Hormuški moreuz zatvoren: Prekid proizvodnje aluminija prijeti globalnim tržištima

Zbog američko-izraelske agresije, Iran je zaustavio prolazak brodova kroz Hormuški moreuz, što je izazvalo rast cijena nafte, ali kroz moreuz prolazi i druga roba, pa cijeli svijet osjeća posljedice. Posebno zabrinjava prekid proizvodnje aluminija u Kataru i Bahreinu.

Nedavno su kompanije Qatar Aluminum Manufacturing Co (Qatalum) i Aluminum of Bahrain (ALBA) obustavile rad zbog nestašice naftnih derivata, što predstavlja ozbiljnu alarmantnu situaciju. Topionice aluminija nisu fabrike koje se mogu tek uključiti i odmah nastaviti proizvodnju.

Kada se rad jednom prekine, ponovno pokretanje može trajati i do godinu dana. To nije privremeni poremećaj – to je gubitak proizvodnje, piše Ivan Sascha Sheehan, vršilac dužnosti dekana Fakulteta za javne poslove Univerziteta u Baltimoreu.

Na tržištu koje je već napeto, nestanak čak jednog velikog proizvođača u Zaljevu odmah se osjeti u automobilskoj industriji, građevinarstvu, avioindustriji, proizvodnji ambalaže i elektronike. Američki zvaničnici godinama su analizirali scenarije naftnih šokova, ali sigurnosti snabdijevanja metalima nisu posvetili dovoljnu pažnju.

Ova strateška slijepa tačka sada je nemoguće ignorisati. Države Vijeća za saradnju zemalja Zaljeva (GCC) – Bahrein, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – tiho proizvode oko 6,2 miliona tona aluminija godišnje, što čini približno 8 posto globalne ponude.

One su postale ključni nekineski dobavljači zapadnim tržištima. Kako je ruski aluminij zbog sankcija praktično izbačen sa zapadnog tržišta, GCC postaje nezamjenjiv stub globalne industrije.

A taj stub sada je ugrožen zbog eskalacije sukoba. Hormuški moreuz je kritično usko grlo ne samo za naftu i ukapljeni gas, već i za izvoz metala.

Svaki poremećaj – direktni napad, skok osiguranja, usporavanje u lukama ili nesigurnost u pomorskom saobraćaju – ograničava izvoz aluminija, a posljedice se brzo šire. Aluminij nije nišna roba; on je ugrađen u trupove aviona, vozila, limenke, elektroenergetske vodove i kućišta poluprovodnika.

Dugotrajan prekid snabdijevanja pogodio bi 70 zemalja u desetinama industrijskih sektora, od sirovih ingota do poluproizvoda. Produženi sukob u Zaljevu ne bi samo pogodio ekonomije SAD-a i saveznika, već bi Rusiji i Kini dao stratešku prednost nad ovom kritičnom sirovinom.

Zapadna tržišta aluminija u ovu krizu ulaze s već smanjenim zalihama i ograničenim alternativama. Čak i prije početka sukoba, tržište je već bilo pod pritiskom: zalihe na Londonskoj berzi metala padale su tokom 2024. i nastavile padati 2025. godine.

Kina kontrolira gotovo 60 posto globalne proizvodnje, dok je Rusija, treći najveći proizvođač, praktično nedostupna zapadnim kupcima zbog sankcija. Indija nema dovoljno infrastrukture da popuni nastalu prazninu.

To ostavlja GCC kao nezamjenjivog dobavljača zapadnoj industriji – a sada je taj dobavljač privremeno izvan sistema. Ako čak i dio proizvodnje GCC-a bude onemogućen na šest do dvanaest mjeseci, posljedice neće ostati samo na berzama; osjetit će ih automobilske fabrike u Detroitu, njemački izvoznici i police trgovina u Baltimoreu.

Posljedice će se manifestovati kroz kašnjenja u isporuci vozila, rast cijena stanovanja, poremećaje u lancima snabdijevanja ambalažom i pritiske na rokove vojne nabavke. Sigurnost snabdijevanja metalima mora se tretirati jednako ozbiljno kao energetska sigurnost – upozoravaju stručnjaci.

