Humanitarne organizacije imaju pune ruke posla: Ljudi traže hranu, ogrjev, nemaju ni za račune

Humanitarne organizacije u Bosni i Hercegovini bilježe sve veći broj zahtjeva za pružanje pomoći tokom posljednjih nekoliko mjeseci.

Očito je da je aktuelna situacija sa pandemijom koronavirusa donijela brojne probleme domaćinstavima u BiH.

Ionako tešku ekonomsku situaciju otežala je i činjenica da je sa pandemijom zatvoreno dosta firmi, da je veliki broj radnika ostao bez posla, a i oni koji su nastavili da rade bilježe značajno smanjene prihode.

Humanitarne organizacije, s druge strane, imaju pune ruke posla, a uzdaju se u donacije, u dobre građane, te pomoć nekih instanci vlasti.

Povećan broj upita i zahtjeva za pomoć od početka pandemije do danas bilježi i Humanitarna organizacija Pomozi.ba.

Glasnogovornica Maja Arslanagić ističe kako je zahtjeva za pomoć bilo više početkom pandemije, u martu i aprilu.

– Tada smo imali drastično povećanje zahtjeva za pomoć, ljudi su ostajali bez posla pa su nam se javljali za pomoć, takvih slučajeva smo imali nekoliko. Njima smo čak plaćali kiriju za taj mjesec ili račune ako nam prilože dokaz da su ostali bez posla u tom periodu. Sada u ovom periodu takvih slučajeva ima nešto manje. Generalno imamo povećan broj zahtjeva, sad da li je to zbog korone ili zato što mi širimo svoje aktivnosti, otvorili smo naše ispostave i u Bihaću, Travniku, u Tuzli. Koliko je zbog toga, koliko zbog korone, teško je procijeniti, ali možemo reći da je svakako više zahtjeva nego inače – kaže Arslanagić.

Ističe da im se javljaju i starije osobe koje su same, oboljele, nemaju nikoga da im pomogne, kao i porodice sa više djece, u kojima radi samo jedan član porodice i to uglavnom sezonske poslove.

– Kod njih se već sada javlja strah jer ide zima, da li će biti posla ili neće, kako će dočekati proljeće. Oni traže pomoć najčešće u vidu hrane, higijenskih potrepština. Imamo i dosta zahtjeva za popravku kuća. Dosta ljudi živi u jako lošim uvjetima, to su isto uglavnom porodice sa puno djece, te koje žive u jednoj sobi koja je puna vlage – pojašnjava Arslanagić.

Sagovornica ističe i da je vidno povećanje zahtjeva za pomoć u liječenju, ali da se to ne veže za pandemiju koronavirusa.

– Kako ide zima, povećan je broj zahtjeva i za ogrjev, naročito u ruralnim sredinama – kaže Arslanagić.

Javna kuhinja u Visokom, prema riječima Belmina Debelca, bilježi nešto veći broj zahtjeva za osiguravanje obroka.

– Naše korisnike uvodi u pravo na obroke Centar za socijalni rad Visoko. Tokom pandemije zabilježili smo blago povećanje zahtjeva za oko 10 posto. Na spisku imamo oko 160 korisnika, ali njih otprilike pola svaki dan dođu po hranu tokom pandemije, pogotovo na početku. Tokom lockdowna pripremili smo oko 700 prehrambenih paketa i podijelili ih uglavnom penzionerima koji nisu mogli da izađu zbog naredbe, te ljudima koji su bili u izolaciji. Povremeno i danas šaljemo pomoć pojedincima koji žive sami, hranu kad se radi o osobama koje su na kućnom liječenju, a uvezani smo preko Centra za socijalni rad i doma zdravlja Visoko – pojašnjava Debelac.

Ističe da su njihovi korisnici u najvećem broju starije osobe koje nemaju socijalnu pomoć, nemaju penziju ili imaju minimalna primanja.

– Mada ima i nekoliko porodica sa pet i više članova, u kojima niko ne radi, te porodica u kojima žive osobe sa poteškoćama u razvoju ili drugim vrstama težih oboljenja. Povremeno pripremimo i suhe obroke za migrante koji se nađu u Visokom – zaključuje Debelac.

Faktor