Hrvatska glumica Ecija Ojdanić: Odrasla sam u Jugoslaviji, a BiH smatram svojom zemljom

Hrvatska glumica Ecija Ojdanić bh. publici poznata je po intrigantnim ulogama u sapunicama. Njena prva uloga u ovom formatu bila je u seriji “Larin izbor”, potom su uslijedile serije “Kud puklo da puklo”, “Zlatni dvori”, do najnovije uloge Nade Prpić u seriji “Drugo ime ljubavi” koju bh. publika trenutno može pratiti na Novoj BH TV. Ova energična i harizmatična glumica govorila nam je upravo o ulozi Nade Prpić, svojoj ljubavi prema trčanju, ali i o tome kako je vrijeme provodila za vrijeme izolacije.

“Nada Prpić je jedan veoma neobičan i životopisan lik i prvi put sam glumila takav lik. Moram priznati da su mi producenti odmah nakon serije rekli: ‘To je to. To je energija koju želimo od Nade’. Nada je žena, lavica koja se kao samohrana majka bori za svoje dijete. I u toj borbi čini neke neoprostive greške. No ono što me je fasciniralo kod ovog lika jeste njen primarni instinkt da zaštiti svoje dijete. Takve likove, koji su pomalo dobri, pomalo zli je jako lijepo i zahvalno glumiti”, kazala je Ecija na početku našeg razgovora.

Snimanje serije “Druga strana ljubavi” trajalo je devet mjeseci, kazala nam je kao je bila zadovoljna atmosferom na setu i kolegama, a sudeći po reakcijama ljudi koje sreće rado gledaju ovu seriju.

“Snimanja serija dugo traju. U tom periodu moje kolege su moja druga porodica. I oni ispred kamere i oni ispre dnje. Budući da je u snimanje serije učestvovalo preko stotinu ljudi bilo nam je jako važno stvoriti prijateljsku atmosferu na setu. Onda posao nije posao, nego užitak i zabava. U tom jednom intenzivnom perodu uvijek se stvore prijateljstva za cijeli život, anegdote koje se pamte. Sve to život jednog glumca čini ljepšim”, rekla je.

Kazalište Moruzgva

Ecija je glumila u Hrvatskom narodnom kazalištu, a prije 11 godina pokrenula je privatno Kazalište Moruzgova. Ono se uspješno pozicioniralno na nezavisnoj kulturnoj sceni s gostujućim predstavama u više od 50 gradova. Prije nekoliko godina stala je prvi put dobila je priliku da glumi u jednoj sapunici. Kao kulturna radnica nije imala predrasuda prema ovom glumačkom formatu, jer je kako kaže ovaj format otvorio vrata mnogim mladim glumcima ali i ljudima iz filmske i TV industrije.

“Uloga Nele Zlatar je moja prva uloga u sapunici. Formatu koji traje. Ja nikada nisam imala predrasude prema sapunicama. Jedino što je bitno jeste dobra gluma. Mislim da snimanje sapunica uopće nije manje zahtjevna forma. Zapravo mi snimamo u skraćenom vremenu, moramo biti tačni, precizni i životni kako bi naše uloge doprijele do gledatelja. Mi smo to našom glumom uspjeli i to je jako lijepo, biti povezan s publikom jer znate kako kažu glumac bez publike je ništa.”

Za svoje Kazalište Moruzgva često kaže kako je to njeno četvrto dijete jer je u njemu uložila puno ljubavi, truda i odricanja da od njega stvori proaktivno pozorište. U Kazalištu se bave ženskim temama kojima pokušavaju promicati bolji položaj žena u hrvatskom drušvu. Osim toga Ecija je sa svojim pozorištem gostovala i po gradovima naše zemlje.

“Gostovali smo u Bihaću, Tuzli, Mostaru, Čitluku. Polako otvaramo bosansko tržište i za naše predstave. Bosna je predivna zemlja. Ja sam dijete koje je odraslo u Jugoslaviji, volim čitati bosanske pisce, gledati bosanske filmove, volim slušati bosanski rock i osjećam duboku povezanost s BiH i smatram je također svojom zemljom. Mi koji smo odrasli u SFRJ, naš kulturni identitet je cijela Jugoslavija, ne samo Hrvatska”, kazala je.

Život za vrijeme korone

Ecijin najbolji ispušni ventil i ono što iznimno godi njenom tijelu i duhu je njena ljubav prema trčanju. Kazala nam je kako trči tri put sedmično, te da ni korona nije uspjela da je odvratiti od njenog omiljenog hobija.

“Moram priznati da sam za vrijeme korone trčala svaki drugi dan jer sam smatrala da je za moje psihičko zdravlje super. Mi kulturni radnici nismo mogli raditi, niti se s bilo kim družiti. Meni je tih sat vremena u šumi puno značilo da ostanem u psihičkoj ravnoteži i preživim ova izazovna vremena.”

No gore od izolacije za Eciju je bio razorni zemljotres koji je potresao Zagreb 22. marta.

“Bilo me je puno više strah od zemljotresa nego od korone. Znam da je korona zarazna bolest i ona ima svoj vrhunac i pad, ali zemljotres. Tih devet sekundi ću pamtiti cijeloga života. U tim trenucima postanete svjesni šta vam je najbitnije u životu. Meni je u glavi bilo samo da spasim djecu. Tek tada sam postala svjesna koliko je sve oko nas tako krhko i prolazno. Općenito cijela ova agonija donijela je jednu reviziju vrijednosti i shvatili smo koje su stvari suštinski bitne, a to je naša porodica. U tih 40 dana koliko je trajala izolacija shvatila sam da mi zaista jako lijepo funkcioniramo. Zajedno smo ručali, gledali filmove. Uprkos svemu bilo je to jedno lijepo zaustavljanje vremena i to mi je samo potvrdilo koliko svu svoju snagu crpim iz svoje porodice i koliko mi je ona važna”, kazala je na kraju našeg razgovora Ecija Ojdanić.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE