Hodžić: Čovječanstvo nije u stanju zaustaviti “izraelsku genocidnu kampanju”

Refik Hodžić pisac, novinar i aktivista navodi u komentaru da je od samog početka bilo jasno da je uništenje Gaze koje je pokrenuo Izrael “bilo genocidno po svojoj namjeri, načinu i ishodima”. On ističe da čovječanstvo nije u stanju zaustaviti “izraelsku genocidnu kampanju”, te da je zbog toga bitna solidarnost među žrtvama genocida, uključujući žrtve genocida u BiH, s obzirom da postoje mnoge paralele između onoga što se desilo toj zemlji i onoga što se dešava u Gazi.

Hodžić piše za Middle East Eye da su “ključni elementi genocida bili očigledni” samo nekoliko sedmica nakon početka izraelske destruktivne kampanje, mada je većina stručnjaka za međunarodno pravo u to vrijeme još uvijek oklijevala da kvalifikuje akcije Izraela na bilo koji način izvan prava na samoodbranu.

Međutim, ističe da danas većina njih nema sumnje o čemu se radi. Naime, Južna Afrika i brojne druge zemlje iznijele su slučaj pred Međunarodnim sudom pravde da zločini Izraela zaista predstavljaju genocid, dok se najviši izraelski zvaničnici suočavaju s mogućim gonjenjem na Međunarodnom krivičnom sudu.

– Moje vlastite procjene situacije bile su utemeljene ne samo na više od 25 godina iskustva rada u različitim kontekstima gdje je pretrpljeno genocidno nasilje, već, što je najvažnije, na sudbini mog vlastitog naroda. Kao Bosanci, također smo patili i preživjeli kampanju koja je nastojala da nas istrijebi sa teritorije koju su drugi prisvajali – piše Hodžić.

On ističe da su konteksti u kojima su počinjeni ovi zločini različiti, te da ovi sukobi imaju različite historijske i korijenske uzroke, ali da imaju ipak mnogo toga zajedničkog, posebno kada su u pitanju elementi počinjenih zločina.

– Od samog početka, isti argumenti koji su korišteni da se opravda nanošenje nasilja nad Bošnjacima korišteni su protiv Palestinaca u Gazi. Palestinci su prestali biti ljudi; djeca su prestala biti djeca; svi su postali “Hamas” – navodi on.

Masovne grobnice

– U najmanju ruku, Palestinci su smatrani sigurnosnom prijetnjom koju treba ukloniti. U najgorem slučaju – kako su to jasno artikulirali ljudi poput izraelskog premijera i ministra odbrane – oni su bili Amalek, ljudske životinje za koje ne bi bilo milosti. Dok je svijet gledao, hiljade i hiljade civila je neselektivno ubijeno i osakaćeno visokotehnološkim, preciznim oružjem, koje su uglavnom isporučivale Sjedinjene Američke Države i druge zapadne zemlje. Cijeli gradski blokovi su bombardirani u prašinu s ljudima koji su još uvijek bili u njima; masovne grobnice otkopane su pod ruševinama bolnica; bebe su umrle od gladi pod nemilosrdnom opsadom – piše Hodžić.

– Slike desetina palestinskih muškaraca, koje su natjerali da se skinu i kleknu pred nišanom pognute glave, vratile su sjećanja na koncentracione logore Omarska i Keraterm, gdje su muškarci iz mog rodnog grada Prijedora odvođeni na mučenje i ubijani tokom “ispitivanja” nakon što su ih snage bosanskih Srba optužile da su “džihadisti, teroristi, mudžahedini – dodaje.

Zatim opisuje video snimke koji su se pojavili na društvenim mrežama, a koji prikazuju kako izraelski vojnici slave zločine u palestinskim kućama koje spremaju da sruše, te izraelske lidere koji opravdavaju pokolj u Gazi tvrdeći da nema nevinih i da su Palestinci izglasali Hamas na vlasti, pa su zbog toga oni svi teroristi.

– Mi Bosanci dobro poznajemo ovaj jezik – ističe Hodžić.

– Od tih ranih dana, paralele između bosanskog genocida i Gaze su se zaoštrile i postale očiglednije. Terorisanje civila do pokornosti; stvaranje “sigurnih zona” koje kasnije postaju mjesta ubijanja; napadi na bolnice, škole i humanitarne konvoje – sve smo to vidjeli tokom 1990-ih – dodaje.