Zbog američko-izraelske agresije, Iran je zaustavio prolazak brodova kroz Hormuški moreuz, što je izazvalo rast cijena nafte, ali kroz moreuz prolazi i druga roba, pa cijeli svijet osjeća posljedice. Posebno zabrinjava prekid proizvodnje aluminija u Kataru i Bahreinu.

Nedavno su kompanije Qatar Aluminum Manufacturing Co (Qatalum) i Aluminum of Bahrain (ALBA) obustavile rad zbog nestašice naftnih derivata, što predstavlja ozbiljnu alarmantnu situaciju. Topionice aluminija nisu fabrike koje se mogu tek uključiti i odmah nastaviti proizvodnju.

Kada se rad jednom prekine, ponovno pokretanje može trajati i do godinu dana. To nije privremeni poremećaj – to je gubitak proizvodnje, piše Ivan Sascha Sheehan, vršilac dužnosti dekana Fakulteta za javne poslove Univerziteta u Baltimoreu.

Na tržištu koje je već napeto, nestanak čak jednog velikog proizvođača u Zaljevu odmah se osjeti u automobilskoj industriji, građevinarstvu, avioindustriji, proizvodnji ambalaže i elektronike. Američki zvaničnici godinama su analizirali scenarije naftnih šokova, ali sigurnosti snabdijevanja metalima nisu posvetili dovoljnu pažnju.

Ova strateška slijepa tačka sada je nemoguće ignorisati. Države Vijeća za saradnju zemalja Zaljeva (GCC) – Bahrein, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – tiho proizvode oko 6,2 miliona tona aluminija godišnje, što čini približno 8 posto globalne ponude.

One su postale ključni nekineski dobavljači zapadnim tržištima. Kako je ruski aluminij zbog sankcija praktično izbačen sa zapadnog tržišta, GCC postaje nezamjenjiv stub globalne industrije.

A taj stub sada je ugrožen zbog eskalacije sukoba. Hormuški moreuz je kritično usko grlo ne samo za naftu i ukapljeni gas, već i za izvoz metala.

Svaki poremećaj – direktni napad, skok osiguranja, usporavanje u lukama ili nesigurnost u pomorskom saobraćaju – ograničava izvoz aluminija, a posljedice se brzo šire. Aluminij nije nišna roba; on je ugrađen u trupove aviona, vozila, limenke, elektroenergetske vodove i kućišta poluprovodnika.

Dugotrajan prekid snabdijevanja pogodio bi 70 zemalja u desetinama industrijskih sektora, od sirovih ingota do poluproizvoda. Produženi sukob u Zaljevu ne bi samo pogodio ekonomije SAD-a i saveznika, već bi Rusiji i Kini dao stratešku prednost nad ovom kritičnom sirovinom.

Zapadna tržišta aluminija u ovu krizu ulaze s već smanjenim zalihama i ograničenim alternativama. Čak i prije početka sukoba, tržište je već bilo pod pritiskom: zalihe na Londonskoj berzi metala padale su tokom 2024. i nastavile padati 2025. godine.

Kina kontrolira gotovo 60 posto globalne proizvodnje, dok je Rusija, treći najveći proizvođač, praktično nedostupna zapadnim kupcima zbog sankcija. Indija nema dovoljno infrastrukture da popuni nastalu prazninu.

To ostavlja GCC kao nezamjenjivog dobavljača zapadnoj industriji – a sada je taj dobavljač privremeno izvan sistema. Ako čak i dio proizvodnje GCC-a bude onemogućen na šest do dvanaest mjeseci, posljedice neće ostati samo na berzama; osjetit će ih automobilske fabrike u Detroitu, njemački izvoznici i police trgovina u Baltimoreu.

Posljedice će se manifestovati kroz kašnjenja u isporuci vozila, rast cijena stanovanja, poremećaje u lancima snabdijevanja ambalažom i pritiske na rokove vojne nabavke. Sigurnost snabdijevanja metalima mora se tretirati jednako ozbiljno kao energetska sigurnost – upozoravaju stručnjaci.