Hormuški moreuz pod pojačanim tenzijama: “Dupla blokada” i upozorenja na globalne posljedice

Iako je na snazi primirje, pažnja svjetske pomorske i sigurnosne javnosti ponovo je usmjerena na Hormuški moreuz zbog tzv. „duple blokade“ na koju se, prema navodima, odlučio američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump).

Zaštita trgovačkih brodova u ovom izuzetno uskom morskom prolazu predstavlja jedan od najsloženijih sigurnosnih izazova današnjice, a od njegove prohodnosti u velikoj mjeri zavisi stabilnost globalne ekonomije.

U video izvještaju agencije Reuters, stručnjaci pojašnjavaju zbog čega je osiguranje ovog strateškog „uskog grla“ toliko zahtjevno i kakve bi posljedice imalo njegovo zatvaranje ili otežan prolaz.

Bivši kapetan britanske Kraljevske mornarice i urednik RUSI Journala, Kevin Rolands (Kevin Rowlands), ističe da je sigurnosna situacija u Persijskom zaljevu izuzetno kompleksna.

– Ako ste brodski operater ili kapetan u toj regiji, vrlo je teško procijeniti da li se isplati rizikovati i da li je uopće ekonomski isplativo obavljati taj posao – navodi Rovlands.

Šta je na kocki?

Hormuški moreuz, smješten između Irana i Omana, predstavlja jedini morski izlaz za zemlje izvoznice nafte i gasa poput Kuvajta, Iraka, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Svako njegovo blokiranje ili nesigurnost direktno ugrožava globalno energetsko tržište.

Energetska kriza ostaje stalna prijetnja, jer su cijene nafte izrazito osjetljive na svaku nestabilnost u ovom regionu. Nagli rast cijena mogao bi pokrenuti novi globalni talas rasta troškova života.

Dodatni rizik predstavlja i snabdijevanje hranom, s obzirom na to da kroz ovaj pravac prolazi više od 33% svjetskog gnojiva, uključujući sumpor i amonijak. Dugotrajan prekid mogao bi izazvati ozbiljne poremećaje u globalnim lancima snabdijevanja.

Značajan problem su i visoki troškovi osiguranja. Zbog ranijih napada na brodove, osiguravajuće kuće su već podizale premije i do 300 posto, što je ranije dovodilo do privremenog obustavljanja plovidbe.

Zašto je Hormuz teško braniti?

Ključni razlog leži u geografiji i asimetričnoj vojnoj taktici. Za razliku od kanala poput La Manchea, za Hormuz ne postoji alternativna pomorska ruta – brodovi moraju proći kroz njega.

Na najužem dijelu, moreuz je širok svega oko 20 nautičkih milja, dok su brodski koridori svedeni na svega dvije milje. Plovidba se odvija blizu iranske obale, koja pruža prirodno zaklonjene pozicije za vojne operacije.

Iako je konvencionalna iranska mornarica pretrpjela gubitke u nedavnim eskalacijama, Islamska revolucionarna garda (IRGC – Islamic Revolutionary Guard Corps) i dalje se oslanja na strategiju „onemogućavanja pristupa“ (A2/AD).

Vojni analitičari upozoravaju da arsenal uključuje obalske raketne sisteme, „rojeve“ brzih čamaca, velike kapacitete proizvodnje dronova (procjene idu i do 10.000 mjesečno), kao i mine i mini-podmornice.

“Slojevita odbrana” umjesto klasičnih konvoja

Američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump) nedavno je najavio mogućnost da Sjedinjene Američke Države ponude vojnu pratnju i osiguranje tankerima. Slične planove razmatraju i evropske zemlje poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke.

Međutim, kapetan Rowlands upozorava da moderna zaštita plovidbe više ne izgleda kao u historijskim prikazima konvoja.

– Ljudi obično zamišljaju duge linije tankera sa ratnim brodom ispred i iza. Svijet je danas drugačiji. Umjesto klasičnih konvoja koristi se ‘slojevita odbrana’ – satelitski i zračni nadzor, dronovi i sistemi koji u realnom vremenu stvaraju situacijsku sliku i dijele je s brodarskim kompanijama – pojašnjava Rovlands.

Iskustva iz Crvenog mora

Zapadni saveznici već imaju iskustvo sličnih operacija. Borba protiv pirata kod Somalije bila je relativno uspješna, ali kriza u Crvenom moru i napadi jemenskih Huta pokazali su koliko situacija može biti složenija.

Huti su, iako znatno slabije opremljeni od Irana, uspjeli preusmjeriti značajan dio globalne trgovine na alternativnu rutu oko Rta dobre nade.

Stručnjaci zaključuju da je kratkoročna pratnja nekoliko brodova dnevno kroz Hormuz tehnički moguća uz podršku ratnih brodova, ali dugoročna sigurnost zahtijevala bi ogromne resurse. Zbog toga se naglašava da bi diplomatsko rješenje i očuvanje primirja trebali ostati prioritet.