Hrvat prije 18 godina osuđen zbog krijumčarenja 300 kg kokaina. U zatvoru diplomirao za advokata, a ovo je njegova priča

Priča kakvu još niste čuli. Prije 18 godina osuđen je zbog krijumčarenja 300 kilograma kokaina. Ovo je ljeto izašao je iz zatvora kao pravnik. U RTL Direktu gost je bio Angel Andonov, jučer krijumčar danas advokat.

Je li istina, što se njemu čini, da je u Hrvatskoj porasla potrošnja kokaina?

“Mislim da je to stvarno tako, da je porasla potrošnja, da je to postao način života”, kazao je Andonov, piše rtl.hr.

ašto bi čovjek poput njega, uopće išao u takvo što, u krijumčarenje kokaina?

“Zbog pohlepe. Pohlepa je bila presudna, motiv i pokretač svega”, odgovorio je, a na pitanje koliko je to trebalo biti novca, samo je rekao: “Puno.”

“Od nas četvero osuđenih, trojica su bila tamo”, pričao je što se to događalo počekom 2000-ih u Karibima, “a ja sam ih čekao u Hrvatskoj. Oni su bili kod Santa Lucije, rečeno im je da će im kokain dobaciti iz hidroaviona… Stavili su ga na jedrilicu i krenuli u Hrvatsku. Sve je bilo dobro do Rovinja. Tu su nas dočekali.”

I u tri raspravna dana osuđena su sva četvorica.

“U tom slučaju hrvatsko pravosuđe je stvarno bilo fantastično. Naknadno sam saznao da je bila naredba, svrha politička, da je gospodin Sanader, taj fini, pošteni čovjek, naredio da nas se u što kraćem vremenskom roku što rigoroznije osudi, kako bi se poslala poruka Evropi zbog generalne prevencije, tako da smo mi u tri raspravna dana dobili 81 godinu zatvora, nas četvorica”, ispričao je.

Do tada je bio, kazao je, “uvijek na ivici, nikad u ‘marici'”, radio je kao ugostitelj i onda se u Angelu probudio se đavo, probudila se pohlepa.

“Može se reći.”

U zatvoru nikad nije uspjelo završiti nekome pravo, i to s odličnim uspjehom.

“Nakon što sam iz Lepoglave premješten u zatvor u Šibeniku, iskoristio sam blizinu Splita kao sveučilišnog centra”, rekao je.

Iskoristio je to što mu je zakon to dopuštao, da se visoko obrazuje na vlastiti trošak: 

“Uprava za zatvorski sustav mi je odobrila nastavak studiranja. Nakon toga sam zamolio dekana i prodekana za nastavu Pravnog fakulteta u Splitu da mi se to omogući s obzirom na teške, speficifične uvjete u kojima se nalazim.”

I onda su profesori dolazili njemu u zatvor.

“Prvi su bili prestrašeni, prvih dvoje ili troje. Međutim, kad su vidjeli da je to savršeno organizirano i da sam ja jedan student koji pokazuje zavidno znanje, poslije je sve bilo lako”, ispričao je.

Za njega su poslije profesori rekli da je bio sjajan student “koji dobro poznaje i teoriju i praksu”, završio je prosjekom 4,7. Bio je, dakle, zatvorski štreber.

“Da, priznajem”, nasmiješio se.

Izašao je i što sad?

“Namjeravam stečeno znanje i svoje dugogodišnje iskustvo, smatram to svojim poslanjem, usmjeriti ga u postpenalnu pomoć zatvorenicima. Velik problem hrvatskog društva je recidiv koji je u RH ogroman… Momentalno se time ne bavi nitko. Naša postpenalna pomoć je na najnižim granicama. Ja sam prošao kroz taj postupak da vidim kakav je proces. 16.6., dan nakon što sam izašao iz zatvora, otišao sam u centar za socijalnu skrb, zatražio sam jednokratnu pomoć od 500 kuna. Prije četiri dana mi je stiglo rješenje da mi je odbijen zahtjev”, iznio je nevjerovatan podatak da se četiri mjeseca rješavao zahtjev koji je završio odbijanjem.

Rekao je da postoji mogućnost suradnje s HHO-om, razgovarao je s Ivanom Zvonimirom Čičkom, smatra da bi se mogli postići određeni rezultati.

“Ja sam promijenio pet ili šest zatvora. Uvjeti u našem  zatvorskom sustavu su još na dosta niskom nivou. Zapravo su uvjeti u Lepoglavi koja je na glasu kao najstroža kaznionica, još najbolji”, otkrio je i taj podatak i objasnio da je razlog tome što je riječ o velikom zatvoru, u kojem se lakše udovoljava potrebama zatvorenika o tih nekoliko kvadrata i 10 kubika zraka:

Na svog sina ponosan

“U svim ostalim zatvorima ti uvjeti ne postoje.”

Konačno, još jedan podatak, iznenađujući samo možda na prvu loptu; sin mu je policajac. U tom dijelu gospodin Andonov, vidjelo se, postao je emotivan, kao da mu je istodobno i teško i da je ponosan:

“On jednostavno želi ispraviti nepravdu društvu koju sam ja nanio tim svojim kaznenim djelom. I on to želi na neki način kompenzirati. Bila mu je želja da ode u policiju i na kraju je ipak uspio završiti tamo. Prije dva tjedna je položio zakletvu… Kroz koji dan stupa u službu.”