Navodi da su u Srebrenici srpski lideri genocid pravdali osvetom za napade bh. vojske iz enklave, te da takva retorika i poricanje genocida traju do danas.

– Radovan Karadžić, lider bosanskih Srba osuđen za genocid i ikona islamofobične krajnje desnice na Zapadu, nikada nije propustio priliku da svoj genocidni poduhvat prikaže kao neku vrstu svetog rata, braneći zapadnu civilizaciju od “islamističkih hordi”, moderne iteracije Turaka Osmanlija. Ali citat o “ratu koji ima za cilj, zaista, istinski, da spasi zapadnu civilizaciju… [od] carstva zla” ne pripada Karadžiću, već Isaacu Herzogu, predsjedniku Izraela. Alarmantno, ova poruka danas ima značajnu i moćnu publiku na Zapadu, o čemu svjedoči i način na koji se rješavaju protesti protiv izraelskih zločina, od ulica njemačkih gradova do kampusa američkih univerziteta – piše Hodžić.

Trajna šteta

Hodžić ističe da ovdje nije kraj paralelama između Gaze i genocida u BiH. Naime, tu su također motivi: “nanošenje takve štete ciljanoj zajednici da se ona nikada ne može oporaviti, omogućavanje trajnog preuzimanja okupirane teritorije”.

Utvrđujući da se u Srebrenici dogodio genocid, sudije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) su presudile da su “snage bosanskih Srba bile svjesne, kada su se upustile u ovaj genocidni poduhvat, da će šteta koju su nanijeli nastaviti da muči bosanske Muslimane”.

Hodžić navodi da izraelski politički lideri, a i veliki dio javnosti koji podržava njihove akcije u Gazi, čak ni ne pokušavaju prikriti istu namjeru da se osigura da šteta koju pretrpe Palestinci u Gazi bude takva da se od nje ne mogu oporaviti u doglednoj budućnosti, ako ikada.

Dodaje da stepen razaranja i traume nanesene svim stanovnicima Gaze svjedoče o tome, te citira naslov izvještaja Carnegie Endowmenta: “Možda neće biti dana poslije u Gazi”.

– Nijedan genocid se ne vrši bez krajnjeg cilja trajnog uklanjanja grupe sa određenog područja u svim njenim oblicima – političkim, ekonomskim, kulturnim i, na kraju, fizičkim i biološkim. U BiH, Karadžić nije uspio u svom poduhvatu, barem ne u potpunosti. U Srebrenici se još uvijek rađaju djeca bosanski Muslimani (Bošnjaci). 

U Memorijalnom centru Srebrenica, koji čuva njihova sjećanja i istinu o genocidu u Srebrenici, obilježava se komemoracija žrtvama genocida. Ali stanovništvo bosanskih Muslimana na tom području samo je djelić onoga što je bilo prije genocida. Vrijeme će pokazati hoće li se ikada oporaviti, ili će prevladati Karadžićevo otrovno nasljeđe – navodi on.

Sagledavajući suštinu onoga što razlikuje genocid od drugih zločina, sudije MKSJ-a su rekle da “oni koji osmišljavaju i provode genocid nastoje lišiti čovječanstvo mnogostrukog bogatstva koje pružaju njegove nacionalnosti, rase, etničke pripadnosti i religije. Ovo je zločin protiv cijelog čovječanstva, a njegovu štetu ne osjeća samo grupa koja je na meti uništenja, već i cijelo čovječanstvo”.

Mi smo humanost

– Ovom čovječanstvu je trebalo skoro 30 godina da prizna žrtve genocida u Srebrenici u rezoluciji UN usvojenoj u maju. Dok ovo pišem, isto čovječanstvo nije u stanju zaustaviti izraelsku genocidnu kampanju – a kamoli da oda priznanje palestinskim žrtvama, da se pozabavi štetom koja im je nanesena i privede počinitelje pravdi – navodi Hodžić.

– To čini solidarnost među žrtvama još važnijom. Ako ništa drugo ne možemo učiniti, Bosanci i sve žrtve genocida posvuda moraju, nakon svega što smo pretrpjeli, progovoriti za žrtve u Palestini. Mi smo humanost o kojoj su govorile sudije MKSJ-a – dodaje on.